Monthly Archives: siječanj 2018

Grad Osijek u obrani hrvatskog Istoka

INSTITUT PILAR ODRŽAO ČETVRTI ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP

 

O Osijeku u obrani hrvatskog Istoka kompetentno i iscrpno

Tema četvrtog po redu interdisciplinarnog znanstveno-stručnog skupa u organizaciji osječkog Područnog centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, održanog u utorak, bio je “Grad Osijek u obrani hrvatskog Istoka”.

Kako je novinarima objasnio prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo, voditelj Pilarove podružnice u Osijeku, razlog sažimanja ovoga skupa na samo jedan dan jest financijske naravi. Upravo zato je tematski fokus posljednjeg u nizu ovakvih znanstvenih i stručnih okupljanja na temu Domovinskog rata i njegovih posljedica na prostoru pet istočnohrvatskih županija usredotočen isključivo na ulogu Osijeka u obrani Hrvatske. Na otvaranju u sveučilišnoj Auli moglo se čuti kako je nestankom Odjela za kulturologiju kao zasebne jedinice Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera i njegovo spajanje s Umjetničkom akademijom ovaj simpozij izgubio jednog od suorganizatora, zbog čega će u budućnosti morati promijeniti svoj dosadašnji oblik. Brekalo je dodao da se ovaj skup tradicionalno organizira zajedno sa Sveučilištem u Mostaru, Odjelom za kulturogiju i osječkim ogrankom Matice hrvatske. Prijavljeno je 14 tema, a skup je okupio 26 sudionika. Među prijavljenim su izlagačima znanstvenici i stručnjaci raznih profila, od povjesničara, ekonomista i profesionalnih vojnika do psihijatara i teologa. Govoreći o tome zašto je važno održavanje ovog skupa, Brekalo je ponovio kako onaj narod koji nema svoju povijesti nema ni svoju budućnost. Podsjetio je i na usporedni znanstveni skup koji se već 20 godina bavi ratnim temama koje se odnose na Vukovar i Vukovarsko-srijemsku županiju.

Zamjenica gradonačelnika Žana Gamoš istaknula je važnost rada Područnog centra Osijek Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar koji je 2016. nagrađen javnim priznanjem Pečatom Grada Osijeka za izniman doprinos znanstvenom promicanju našeg grada i regije.

Jedan od sudionika ovog skupa, doc. dr. sc. Ivica Šola, s Odjela za kulturologiju, u svome se izlaganju pozabavio usporedbom karakterizacije Domovinskog rata kao “oružanog sukoba” (drugim riječima “građanskog rata”), u presudi za ratni zločin osječkim braniteljima (Glavaš i ostali) Županijskog suda u Zagrebu s posve oprečnom karakterizacijom međunarodnih sudova kada je riječ o istom razdoblju. Taj je nesklad nazvao paradoksom, kritizirajući rad hrvatskog pravosuđa. D. Celing

NAŠA NAS POVIJEST OBVEZUJE

Skup su pozdravili prorektor prof. dr. sc. Dražan Kozak, dogradonačelnica Žana Gamoš i ravnatelj Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar prof. dr. sc. Vlado Šakić, koji je ovo znanstveno i stručno okupljanje i otvorio. Predstavljajući Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, prorektor Kozak rekao je kako ono ima 17 sastavnica nakon što je Odjel za kulturologiju postao dijelom Umjetničke akademije. Studenata je 16.500, treba još pribrojiti i 1000 studenata na poslijediplomskim studijima, a 2000 je sveučilišnih nastavnika i ostalog osoblja. Rekao je na kraju i da smo iz prošlosti dužni učiti, jer nas ona obvezuje.

Izvor: Glas Slavonije (srijeda, 31.1.2018.)

 

 

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Dani Žepča u Osijeku

MH Ogranak Osijek, MH Ogranak Žepče i Galerija Waldinger pozivaju Vas na otvorenje Dani Žepča u Osijeku.
Otvorenje Dana Žepča bit će 2. veljače 2018. (petak) u 18 sati u Galeriji Waldinger (Tvrđa).

Uz prigodni program:
Izložba slika Kristina Ćavar “Kozmički prolaz”

Glazbeni prilozi:
ženska klapa Emtianea;
zbor mladih KŠC “Don Bosco”

Radujemo se Vašem dolasku!

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Danijela Lovoković

Dalovokovic_danijelanijela Lovoković rođena je 1968. godine u Osijeku gdje je završila osnovnu i srednju graditeljsku školu. Diplomirala je 1993. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a  magistrirala je na Građevinskom fakultetu u Osijeku 2013. godine. Trenutno radi kao Pročelnica upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode Osječko baranjske županije. Aktivna je članica Društva arhitekata grada Osijeka te je član Matice hrvatske, Ogranka Osijek, predsjednica Odjela za arhitekturu i kulturu življenja.

Komentiraj

Objavljeno na Nekategorizirano

Branko Kuna (post mortem)

Snimio Davor KIBEL, Osijek , 22.03.2013. Filozofski fakultet saoba 52 na 2. katu - sastanak Odbora za jezik Matice hrvatske (Branko Kuna) - zajednièka i portreti predavaèa

Branko Kuna
(14. studenoga 1965. – 4. siječnja 2018.)

Osnovnu školu završio u Čepinu, srednju školu u Osijeku kao i Pedagoški fakultet na kojem je diplomirao 1990. godine s temom “Deklinacijska paradigma imenica u novinsko-publicističkom stilu” (mentor prof. dr. sc. Jasna Melvinger). Zapošljava se 1991. na Hrvatskom radiju Radio postaji Osijek na mjestu lektora i novinara; krajem 1993. prelazi u OŠ Svete Ane u Osijeku gdje radi kao profesor hrvatskoga jezika te upisuje poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Odsjek za hrvatski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Osijeku u zvanju asistenta primljen je 1997. Magistrirao je 1999. na temu “Izražavanje posvojnosti genitivom u hrvatskom književnom jeziku” (mentor prof. dr. sc. I. Pranjković). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2003. obranio doktorsku disertaciju s temom pod naslovom “Atributni genitiv u hrvatskome standardnom jeziku” pred povjerenstvom prof. dr. sc. J. Silić, prof. dr. sc. Sanda Ham i prof. dr. sc. I. Pranjković (mentor). Zvanje docenta stekao je 2004. na Filozofskom fakultetu u Osijeku gdje je predavao: teoriju jezika i tvorbu riječi u hrvatskom jeziku na dodiplomskom studiju, a na Područnom odjelu u Vinkovcima predavao i suvremeni hrvatski književni jezik. Bio je i suradnik Učiteljskoga fakulteta u Osijeku. Na poslijediplomskom doktorskom studiju u Osijeku predavao je sintaksu i lingvistiku javne komunikacije. Pozvana predavanja održao 2006. na Sveučilištu u Oslu te na poslijediplomskom studiju kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na Zagrebačkoj slavističkoj školi u Dubrovniku 2007. Objavio radove s područja pragmalingvistike te sintakse i tvorbe riječi u hrvatskom jeziku. Nastupao na više od dvadeset znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Kao istraživač sudjelovao od 2003. do 2006. u projektu “Gramatikalizacija u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku”, a od 2007. bio je uključen u projekt “Tekstološki i pragmalingvistički opisi hrvatskoga jezika”. Voditelj Katedre za hrvatski jezik te Katedre za hrvatski jezik i jezikoslovlje bio u razdoblju od 2005. do 2007. godine. Pokretač je znanstvenoga skupa Hrvatski sintaktički dani u Osijeku, član uredništva časopisa Jezikoslovlje od 2002. godine. Objavljivao znanstvene i stručne radove u Dubrovniku, Fluminensiji, Jeziku, Jezikoslovlju, Kolu, Književnoj reviji, Raspravama IHJJ, a priloge iz jezikoslovlja (prikazi, komentari, reportaže, jezični savjeti) objavljivao i u programima Hrvatskoga radija i Radija Deutsche Welle te u dnevnom i tjednom tisku. Bio je član Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, Matice hrvatske i Hrvatskog novinarskog društva.
Oženjen  i otac dvoje djece; nositelj je Spomenice Domovinskoga rata i medalje “Bljesak”.

Komentiraj

Objavljeno na Nekategorizirano

Stanje osječke kulture

Predsjednik Ogranka MH u Osijeku, Ivica Završki i Helena Sablić Tomić, spisateljica i dekanica Umjetničke akademije u Osijeku gostovali su u emisiji “Teme dana” Slavonske televizije u kojoj su govorili o stanju osječke kulture osvrnuvši se i na to kako Ministarstvo kulture ne želi otkupiti ni jedan primjerak Osječke čitanke – hrestomatije osječke književnosti u izdanju Ogranka MH u Osijeku.

“U Temama dana govorili smo o osječkoj književnosti, o stanju i odnosima u hrvatskoj kulturi te kulturnom položaju Osijeka i Slavonije u Hrvatskoj.
O tome razgovarali smo s Helenom Sablić Tomić, dekanicom Umjetničke akademije u Osijeku i Ivicom Završki, predsjednikom ogranka Matice hrvatske u Osijeku.”

 

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Zašto se Osječka čitanka smije čitati samo u Osijeku?

U nizu bombastičnih naslova kojima nas svaki dan obasipaju lokalni i nacionalni mediji, pretvarajući naše živote u svojevrsni kontinuum svakodnevnih „iznenađenja“ i „ zgražanja“, jedan je naslov, čini nam se, prilično neopaženo i tiho prošao mimo nas.

Piše: Ivica Završki, mag.iur.

Osječka čitanka II 150 kn New Doc 2017-10-03_1

Priča o tome kako Ministarstvo kulture ne želi otkupiti ni jedan primjerak Osječke čitanke – hrestomatije osječke književnosti još je jedna priča ne samo o stanju i odnosima u hrvatskoj kulturi, već ipak (prvenstveno) i o položaju našega grada i cijele Slavonije u zemlji koju toliko volimo.

Izdavačka djelatnost danas je u Hrvatskoj u ozbiljnoj krizi. S tom se tvrdnjom doista teško ne složiti i svakodnevno se u nju možemo dodatno uvjeriti čitajući o gašenju malih nakladnika i knjižara (Osijek je tu vjerojatno ponajbolji primjer). Ali, istovremeno, u knjižnicama četiriju velikih hrvatskih gradova (pa i u osječkoj) uvjeravaju nas da se nikada nije toliko čitalo kao što se čita danas. Hrvatska očito  više nije zemlja u kojoj se ne čita (drugo je pitanje što se čita, no to je neka posve druga tema).

O uzrocima krize izdavačke djelatnosti moglo bi se napisati mnogo, no neosporno je da je tržište u vremenima krize (ili kako nas uvjeravaju „izlaska“ iz krize) vrlo nesmiljeno. Prodati se može samo i prvenstveno ono što je komercijalno, a mali i posebice neprofitni nakladnici u takvim tržišnim uvjetima nemaju šanse. Tako se i Osijek sveo na nekoliko malih i hrabrih nakladnika među kojima se kao najveći izdvaja osječki Ogranak Matice hrvatske kao vjerojatno najozbiljnija izdavačka kuća istočno od Zagreba.

I tu se vraćamo na priču o Osječkoj čitanci.

U izdanju osječke Matice, kao svojevrsno kapitalno djelo osječke kulture u 2017. godini, u lipnju prošle godine hrvatskoj je javnosti predstavljena Osječka čitanka. Čine ju dva dijela, Osječka čitanka: Osijek 2.0 (autora Ivana Trojana, Tatjane Ileš i Igora Gajina) s izvadcima iz djela najpoznatijih osječkih književnika od 2000. godine do danas i modernizirani reprint Osječke čitanke I:  Sretne uliceiz 2000. godine (autora Helene Sablić Tomić i Gorana Rema) s pregledom osječke književnosti do 2000. godine.

Knjige su promovirane 13. lipnja 2017. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, a osim autora knjigu je promovirao i predsjednik Matice hrvatske, akademik Stjepan Damjanović. Komentari u kulturnim rubrikama bili su izvrsni  – uz komentar kako su knjige ne samo lijep dar posjetiteljima Osijeka, već bi ih, razumljivo, trebala imati i svaka hrvatska knjižnica.

Kako osječka Matica ulazi u red onih neprofitnih nakladnika s početka članka, tj. cilj joj je promicati i afirmirati prvenstveno osječke mlade i etablirane autore, a svako nakladništvo itekako košta, za očekivati je bilo da će otkupom knjiga koje Ministarstvo kulture organizira svake godine i Osječka čitanka vidjeti police knjižnica širom Hrvatske. No Ministarstvo kulture nije otkupilo ni jednu knjigu! Bilo bi to samo još jedno neugodno iznenađenje za osječku kulturnu scenu da potom javnost nije upoznata i s činjenicom da već nekoliko godina Ministarstvo ne želi otkupiti ni jedan primjerak knjiga u izdanju Matice hrvatske i još nekih manjih slavonskih izdavača. Ako se poneki program ili projekt i sufinancira (poput Književne revije osječke Matice koja je postala svojevrsni nacionalni brend), to je tek kap u moru, uvjetno rečeno (i bez malicioznosti), čudnoga popisa izdanja koja se otkupljuju udoista impozantnim iznosima.

U javnom se prostoru u posljednje vrijeme često ističe kako i Osijek i Slavonija navodno nemaju sreće ni od kuknjave ni od inata, već da isključivo suradnjom s onima koji donose odluke (a raspolažu državnom blagajnom u koju svi, pa čak i Osječani, uplaćujemo) možemo početi smanjivati zaostajanje u razvoju koje je sve veće u odnosu na ostatak Hrvatske. To jest, ne prigovarajte mnogo – bit će vam bolje?! Bolje?

Znači li to da osječka sastavnica hrvatske kulture nije dovoljno vrijedna da bi osječke autore (a među autorima u Osječkim čitankama neki su od najboljih hrvatskih književnika uopće) čitali mladi u Rovinju, Dubrovniku ili, ne daj Bože, Žepču ili Mostaru? Da parafraziram vrlo poznatoga zagrebačkog kritičara:  „Rat je davno prošao, a sve se bitno ionako događa u metropoli.“

Do kada?

Ivica Završki, mag.iur.

Izvor: http://www.republika.eu/novost/69634/zasto-se-osjecka-citanka-smije-citati-samo-u-osijeku (20. siječnja 2018.)

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Miljenko Brekalo

brekaloProf. ddr. sc. Miljenko Brekalo rođen je 1962. godine u Osijeku. Diplomirao, magistrirao i doktorirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. 2012. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru po drugi puta je postao doktor znanosti iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, znanstveno polje: povijest, znanstvena grana: svjetska i hrvatska moderna i suvremena povijest. U svome dosadašnjem znanstveno-istraživačkom radu objavio je pet knjiga, 50-ak znanstvenih radova, recenzent je preko 40-ak knjiga i znanstvenih članaka, urednik 20-ak knjiga i zbornika s međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Tijekom znanstvene karijere bio je član oko dvadesetak programskih odbora znantvenih skupova, sudjelovao je na preko trideset međunarodnih i znanstvenih skupova, bio je glavni i odgovorni urednik i član uredništva 30-ak knjiga i znanstvenih publikacija. Pored znanstveno-istraživačkog rada u Institutu društvenih znansoti Ivo Pilar iz Zagreba, gdje radi kao znanstveni savjetnik i voditelj Područnog centra Osijek, obavlja nastavu na četiri sveučilišne i veleučilišne institucije.

Komentiraj

Objavljeno na Nekategorizirano

Osvrt na uspješnu 2017. godinu Ogranka Matice hrvatske u Osijeku

Iza Matice hrvatske u Osijeku uspješna je radna godina. Poziciju najjačeg izdavača istočno od Zagreba opravdali su konzistentnom publicističkom i beletrističkom produkcijom.

Desetljećima Ogranak pozorno prati i potiče brojne mlade, ali i afirmirane autore, kao i znanstveno-istraživačku i kulturno-umjetničku djelatnost grada na Dravi. U stalnom je pogonu više stručnih Odjela – među najmlađima onaj je za arhitekturu, a posebno su agilna dva – Odjeli za izdavačku djelatnost i povijest. Prethodnu su godinu okrunili kapitalnim projektom – publiciranjem dvotomne čitanke o suvremenim književnicima Osijeka i slavonskog kulturnog prostora. Ova je značajna i dopunjena hrestomatija svojevrsni pledoaje regionalnom u književnosti, očuvanju lokalnog u tekstu, a što nerijetko prati izmještenost iz nacionalnog kanona.

Uz to ovdje je još jedanaest naslova, od znanstveno-stručnih publikacija o povijesti osječkog tramvaja i Doma zdravlja, proze i poezije, ali i do slikovnice za djecu – sve to recentni je doprinos biblioteci koju od obnove rada čini više stotina vrijednih djela.
Isto tako, više od pola stoljeća kao „znanstveno-književni vodič“ kulturnim i urbanim krajolikom grada i Slavonije služi časopis „Književna revija“ čiji je pretposljednji prošlogodišnji temat orijentiran ka posljedicama iseljavanja i pitanjima identiteta u imigraciji. Novo izdanje dvobrojne Revije, u suradnji s književnim teoretičarom Almirom Bašovićem, urednikom dugovječnog književnog časopisa “Život”, zamišljen je kao presjek suvremene bosansko-hercegovačke prozne i pjesničke produkcije.
Nadalje, prošlu je godinu uz tradicionalne Dane MH u Osijeku, tribine i razna kulturna događanja, zaključio veliki susret slavonskih ogranaka povodom 175. obljetnice MH, a nekoliko tjedana poslije i hommage-om osječkome književniku i istaknutom članu Stjepanu Tomašu, prigodnom izložbom u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku.

U novu je godinu Ogranak zakoračio s novim planovima, projektima i aktivnostima. Naredne će mjesece, ističu u predsjedništvu MH u Osijeku na čelu sa Ivicom Završkim, posvetiti pripremi monografije o vlastitome identitetu i djelatnosti unutar urbanog kronotopa Osijeka.

(Marija Završki)

Izvor:  Ogranak Matice hrvatske u Osijeku – izvješća

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

In memoriam Branku Kuni, našem članu Nadzornog odbora

IN MEMORIAM: BRANKO KUNA (1965. – 2018.)

Bio je omiljen profesor, jasno i zanimljivo prenosio je znanje

S prvim danima 2018. iznenada nas je napustio poznati osječki znanstvenik, izv. prof. dr. sc. Branko Kuna. Rođen je 14. studenoga 1965. u Osijeku, gdje je i umro 4. siječnja 2018. Djetinjstvo je proveo u Čepinu, s ocem Živkom i majkom Katom, sestrom Marijom te braćom Zdravkom, Ivanom, Slavkom i Josipom. Sa suprugom Dubravkom te kćeri Zrinkom i sinom Davorom živio je u Osijeku. Mladenačku ljubav prema sportu prenio je i na svoju djecu. Aktivno je trenirao rukomet u Rukometnom klubu Čepin. Rođen je u kupreškoj obitelji koja je njegovala hrvatski duh. Taj duh usmjerio ga je u izboru zanimanja.

Osnovnu školu “Ignjo Batrnek Mali” završio je u Čepinu. Pohađao je CUO “Braća Ribar”, a maturirao je u Ekonomskom i upravno-birotehničkom obrazovnom centru u Osijeku 1984. Nakon odsluženja vojnoga roka 1985. upisuje studij hrvatskog jezika na Pedagoškome fakultetu u Osijeku. Diplomirao je 1990. pod mentorstvom prof. dr. sc. Jasne Melvinger, s temom “Deklinacijska paradigma imenica u novinsko-publicističkom stilu”, te stekao zvanje profesora hrvatskoga jezika.

Prvo radno mjesto pronašao je na Hrvatskom radiju, Radio Osijek 1991., gdje je bio zaposlen na mjestu lektora i novinara. Profesor Kuna bio je novinar u teško vrijeme, u vrijeme Domovinskog rata, kada je građane trebalo pravovremeno obavijestiti o posljedicama ratnih razaranje te upozoriti na opasnost. U OŠ Svete Ane u Osijeku zaposlio se 1993. na mjestu profesora hrvatskoga jezika, a tijekom rada u školi 1994. upisao je poslijediplomski studij Opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Prije 20 godina, 1997., zaposlio se na radnom mjestu asistenta na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Magistrirao je 1999. na temu “Izražavanje posvojnosti genitivom u hrvatskom jeziku”, pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Pranjkovića. Titulu doktora znanosti stekao je 2003. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, također pod mentorstvom prof. Pranjkovića, na temu “Atributivni genitiv u hrvatskome standardnome jeziku”.

Sveobuhvatan znanstveni rad i razvitak sebe kao znanstvenika i profesora proveo je na Filozofskom fakultetu u Osijeku, na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost, najprije kao student, a kasnije kao asistent te izvanredni profesor. Na studiju hrvatskoga jezika obrazovao je generacije studenata. Predavao je na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razni studija sljedeće kolegije: Teorija jezika, Tvorba riječi u hrvatskom jeziku, Pragmalingvistika, Modularne teorije jezika, te Generativna gramatika. Bio je omiljen profesor generacijama studenata, uvijek je na jasan i zanimljiv način prenosio svoje znanje. Dokaz su tomu, među ostalima i brojni studenti, a današnji profesori hrvatskoga jezika, koji su diplomirali pod njegovim mentorstvom.

Na Filozofskom fakultetu u Osijeku pokrenuo je međunarodno priznati znanstveni skup Hrvatski sintaktički dani koji je Filozofski fakultet u Osijeku smjestio u vrh hrvatske lingvistike. Bio je aktivan član osječkoga ogranka Matice hrvatske, također član Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, Hrvatskoga novinarskog društva te Zbora ratnih izvjestitelja.

Nositelj je spomenice Domovinskoga rata i medalje Bljesak. Hrvoje Pavić, na Kupresu, 5. siječnja 2018.

Izvor: Glas Slavonije (ponedjeljak, 8.1.2018.)

 

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Predstavljene knjige Paule Rem i Gorana Rema

DVIJE KNJIGE DVOJE AUTORA REM

Heroji su dio svakodevno izmanipulirane naše zbilje

U lijepo posjećenoj Knjižari Nova, vedar je književni kraj prošle godine označio program predstavljanja dviju knjiga dvoje autora Rem. Program je započeo najavom odsuća izvedbe Bowieve pjesme “Heroes”, koju je trebao otpjevati Senio Lešnjaković, legenda novog vala, spriječen kopenhaškom potragom za poslom. Tema su večeri knjiga priča “Zlatna hrvatska mladež” Paule Rem, i Pauline pjesme u prozi – Ja sam Saga, Gorana Rema.

A zašto su važni heroji, ta konkretna pjesma i njezini navodnici, razjasnilo se tijekom večeri uz vođenje Igora Gajina i uz početnu konstataciju da je Paulina nova knjiga, plod velike promjene u odnosu na dva romana od prije devet godina, uz posebnu i raznovrsnu igru tonom infantilizma.

Sve je osvijetlila Sanja Jukić, urednica Pauline knjige te pogovarateljice druge koja je predstavljena te večeri. Upozorila je da Paulin ton infantilizma iz prvih knjiga još naoko čuva povjerenje u junake, koji mogu spasiti dan, a sada je ta samoobmana demistificirana, heroji su dio svakodevno izmanipulirane zbilje, pa je igraća svijest priča smještena visoko u meta pozicije, u naslov s navodnicima, pa zatim u podnaslov koji je dvostruko odmaknuo vlastiti sadržaj od referencijalnog razumijevanja. Podnaslov “žanr: snovi od 2002. do 2012. (kratke priče)” je mudro iskoristio priliku da nipošto ne pomislimo na autobiografski postupak. Igra visoke refleksivnosti naslova nastavlja se i u naslovima 11 poglavlja ove knjige, a ni naslovi samih pojedinih priča nisu ništa manje meta-zaigrani.

Sofisticirani odbačaj

Uz to, knjiga je i uokvirena dvjema najkraćim pričama, pa je konceptnost knjige stalno vedro aktivna. Naslov je u navodnicima, jer upotrebljava sintagmu rastrošenu po žutim medijima, wikipediji i sociološkom opisu, stoga je, umjesto kao čak manifest jedne pojave ovdje prisutna gesta sofisticiranog odbačaja.

Goranova je knjiga – nastavila je Jukić – reklama Paulinoj knjizi, jedan vremenski paradoksni i nerealani dijalog, kako to podvlači pogovaratelj Pauline knjige Luka Bekavac. A gustoću samostalnosti čuva perspektiva detektivke Sage, koja se svojim prelucidnim autizmom preselila iz skandinavske serije Most u podnaslov Goranove Knjige. Ta knjiga rado odmiče njegovo vlastito autorstvo, to joj je procesualni postupak.

Gajin je potom pozvao nakladnika i suurednika obiju knjiga Branka Čegeca komentirati odnos prema dvjema knjigama u kojima je Paula i autorica cijele jedne ali i fikcijska autorica druge. Goranu je to deseta knjiga lirike i što se tu dogodilo? A koliko, opet kod Paule, ima nastavljanja “kvorumaštva”? Rade li nešto slično drugi hrvatski mlađi autori?

Meni je Goranova knjiga prije svega knjiga odlične poezije. Svojom diskontinuiranošću u njegovu opusu – pokazuje da Rem nije ušao u dekadni broj kao kraj bilo čega. Tako je ona sjela u korice u zadnji čas – doslovce umjesto Removih sabranih pjesama! A Paulina je knjiga – proza kakvu ne piše nitko kod nas, distopijska s mogućim stvarnosnim ključem i puno medijskih vrpci koje su njoj naprosto pretpostavkom i predzadanim stanjem a ne eksperimentnim poljem. Kvorumaštvo želi nastavljati npr. Sven Popović, od mlađih autora, a Pauli je to samo predstanje, ne i interes.

Tekstne igračke

Nakon Meandrova urednika Čegeca, Ivan je Trojan istaknuo da je Paulina knjiga nagrađenička iz Matičinih anonimnih natječaja. Grafički urednik Krešimir Rezo je kreirao! Odličan je rad s Paulom izvela urednica Jukić, s kojom je autorica provela kreativne nizove usklađivanja kompozicije rukopisa, u savršeni uredničko-autorski odnos. Čegec je raspoloženo ušao u sunakladu Pauline knjige, kako bi, finim konceptom, bila blizu knjizi Gorana Rema, ali i ukupnoj Sceni.

U finalu je programa Paula Rem rekla da uz današnju okruženost masovnim medijima, znamo da ne postoji nijedna priča koja već negdje nije napisana. Jedino moguće autorsko djelovanje je zapravo skupljanje dostupnih materijala i stavljanje već postojećeg u nove kon-tektste. Kao što umjetnik Ivan Faktor godinama snima materijale i kasnije gradi u filmove, tako su i ovi tekstovi kao snimci snova nastajali tijekom deset godina, a tek s odmakom od pet godina su komponirani u sadašnje stanje.

A Bekavac piše o tom da su snovi taj materijal a-dnevnika, pitao je Gajin? Teorija je da su snovi zapravo impresije koje primamo u budnom stanju i skladištimo u podsvijest. Baš zbog neprestane okruženosti medijima, većina tih impresija dolazi iz medijske prezentacije stvarnosti. Međutim, znamo, postoje 2-3 svjetske novinske agencije koje svaki dan odabiru stotinjak vijesti iz cijelog svijeta i šalju ih nacionalnim agencijama, također određujući na koji način će se odabrane teme prezentirati. Većinom se radi o prepojednostavljenim fragmentima koji se vode tržišnim kriterijem senzacionalizma. Nama nikad nije dostupna cjelovita slika stvarnosti, nego samo fragmentirane medijske konstrukcije koje su više nalik snovima nego stvarnosti. Kao u filmu Matrix, sanjači prihvaćaju snove koji im se predstavljaju kao stvarnost i uloge koje su im dodijeljene u tim snovima, bez da postavljaju pitanje tko su oni zapravo i u kojoj se stvarnosti nalazi njihov pravi identitet.

Goran je Rem dodao kako je, svojom knjigom, s užitkom po prvi puta integralno iskušao postupak ready madea, izlažući fragmente iz Paulinih priča, izmještene iz njenih naracija u, kako piše Bekavac, hijeroglifičnost, ili – u tekstne igračke, reklame, zagonetke. N.Vekić

Izvor: Glas Slavonije (utorak, 2.1.2018.)

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna