Monthly Archives: rujan 2019

Jasna Horvat

2019 Jasna HorvatJasna Horvat, kulturna je teoretičarka, sveučilišna profesorica, multimedijska umjetnica, pjesnikinja i spisateljica. Književne tekstove objavljuje od početka milenija, a njezin prozni opus 2016. godine akademkinja Dubravka Oraić Tolić odlikuje nazivom „ars Horvatiana“.

Riječ je o osam konstrukcijskih romana ostvarenih tijekom proteklih deset godina primjenom ograničenja preuzetih iz gramatike (Az i Bizarij), matematike (Auron, Alikvot, Vilikon i Vilijun), kemije (Atanor) te društvenih igara (OSvojski). Roman Az (Naklada Ljevak 2009.) nagrađen je prestižnom nagradom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010. godine. Jasna je Horvat dobitnicom Pečata grada Osijeka (2011.) za osobita ostvarenja na području književnosti, Državne nagrade za znanost (2016.) te nagrade FUL kulturno kojom je Superbarnds nagradio Happening Vilijun temeljen na njezinu romanu Vilijun (Naklada Ljevak 2016.) kao najbolje brendirani događaj u kulturi.

 

Komentiraj

Objavljeno na Nekategorizirano

Ivan Trojan

ivan trojanIvan Trojan je rođen 25. ožujka 1979. godine u Osijeku. Godine 1997. upisuje Pedagoški fakultet u Osijeku, smjer Hrvatski jezik i književnost. Godine 2004. upisuje Poslijediplomski znanstveni studij kroatistike – Hrvatska književnost pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2006. upisuje Poslijediplomski doktorski studij kroatistike – Hrvatska književnost na istom visokom učilištu. Godine 2012. izabran je u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika iz znanstvenog područja Humanističke znanosti, znanstvenog polja Znanost o umjetnosti te je iste godine izabran i u znanstveno-nastavno zvanje docenta pri Filozofskom fakultetu u Osijeku. Trenutno ga nastavne obveze na Filozofskom fakultetu u Osijeku vežu uz kolegije Nova hrvatska književnost 1 i 2 te Drama i kazalište hrvatske moderne. Predaje i na poslijediplomskom sveučilišnom studiju “Književnost i kulturni identitet” Filozofskog fakulteta u Osijeku. Glavni je urednik časopisa za književnost i kulturu „Književna revija“. Piše književne i kazališne eseje i kritiku za „Vijenac“, „Kolo“, „Kazalište“, „Hrvatsko glumište“ i „kazalište.hr“. Član je sljedećih znanstvenih i kulturnih udruga: International Association of Theatre Critics, Društvo hrvatskih književnih kritičara i teatrologa, Hrvatsko filološko društvo, Matica hrvatska. Dobitnik je „Povelje uspješnosti Julija Benešića“ u 2010. godini.

Komentiraj

Objavljeno na Nekategorizirano

Stjepan Tomaš

tomašStjepan Tomaš je književnik iz Osijeka, dugogodišnji je član Matice Hrvatske, u dva mandata i njezin potpredsjednik. Autor je dvadesetak knjiga proze. Niz godina zastupljen je u školskim čitankama i obveznoj lektiri, prevođen je na strane jezike, nagrađivan uglednim republičkim nagradama kao što su K.Š. Gjalski, I.J. Kozarac, Grigor Vitez i druge… Aktivan je i pouzdan suradnik u radu Matice Hrvatske u kojoj je i objavio nekoliko knjiga. Uvijek je spreman da se uključi u rješavanje aktualnih svakodnevnih problema, pa nam je u tom smislu dragocjen suradnik.

Komentiraj

Objavljeno na Nekategorizirano

Antun Tucak

------ sveucilisni glasnik, color, 2 stupca

Antun Tucak, professor emeritus Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, specijalist urologije, umirovljen, dopisni član HAZU.

Rođen 10.07.1934. godine u Sovićima, BiH. Diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1963. godine, doktorirao 1979. godine na Sveučilištu u Zagrebu, naslov disertacije: Usporedna klinička i histološka istraživanja pijelo-uroteralnog segmenta kod hidronefroze.

Radio je u Kliničkom bolničkom centru Osijek Klinika za urologiju gdje je obnašao dužnost predstojnika. Bio je dekan Medicinskog fakulteta u Osijeku 1998. – 2003. Sada obnaša dužnost upravitelja Zavoda HAZU u Osijeku i predstojnika Zavoda za mineralni metabolizam Medicinskog fakulteta u Osijeku. Područje znanstvenog interesa – urolitijaza, urološka onkologija, rekonstrukcijska urološka kirurgija, povijest medicine i bioetike u medicini. Bio je voditelj 2 međunarodna projekta (EEZ i TEMPUS) i 12 projekata Republike Hrvatske. Bio je mentor 5 magistarskih  i 15 doktorskih radova. Publicirao je 230 znanstvenih i stručnih radova u međunarodnim i domaćim časopisima i 9 udžbenika.

Nagrade – HAZU, „Ladislav Rakovac“, Grada  Osijeka, Osječko-baranjske županije, „Gorjanović-Krambergeri“, Republička nagrada športa „Franjo Bućar“.

Odlikovanja: Spomenica Domovinskog rata 1990. – 1992., Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske i Red hrvatskog trolista.

Suradni je član AMZH od 1983. godine, a redoviti od 1986. godine. U Akademiji je bio član Glavnog odbora. Sada je predsjednik Podružnice AMZH u Osijeku.

 

Komentiraj

Objavljeno na Nekategorizirano

Pilić, Šime

20190916_115346

Osječke sociološke teme

cijena:  100,00 kn

br.str.: 150

uvez: meki

dimenzija: 13 x 19,5 cm

god.izdanja: 2019.

izdavač: Ogranak Matice hrvatske u Osijeku

mjesto: Osijek

ISBN: 978-953-242-134-7

                             područje: sociološka studija

Djelo je izvorno, kako svojom tematikom tako i autorovim pristupom. Autor ukazuje na aktualne probleme hrvatskog društva koji su isprepleteni u samoj mijeni društva, društvenom razvoju. Analizira ih kroz aktualne procese deruralizacije i detradicionalizacije, kroz istraživanje regionalnih razlika i uvjetovanosti promjena, kroz učinke utjecaja globalnih integracijskih procesa na otvaranje hrvatskog društva i migracijske promjene. Uz te otvara i temu nastavničke profesije i novih odnosa u obrazovanju, koja je svakom društvu izuzetno važna, ali istovremeno i neprimjereno vrednovana. Stil pisanja odlikuje preglednost i jasnoću u polazišnim analizama, kao i u donošenju zaključaka. Knjiga Osječke sociološke teme vrijedan je doprinos boljem razumijevanju tranzicije hrvatskog društva. Ne samo da su se dogodile zasebne promjene poput promjene sela vezane uz modernizaciju, promjene navika vezane uz napuštanje tradicije, demografske promjene vezane uz migracije, gospodarske promjene vezane uz prijelaz na tržišnu ekonomiju i sl. već se dogodila promjena identitetu hrvatskog društva.

                  dr.sc. Antun Šundalić, red. prof. u trajnom zvanju

(…) Knjiga Šime Pilić predstavlja originalni doprinos hrvatskoj sociologiji, ali i društvenim znanostima u cjelini. Crvena nit koja se provlači knjigom predstavlja bogato sociološko iskustvo i znanje autora koji prikupljene podatke čini životnim i stavlja ih u jasan teorijski kontekst, obogaćujući čitatelja i potičući ga na sociološku refleksiju. Podatci stoga nisu, kako se to ponekad događa kod istraživača u društvenim znanostima, skup činjenica za koje je teško odrediti zašto su važne i zašto ih je istraživač uopće prikupio, nego čine jedinstvo sa sociološkim teoretiziranjem te analitičkim i svakodnevnim uvidom u temeljne procese koji se pred našim očima odvijaju u hrvatskome društvu. Stoga se knjiga čita lako, ali i s osjećajem da se bavi onim temama o kojima ovisi daljnji društveni razvoj, a možda i demografski i kulturni opstanak hrvatskog društva.

                                                                                                                                                                      dr.sc. Željko Pavić, izv. prof.

Komentiraj

Objavljeno na Izdavaštvo

Jendričko, Slavko

20190916_120844Prazne cipele

cijena:  100,00 kn

br.str.: 107

uvez: meki

dimenzija: 14 x 20,3 cm

god.izdanja: 2019.

izdavač: Ogranak Matice hrvatske u Osijeku

mjesto: Osijek

ISBN: 978-953-242-135-4

                                                            područje: poezija

u najboljim godinama

vremena diktature kopija plača

Ali najsnažniji odjek imaju

prazne cipele

u kojima sam prohodao

kozmički mrak

od tebe do sebe stigavši

u privid sna čuvara sjena

Komentiraj

Objavljeno na Izdavaštvo

KNJIŽEVNA REVIJA “Kreacija” 1/2019.

20190916_121039 KNJIŽEVNA REVIJA

Tema: Kreacija

cijena: 50,00 kn

br.str.: 104

uvez: meki

dimenzija: 15 x 22cm

god. izdanja: 2019.

broj: 1

izdavač: Ogranak Matice hrvatske Osijek

                                         mjesto: Osijek, ISSN: 1330-1659

                                         područje: književnost, kultura

„Književna revija“, god. 59., br. 1., Ogranak Matice hrvatske Osijek, Osijek, 2019., 104 str.

tema: KREACIJA

 

Sažetak

Prvi broj „Književne revije“ u 2019. godini rađen je u suradnji s Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku na kojoj se u travnju održala panel diskusija renomiranih hrvatskih stručnjaka vezanih uz prostor kreativne industrije o gospodarskim, znanstvenim i umjetničkim implikacijama i potencijalima kulturne i kreativne industrije. „Revijina“ Kreacija donosi priloge svih sudionika diskusije koji su referirali o gotovo svim sektorima kreativne industrije  žanrovski su formirani u obličjima: Arhitekture, Audiovizualne umjetnosti, Baštine, Dizajna, Glazbe, Izvedbenih umjetnosti, Nakladništva, Medija, Oglašavanja i tržišnih komunikacija, Primijenjene umjetnosti, Računalnih igara i novih medija i Vizualne umjetnosti:

Jasna Horvat: KRUŽNOST U KREATIVNOJ INDUSTRIJI

Dina Begović i Gordana Lesinger: DIZAJN KAO DIO KONFEKCIJE I UNIKATNI IZRIČAJ KREATIVACA

Marija Šain: GLAZBENA INDUSTRIJA I INDUSTRIJA DOGAĐANJA

Igor Mavrin i Marina Biuklić: TRENDOVI DIGITALIZACIJE KULTURNIH SADRŽAJA I INDUSTRIJE RAČUNALNIH IGARA – GLOBALNA, NACIONALNA I REGIONALNA PERSPEKTIVA

Igor Mavrin i Petra Ćurčić: BUDUĆNOST KREATIVNOG SEKTORA JE U UMREŽAVANJU I ZAJEDNIČKIM INICIJATIVAMA PROFESIONALACA

Katica Šubarić: SUVREMENE SCENSKE UMJETNOSTI I FILMSKA INDUSTRIJA

Marina Čepo i Doris Lučinger: INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO – IZAZOVI JEDINSTVENOG DIGITALNOG TRŽIŠTA EU

Marta Borić Cvenić, Srđan Popović i Ana-Marija Gerić: KULTURNI I KREATIVNI TURIZAM

Tomislav Levak i Antonela Verković: IZDAVAŠTVO, NAKLADNIŠTVO I MEDIJI

Iva Buljubašić i Stella Čenan: DIZAJN I OGLAŠAVANJE

Drugi dio „Revijina“ uvodnika u 2019. godinu donosi kraći izbor Zoltána Medvea iz moderne mađarske novelistike koji do danas nije nikada bio preveden na hrvatski jezik. Medve je izabrao i preveo novele u suradnji sa studentima hungaristike na osječkom Filozofskom fakultetu. Riječ je o kultnim mađarskim autorima i njihovim djelima:  

GÉZA CSÁTH: PEĆ (A kályha), ŽABA (A béka), PRIČE S LOŠIM ZAVRŠETKOM (Mesék, amelyek rosszul végződnek): Prva priča (Első mese), Treća priča (Harmadik mese)

MIKLÓS MÉSZÖLY: ISTRAGA (1) (Nyomozás (1)), ISTRAGA (4) (Nyomozás (4))

                                                                                                                                                                                Ivan Trojan

Komentiraj

Objavljeno na Izdavaštvo

Osječki ogranak raste PORTRET MATIČARA: Ivica Završki, pravnik, potpredsjednik Ogranka MH u Osijeku

38_ivica_zavrski-1

Snimio MIRKO CVJETKO

Razgovarala IDA HITREC

Uspjeli smo Matičin osječki ogranak brendirati kao jedan od zaštitnih znakova grada. Danas smo najveći preostali relevantni nakladnik istočno od Zagreba

U jednome od najvećih ogranaka Matice hrvatske, osječkom, 12. srpnja održana je izborna skupština na kojoj je izabran novi predsjednik Ivan Trojan, profesor novije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku i dugogodišnji glavni urednik časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkog ogranka. Na tom je mjestu naslijedio Ivicu Završkog, predsjednika Ogranka u dvama mandatima, od 2011, a sada potpredsjednika. S obzirom na veličinu i važnost Ogranka u Osijeku ponudili smo prostor za razgovor novom i bivšem predsjedniku. U osječkom ogranku dogovorili su se da će prvo dosadašnji predsjednik Završki rezimirati rad Ogranka u proteklim dvama mandatima, a u sljedećem će broju novi predsjednik Ivan Trojan predstaviti svoj program i viziju.

Kakvo je stanje u Ogranku bilo 2011, kad ste imenovani predsjednikom, a kakvo je danas?

OMH u Osijeku ima doista dugu, časnu i burnu povijest. Čini mi se da je te 2011. trebalo dodatne energije i poticaja da se financijski stabilizira stanje Ogranka. Danas sa zadovoljstvom možemo konstatirati da smo u svih tih osam godina uspjeli ne samo sanirati glavninu obveza već i poslovati pozitivno, organiziravši pritom i jednu Glavnu skupštinu Matice hrvatske u Osijeku, prvi put u povijesti u Slavoniji. Prošlu smo poslovnu godinu završili u skromnom plusu te s godišnjim prihodima od gotovo pola milijuna kuna. Čini mi se, iz današnje perspektive, da je to tada članove Ogranka motiviralo da me, iako izvornog matičara, no ipak čovjeka koji se bavi gospodarstvom i pravom, a ne kulturnjaka po vokaciji, dvaput izaberu za tu časnu i odgovornu dužnost.

Što biste istaknuli kao najveće rezultate svoga rada i rada kolega?

Prije svega činjenicu da smo uspjeli osječku Maticu hrvatsku brendirati kao jedan od zaštitnih znakova grada. Danas smo, usprkos svim gospodarskim i političkim turbulencijama i teškoj demografskoj i društvenoj krizi u kojoj se Osijek i Slavonija već godinama nalaze, uspjeli opstati kao najveći preostali relevantni nakladnik istočno od Zagreba, ali i kulturna udruga građana koja je u tom razdoblju organizirala desetke i desetke javnih tribina, promocija knjiga, izložbi, koncerata, znanstvenih skupova i javnih natječaja… I u tom skromnom i gotovo isključivo volonterskom radu formirao se i tim vrijednih osječkih matičara koji je, danas to mogu reći, Osijeku kao sveučilišnom centru osigurao mnoštvo besplatnih, a izvrsnih kulturnih i inih sadržaja. Glavni su suradnici u tom projektu brojni i nezahvalno je nekog posebno isticati, no ipak i prije svega ističem rad našeg dugogodišnjeg tajnika prof. Josipa Cvenića, dopredsjednika i poznatoga hrvatskog književnika Stjepana Tomaša, akademika Antuna Tucaka te voditelje naših odjela i ujedno najbliže suradnike: za hrvatski jezik – pokojnog Branka Kunu, Milicu Lukić i Loretanu Farkaš, za povijest – Zlatu Živaković-Kerže i Domagoja Tomasa, za književnost Ružicu Pšihistal, za kazalište Božidara Šnajdera i novu tajnicu Jasminku Mesarić, za kulturu zdravlja Tomislava Mišira i Josipa Galića, sociologiju Miljenka Brekalu, za izdavaštvo urednika Revije Ivana Trojana i njegov tim, za arhitekturu i kulturu življenja Danijelu Lovoković, za školstvo Borka Barabana, ali i druge koji su nam u stručnom smislu pomagali, i to još čine, kao Jasna Horvat, Zvjezdana Tuma Pavlov. A itekako nam je dobro došao i svaki savjet živućih bivših predsjednica i predsjednika Ivice Vuletića, Josipa Vrbošića i Helene Sablić Tomić.

U predstavljanjima Ogranka često ste isticali zavidnu nakladničku djelatnost Ogra­nka. Kakav je izdavački profil Ogranka?

U prostorijama Ogranka prije nekoliko smo mjeseci, nasuprot zidu na kojem se nalaze brojna gradska, županijska i nacionalna priznanja, postavili vitrinu sa svim našim izdanjima u proteklih dvadesetak godina. I vjerujte da smo morali nabaviti ozbiljan ormar. Godišnje osječka Matica, uz četiri broja Revije, izdaje osam do petnaest novih naslova. Osijek je sveučilišni centar, a osječka Matica ima respektabilan broj članova koji u stručnom i znanstvenom smislu mogu jamčiti za kvalitetu naših izdanja. Većina danas poznatih hrvatskih književnih imena koja su potekla iz naše sredine prva ili neka od svojih djela izdali su u osječkoj Matici.

Stjepan Tomaš, Jasna Horvat, Josip Cvenić, Goran Rem, Ivana Šojat, Helena Sablić Tomić i brojni drugi pisali su, djelovali i djeluju i u osječkoj Matici. Ponosni smo na našu Hrestomatiju osječke književnosti, monografiju o zgradi HNK, ili primjerice zbornike radova s vrlo uspješna znanstveno-stručnog skupa o hrvatskom istoku u Domovinskom ratu koji se, već nekoliko godina za redom, održava i u našoj organizaciji u Osijeku te na brojna djela mladih slavonskih i hrvatskih autora.

Što biste još izdvojili iz programa?

Osječki je ogranak velik i brojan, jedan od najbrojnijih sa, čini mi se, ovog časa više od 400 članova. Svi ti ljudi nemaju jednake interese, no svatko od njih može, ukoliko želi, pomoći radu Ogranka. Zato smo 2012. započeli s osnivanjem odjela, iako smo neke, primjerice za hrvatski jezik, imali i prije tog datuma. Novina su bili odjel za arhitekturu i kulturu življenja (prvi u cjelokupnoj Matici) u koji se uključilo nekoliko najrespektabilnijih osječkih arhitekata, odjel za sociologiju, za školstvo, kulturu zdravlja, povijest, književnost, kazalište, interdisciplinarnu kulturu. Cilj nam treba biti uz doista stručne voditelje u odjelima barem pokušati okupiti i timove vrijednih novih i starijih članova, jer bez članstva i ti odjeli gube smisao. Ne smijemo biti zatvoreni u nekakav ekskluzivni klub za odabranu elitu ili osobnu samopromociju jer to, po mom skromnom sudu, ne bi smjela biti funkcija Matice hrvatske!

Pokrenuli ste suradnju s mnogim institucijama u Osijeku i šire.

Da, kao što sam već rekao, i nama koji Maticu doživljavamo na ponekad iracionalan način vezujući ju za svoju mladost kao simbol otpora jugoslavenskom totalitarizmu, zbog koje se i robijalo, i mladim i novim članovima koji nemaju to iskustvo Matica treba biti i mislim da to, usprkos ponekad disonantnim tonovima, i jest, temeljna nacionalna institucija. To isto treba biti i u svakoj sredini gdje djeluje na cjelokupnom hrvatskom etničkom prostoru, pa i u Osijeku. A to je težak, nezahvalan, ponekad i uzaludan posao. I zato smo u Osijeku krenuli u formalnije oblike suradnje s HAZU, sastavnicama osječkog sveučilišta kao što su Akademija za umjetnost i kulturu, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti i Filozofski fakultet. No isto tako odlično surađujemo i s primjerice Braćom Hrvatskog Zmaja, pojedinim udrugama sudionika i žrtava Domovinskog rata, Udrugom katoličkih intelektualaca.

Osječani su zainteresirani za kulturu i počesto im se nudi niz zanimljivih i sadržajnih događanja. Za hrvatske smo prilike, još uvijek, velik grad. Primjerice osječko je Hrvatsko narodno kazalište proteklih godina redovito osvajalo najvažnije nagrade hrvatskog glumišta, a brojnih kulturnih sadržaja ima, možda baš krizi usuprot. No i ovdje smo, kao i drugdje, iako to ovdje posebno boli, izloženi diktaturi turbofolk kulture uz naglašen trend bijega na Zapad, prvenstveno u Zagreb.

Kako je došlo do vaše ljubavi prema Matici hrvatskoj i uključenja u njezin rad?

Još kao dječak, kao i dobar dio moje generacije, Maticu smo, uz Katoličku crkvu, doživljavali kao jedine nacionalne institucije koje su nam pružala nadu u našim snovima o slobodi. Pa i danas pamtim skupštinu Matice u Osijeku 1971. za koju je moj pokojni dobri otac, koji me na nju vodio, stavio kravatu (a kravate nije volio). Njegovu iskaznicu čuvam i danas. Zbog Matice se dobila i poneka pljuska na informativnim razgovorima u osječkom SUP-u i prijetnja isključenjem iz gimnazije, majčine suze i očeva smjena. To je za mene Matica bila tada i sada. Kao i svi i ja sam članstvo obnovio 1990, kad smo to i prvi put mogli. Moja priča slična je pričama tolikih još živućih matičara širom Hrvatske i BiH.

Kako biste ocijenili ulogu Matice hrvatske u hrvatskom društvu danas?

Biti upravo to što joj i ime govori – Matica hrvatska. Matičina je uloga u hrvatskoj kulturi, ali i za razvoj hrvatskog jezika i identiteta, nemjerljiva, no tim je veći teret na leđima današnjih matičara. I nije uvijek lako, velik je to organizam, asocijacija samostalnih udruga, a ne jedna udruga, što često zaboravljamo. Ne živi Hrvatska samo u Zagrebu. Iako se iz perspektive glavnog grada ponekad tzv. provincija tako doživljava. U svakom slučaju, iako se mogu čuti i drukčiji sudovi, mislim da je uloga Matice hrvatske u hrvatskom društvu itekako važna. Ona se u silnoj svakodnevnoj ponuda svakakvih sadržaja možda i ne vidi, no Matica godinama djeluje i izdaje i u središnjici i u ograncima, i to prvenstveno djelovanjem članova. Imamo dobra iskustva u suradnji sa središnjicom, današnjim i bivšim predsjednicima, i svim onim tihim i vrijednim ljudima u ograncima i središnjici s kojima smo surađivali i surađujemo. Na zadnjoj se skupštini spominjao pojam i potreba resetiranja rada i djelovanja Matice. Da bi ona bila bolja, suvremenija, ali i da bismo nadišli vlastite slabosti i propuste, resetiranje je uvijek potrebno. A to je zahtjevna zadaća i vjerujem da ćemo je obaviti dobro i pošteno, kako to Matica zaslužuje, pritom ne ugrožavajući zajedništvo.

OMH u Osijeku pomogao je osnivanje ogranaka MH i izvan Hrvatske. Što je Ogranak potaknulo na taj angažman?

I to nam je zadaća i kao ogranaka. Da širimo Maticu i ne čekamo samo neku imaginarnu središnjicu. A izvanredni kolega Perica Jukić iz Žepča nakon što smo mu doveli HNK iz Osijeka u Žepče vratio nam je Danom Žepča u Osijeku, koji još po njegovoj sadržajnosti spominjemo. To je to, jedan smo narod kakvim god nas umjetnim granicama u glavama ili zamišljenim linijama mletačkih, austrijskih i turskih geodeta po ozemlju dijelili. Moram reći da nam u donacijama knjiga ograncima u susjedstvu, u BiH, Vojvodini i Mađarskoj godinama pomažu i Grad i Županija, ali i dobri ljudi, i to ćemo pokušati činiti i dalje.

Kako ćete surađivati s novim predsjednikom Ivanom Trojanom?

Vjerujem dobro kao i dosad. Uostalom velika većina dosadašnjih članova predsjedništva i nadzornog odbora ponovo je izabrana na nedavnoj skupštini jer tim koji pobjeđuje ne treba mijenjati. Ja sam uostalom i član glavnog odbora središnjice pa premda djelujem u Ogranku, i dalje bit ću i osječka veza sa središnjicom.

Možete li nešto reći o svom osobnom životu, obrazovanju, radnom iskustvu?

Dragi me Bog nagradio s četvero dobre i pametne djece, koja su to očito na mamu, a dvije su i članice Matice. Pravnik sam s pravosudnim ispitom i cijeli sam život posvetio struci koju volim, a radio sam doista mnogo toga. Počeo kao mladi odvjetnik, potom radio u koncernu Belje od pravnika do člana uprave i direktora zajedničkih poslova, niz godina, do trenutno savjetničkog mjesta u odjelu za gospodarstvo Osječko-baranjske županije. Sudionik sam Domovinskog rata i o ratu u Osijeku sam ponešto i napisao. A afiniteti… Hrvatska i svjetska povijest i Matica hrvatska. Jedan prijatelj nedavno mi je rekao da sam u životu specijalizirao trgovačko pravo i ganjanje sredstava za rad Matice. E ovu drugu specijalizaciju ne bih nikomu poželio.

665 – 666 – 12. rujna 2019. | Arhiva

Izvor: Vijenac (četvrtak, 12.09.2019.)

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna