Ogranak Matice hrvatske u Osijeku

Časopis za književnost i kulturu
God. 62., br. 3-4, 2022.

Tema: struktura

Povodom smrti uvaženog člana Ogranka Matice hrvatske Osijek, književnika, filologa, likovnog teoretičara i esejista Bogdana Mesingera donosimo priloge Daniela Zeca i Tatjane Ileš, objavljene u Književnoj reviji br. 1, god. 61. iz 2021., a povodom njegova, u prosincu prethodne godine, obilježenih 90 godina života i 70 godina književnog stvaranja.

Bogdanu

Poštovane kolege,
temeljem članka 29. Pravila Ogranka Matice hrvatske Osijek sazivam Svečanu sjednicu Predsjedništva Ogranka Matice hrvatske u Osijeku na dan 13. prosinca 2022. godine (utorak) u 17,00 sati u dekanskom uredu Filozofskog fakulteta u Osijeku, L. Jägera 9, Osijek te za istu predlažem slijedeći:

DNEVNI RED

1. Pozdravne riječi Mire Gavrana, Predsjednika Matice hrvatske
2. Izvješće o radu u 2022. godini Ivana Trojana, Predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Osijeku
3. Prijavljeni programi na natječaje Ministarstva kulture i medija, Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije za 2023. godinu
4. Projekcija filma 180 godina Matice hrvatske u Svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku
5. Panel rasprava Matica hrvatska danas uz vođenje Mire Gavrana i Ivana Trojana
6. Božićni domjenak

S poštovanjem,

Ivan Trojan
Predsjednik Matice hrvatske Osijek

DANI MATICE HRVATSKE OSIJEK 2022.
Najava popularno-znanstvenog predavanja

Predavač: Hrvoje Pavić, mag. educ. (Matica hrvatska, Ogranak Osijek)

U sklopu ovogodišnjih Dana Matice hrvatske Osijek Ogranak organizira popularno-znanstveno predavanje profesora povijesti Hrvoja Pavića posvećeno obljetnici značajnih veza grada Osijeka i dr. sc. Ive Mažurana, zaslužnoga povjesničara i člana Matice. Predavanje će se održati u srijedu 23. 11. 2022. u 19 sati u Svečanoj dvorani (1. kat) Filozofskoga fakulteta u Osijeku.

Ugledni hrvatski povjesničar dr. sc. Ive Mažuran (1928. – 2016.) rođen je u Brušanima u Lici, a rano djetinjstvo je proveo u Karlobagu, zbog očevog posla obitelj se ratne 1942. godine seli u Osijek. Te 1942. godine počinje neraskidiva veza dr. Mažurana i Osijeka. U Osijek dolazi kao gimnazijalac, a iz njega posljednji put odlazi kao počasni građanin 2013. godine.

Usmjeravanje dr. Josipa Bösendorfera, tadašnjeg ravnatelja Muzeja Slavonije u Osijeku, uvelike je potaknulo Mažurana na studij povijesti, a ponajviše za kasnije bavljenje znanstveno istraživačkim radom iz prošlosti Osijeka i Slavonije. Prvo radno mjesto dr. Mažurana bio je Muzej Slavonije, zatim prelazi u osječki arhiv koji ustrojava zajedno s dr. Kamilom Firingerom. Želja za istraživačkim radom odvodi ga u Zagreb gdje 1970. godine počinje raditi na mjestu urednika u Školskoj knjizi gdje ostaje do mirovine. Preseljenje u Zagreb, iako ga je fizički udaljilo od Osijeka omogućilo mu je bolji pristup austrijskim, mađarskim i njemačkim arhivima u potrazi za povijesnim izvorima o srednjovjekovnom i rano novovjekovnom Osijeku i Slavoniji. U velikom opusu dr. Mažuran ostavio je neizbrisiv trag u slavonskoj historiografiji te je gotovo nemoguće početi povijesno istraživanje bez posezanja za nekim od njegovih izdanja. Neka od najznačajnijih Mažuranovih izdanja su sljedeća­: Srednjovjekovni i turski Osijek, Grad i Tvrđava Osijek, Orahovica – sedam stoljeća znakovite prošlosti, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine, Popisi naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine i brojna druga.

Kao osječki uglednik 60-ih godina uključio se u rad osječkog ogranka Matice hrvatske gdje je preko deset godina uspješno uređivao Reviju. Cijeli život ostao je vezan uz Maticu, a Matica mu se 2013. godine odužila te je u suorganizaciji s Državnim arhivom u Osijeku i Društvom za hrvatsku povjesnicu organizirala znanstveni skup posvećen njegovim doprinosima hrvatskoj historiografiji.

Povodom 80 godina veze dr. Mažurana, Osijeka i osječkoga ogranka Matice hrvatske, zainteresiranu osječku javnost pozivamo na ovo zanimljivo događanje.

Svojim slikama izvedenim u tehnici ugljena i tempere na papiru te objedinjenim nazivom Charcoal, Damir Sokić iznova se vraća svojim (re)interpretacijama jedne od stožernih tekovina epohe modernizma odnosno avangardizma. Riječ je, dakako, o geometrijski uvjetovanoj apstrakciji. U njenim raznorodnim aspektima, inauguriranim i beskompromisno provođenim još tijekom prve trećine prošloga stoljeća u kontekstu pokreta poput, primjerice,  suprematizma, konstruktivizma ili neoplasticizma, a koji su – svaki na zaseban i autentičan način – izvirali iz nedvosmisleno strukturiranih, precizno obrazlaganih te programski utemeljenih opredjeljenja svojih zagovaratelja, Sokiću već desetljećima uspijeva pronalaziti okidače za vlastita umjetnička promišljanja.

Posežući u to ogromno „skladište Moderne“ – da se  poslužimo njegovim izrazom – on je, međutim, itekako svjestan kako današnji prosječni posjetitelji muzeja, baš  kao i različiti marketinški magovi, a nažalost i mnogi umjetnici, progresivno intoniranim te problemski koncipiranim radovima nekih od pionira geometrijske apstrakcije pristupaju na krajnje banalan i simplificiran način, sagledavajući u njima tek atraktivne vizualne motive, pa čak i svojevrsne brendove. Svjestan je, dakle, svih tih površnošću odnosno pohlepom potaknutih nenamjernih i/ili zlonamjernih nastojanja da se takve radove učini tržišno svrsishodnim i intelektualno jalovim, da se konkretne oblike očisti i na određeni način rastereti od njihovih izvornih ideja. A upravo su ideje Sokiću izuzetno važne.

Ali, podjednako mu je važan i materijal sa svojom tvarnošću i opipljivošću, vizualnošću također. Uostalom, zbog svoje odanosti materijalu nikada nije došao u napast baviti se konceptualnom umjetnošću, a pogotovo ne videom. Ideja i materija u njega se uvijek prožimaju, na određeni način jedna drugu uvjetujući, a samim time i opravdavajući. Gotovo da bismo Sokićeve radove mogli usporediti s Hegelovom definicijom klasične umjetnosti, kod koje, kaže on, duh skladno nastanjuje materiju, tvoreći  s njom nedjeljivu i uravnoteženu cjelinu. Zbog toga bismo Sokića, uvjetno rečeno, mogli okarakterizirati i kao klasičara. Postmodernističkog klasičara, dakako, iako će mu odveć česta postmodernistička sklonost blefovima biti blago rečeno nepodnošljiva, da ovom prigodom ne posežemo za oštrijom odrednicom. Neki bi ipak mogli reći kako se postmodernistički autori nerijetko, u većoj ili manjoj mjeri, referiraju na umjetnost prošlih razdoblja te da je upravo to ono što Sokić svojim radovima geometrijske provenijencije i čini. I bili bi donekle u pravu.

U njegovu slučaju, međutim, nije uputno govoriti o tipično postmodernističkoj citatnosti ili pak aproprijacijama. On, zapravo, na određeni način kreira svojevrsne kapsule ispunjene modernističkim idejama što podjednako prkose kako pomodnim i nadasve površnim pseudoaktivističkim „umjetničkim strategijama“ s jedne, tako i lažnim, ispraznim te kičem prožetim zagovaranjima „tradicionalnih vrijednosti“ s druge strane.

Slike iz ciklusa Charcoal, iako posve apstraktne i geometrijske u formi, u sebi sadrže i prikrivenu naraciju. Radi se o intimnom te osobno proživljenom narativu, kojega Sokić posredstvom fiktivna pisma – u sklopu nekih svojih ranije realiziranih radova on je također ispisivao takva pisma neprijeporne literarne vrijednosti koja bi u pravilu započinjala s „Dragi Roka“, a završavala s „Piši mi“ – ugraditi u svoje slike. To je narativna i strašću prožeta geometrija u kojoj će na neki nestvaran način, u trenucima dok ugljen sipi po slici, zaživjeti Van Goghovi autoportreti, baš kao i njegovi  nervozni čempresi i još nervozniji prizori neba, dok krošnje Mondrianovih stabala svoj smiraj i red ostvaruju postupnom transformacijom u crne rešetke što uokviruju boju. Geometrija kakvu ćemo pronaći jedino kod Damira Sokića.

Vanja Babić

Foto: Damir Sokić

U sklopu Dana Matice hrvatske Osijek 2022., u suradnji s Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku, Ogranak MH Osijek ima čast ugostiti svestranog umjetnika, književnika i slikara Tomislava Marijana Bilosnića. Pridružite nam se. Živjeli!

U Matici hrvatskoj u Zagrebu, od 15. do 18. rujna 2022. godine, održavao se Prvi festival knjige pod sloganom “Matica dobrih knjiga”. Tijekom četiri festivalska dana predstavljeno je 40-ak novih izdanja, a posjetitelji su mogli uživati i u sjajnom popratnom programu, koncertima i izložbama. Osim Matice i njezinih ogranaka, svojim su izdanjima na festivalu gostovale i neke izdavačke kuće.

Nakon bogatoga programa na dan otvorenja, uslijedili su ništa manje sadržajni i zanimljivi programi u nastavku od kojih valja izdvojiti predstavljanje jedne od zadnjih knjiga akademika Viktora Žmegača, “Vrhunski europski romani”, kao i časopisa “Republika” (Društvo hrvatskih književnika), “Književna revija” (OMH u Osijeku), “Riječi” (Ogranak Sisak), “Zadarska smotra” (Ogranak Zadar), dok je Hrvatski institut za povijest predstavio “History of Croats”, br. 2, Verbum nagrađivani roman “Bakhita”, a nakladnička kuća Alfa esej Jacquesa Maritaina “Kršćanstvo i demokracija”.

Ogranak Matice hrvatske Osijek na Festivalu je u subotu 17. rujna predstavio 61. godište te dva broja 62. godišta svoga časopisa za književnost i kulturu Književna revija. Na izvrsno posjećenom programu, predsjednik Ogranka Ivan Trojan i glavna i odgovorna urednica Tatjana Ileš predstavili su ideje i urednički koncept kojima se u kreiranju sadržaja ovoga časopisa vode od 2010. godine. Književna je revija na ovome festivalu prepoznata kao časopisni prostor u kojemu se aktualni, ali i baštinski fenomeni iz polja književnosti i kulture i tematski i vizualno (M. Balaić), uz kontinuiranu brigu o uporabi književnoga jezika (T. Babić Sesar) reprezentiraju na visokoj estetskoj razini. Promociju je moderirala Zrinka Turalija Kurtak.

Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak raspisala je Natječaj za književnu nagradu „Tea Benčić Rimay“. Ova nagrada dodjeljuje se u svrhu poticanja književnog stvaralaštva te kao doprinos potpori i vrjednovanju najboljih književnih ostvarenja za pjesmu u prozi.

Svoj rukopis neobjavljene zbirke pjesama u prozi možete poslati do 3. studenog 2022. godine.

Rezultati natječaja bit će objavljeni 5. prosinca 2022. godine na internetskoj stranici Knjižnice (https://www.nkc-sisak.hr/).

Više informacija o Natječaju možete pronaći na sljedećoj poveznici:  https://www.nkc-sisak.hr/wp-content/uploads/2022/10/tea-bencic.pdf

Tekstovi skupljeni između korica knjige Svlačenja znače­nja književne su kritike, prethodno objavljivane u emisiji „Bibliovizor” 3. programa Hrvatskoga radija. Iz toga kor­pusa produciranih tekstova za spomenutu emisiju izostav­ljene su književne kritike o naslovima iz recentne svjetske beletristike i (popularne) publicistike te su na ovome zbir­nome mjestu u nakladi Matice hrvatske Osijek uvršteni samo osvrti na hrvatsku književnu proizvodnju, a u ma­njem dijelu i na regionalnu, tj. na onu poslijejugoslavensku književnost koja je uvedena u domaći recepcijski prostor, na književnu scenu, u knjižare i u tržišnu arenu interesom i posredovanjem hrvatskih izdavača. Također su izostavlje­ne i kritike s drugih mjesta objavljivanja (novine Vijenac i Zarez, portali Kritikaz, Metronom i Nemo, književne peri­odike i dnevni tisak) s obzirom na to da se iz te disperzne produkcije po raznim medijskim punktovima i agorama ciklus kritika o suvremenoj književnosti upravo u emisiji „Bibliovizor” 3. programa Hrvatskoga radija s vremenom oblikovao u najsustavniju liniju praćenja tekuće literarne proizvodnje, strogo profiliranu na mahom hrvatsku prozu poslijesocijalističkoga ili tzv. tranzicijskoga razdoblja.

U tako uspostavljenom odnosu kritika, ma koliko dobro bila napisana u ponekim pojedinačnim izvedbama, u po­sljednje je vrijeme izgubljenoga kritičkog odmaka i pseudo­kritična je, uslijed suženosti poslijejugoslavenskoga kultur­noga i recepcijskoga prostora na incestuoznu familijarnost, postajući tako književna kikiritika. Kao što je dio folklora da se uz film jedu kokice, svelo se na to da se uz knjigu posluži i kikiritika, a polemike i bure, značenje i utjecaj, uzbuđenja i zadovoljstva koje naša današnja kikiritika proizvodi gricka­nja su koja nam ispunjavaju vrijeme i dosadu provincijsko­ga kulturnog života u Hrvatskoj kao i grickanje kikirikija. U tom smislu Svlačenja značenja prepuštaju se mogućnosti da zbrojem uvrštenih tekstova demonstriraju kako možda baš i nije tako. Ili možda nekog, nekoga budućeg književnog kritičara, potaknu da više ne bude tako.

Dakako, cjelokupni je predgovor napisan pod znacima navodnika, dok književne kritike koje slijede – nisu.

Igor Gajin