Category Archives: Naslovna

Design or die

Oksimoron, Akademija za umjetnost i kulturu, Jelenkor, Matica hrvatska Osijek
Vas pozivaju na otvorenje
izložbe MARINA BALAIĆA
u sklopu InterReg projekta PArt Croatia.
Sudjeluju: Igor Loinjak, Ivan Trojan i Marin Balaić
Galerija Knifer, utorak, 23. veljače 2021 u 17h! 
mb

Marin Balaić rođen je 1980. u Osijeku. Diplomirao je grafički dizajn na Studiju dizajna u Zagrebu. Nakon završetka studija počinje profesionalno djelovati u dizajn studiu mit, u Osijeku. U suradnji s kolegama pokreće niz međunarodno nagrađivanih projekata u područjima dizajna, oglašavanja i društvene odgovornosti.
U svom radu vodi se snažnim uvjerenjem u efikasnost dizajna kao alata za rješavanje problema, kao načina prepoznavanja i oblikovanja odnosa između ideja i stvarnosti te kao metode za poboljšanje veza između ljudi i proizvoda koje koriste.
U 15 godina iskustva razvio je uspješna rješenja u gotovo svim kategorijama vizualnih komunikacija, od produkt dizajna, brendinga i publikacija do tržišnih komunikacija, tv reklama i
dizajna pakiranja. Od 2017. godine predaje na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i redovito sudjeluje u radu niza udruga koje promoviraju vizualnu kulturu i dizajn.

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Zbornik radova u čast akademika Stjepana Damjanovića

Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

Matica hrvatska Ogranak Osijek

POZIVAJU NA SUDJELOVANJE U PRIPREMI

Zbornika radova u čast akademika
Stjepana Damjanovića

Akademik Stjepan Damjanović u studenome 2021. godine navršava 75. godina. Rođeni Slavonac, u svoju je “matičnu zemlju”, u svoj zavičaj duboko ukorijenjen ne samo rođenjem nego i neumornom znanstvenoistraživačkom posvećenosti slavonici; utemeljiteljskim, predavačkim i mentorskim radom, podupiranjem znanstvenih i kulturnih ustanova na prostoru Slavonije, promoviranjem knjiga…

Kao podsjetnik na rečeno prilažemo zavičajnu biografiju akademika Damjanovića i pozivamo Vas da sudjelujete u pripremi slavonskoga odvjetka svečarskoga zbornika u čast njegova 75. rođendana.

Potvrdu sudjelovanja s (radnim) naslovom rada, molimo, pošaljite do 1. travnja 2021. godine, a radove do 1. srpnja 2021. godine na mlukic@ffos.hr i mzagar@ffos.hr (u CC vladimir.dugalic1@os.t-com.hr, itrojan@ffos.hr). Radovi usmjereni na Svečara u bilo kom slavonskom kontekstu, ali i slavonski općenito, mogu biti esejskoga tipa ili u nekom obliku znanstvene proze. Radovi koji budu znanstveno opremljeni dobit će kategorizaciju na temelju recenzija.

 

STJEPAN DAMJANOVIĆ – ZAVIČAJNA BIOGRAFIJA

Stjepan (Stipa) Damjanović rodio se prije sedamdeset i četiri godine, 2. studenoga 1946. godine u Strizivojni, selu nadomak Đakova, u samom srcu Slavonije i u staroj šokačkoj obitelji Mušulinovih. Osnovnu je školu pohađao u rodnom selu i u obližnjem Vrpolju, a u Požegi – »slavonskoj Ateni« – tamošnju uglednu gimnaziju. Njegovu je humanističku i slavističku formaciju potaknuo, raspirujući »ljubav prema knjizi i pisanoj riječi«, dugogodišnji strizivojnski župnik – vlč. Mitar Dragutinac (Srijemska Mitrovica, 1920. – Strizivojna, 1989.), proslavljeni hagiograf, liturgičar i crkveni povjesničar kojega se akademik Stjepan Damjanović uvijek rado i dojmljivo sjeća, pisanom i govorenom riječju.

Još otkako je 1970. godine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti te ruski jezik i književnost, postavši ubrzo asistentom profesora Eduarda Hercigonje, Stjepan Damjanović uporno se zalagao za književno i kulturno uzdizanje zavičaja – ostvarujući istodobno značajne pomake u svojoj primarnoj paleoslavističkoj i paleokroatističkoj struci.

Rodnoga kraja spominjao se kao znanstvenik – filolog, posvetivši njegovim fenomenima Slavonske teme, knjigu objavljenu 2006. godine koja je, odmah po otilasku u svijet, svoga autora upisala u niz reprezentativnih kontinentalnih pisaca, koji slavonski zavičaj, njegovu kulturno-knjišku prošlost i sadašnjost, ne samo da izvrsno znaju nego i srcem osjećaju.

Slavonija je u Stipi Damjanoviću budila i pjesnika koji je zavičaju – još kao akademski mladac – ispjevao dojmljive, slavonskim dijalektom sročene stihove.

Kako se u svojoj akademskoj karijeri prihvaćao svakovrsnih zaduženja – bivši akademikom, pročelnikom sveučilišnih i fakultetskih ustrojbenih jedinica, tajnikom a najzad i (pot)predsjednikom Matice hrvatske, voditeljem i suradnikom projekata koji su na različite načine promišljali boljitak slavonskih kulturnih i odgojno-obrazovnih ustanova i djelatnosti – tako je novim idejama i praksama bogatio javni život svojih slavonsko-srijemskih gradskih i seoskih centara, pomažući najprije akademsku formaciju osječkih znanstvenika kroatista još otkako je – zajedno sa svojim mentorom akademikom Eduardom Hercigonjom – na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Osijeku udarao temelje buduće Katedre za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju.

Stjepan Damjanović na raznovrsne je načine podupirao – što i dalje čini – znanstvenu i stručnu djelatnost osječkoga Filozofskog fakulteta, ali i drugih sastavnica Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, kao uostalom i svih slavonsko-srijemskih ogranaka Matice hrvatske. Spomenimo se ovom zgodom podrške koju je pružio aktiviranju Matičina ogranka u Feričancima u rujnu 2020. godine, ili pak održavanju Znanstvenoga kolokvija o fra Marku Japundžiću koji je u prostorijama Općinske narodne knjižnice u Drenovcima upriličen 22. veljače 2019. godine.

Osim toga, Stjepan Damjanović rado se – u svojstvu katoličkoga intelektualca i vrsnoga poznavatelja života i djelovanja biskupa Josipa Jurja Strossmayera – odaziva raznovrsnim akademskim i duhovnim pozivima Osječko-đakovačke nadbiskupije. Sudjeluje u popularno-znanstvenim predavanjima i manifestacijama, promocijama, dodjelama nagrada i memorijalnim slavonskim susretima.

Nije ga usporila ni zaslužena mirovina u kojoj je od 2017. godine.

Slavonija mu je oduvijek nastojala primjereno zahvaliti pa se nizu Akademikovih nagrada i priznanja pridaju i zavičajno značajne crtice: primjerice, Damjanovićeva knjiga Filološki razgovori (Zagreb, 2000.) 2001. godine nagrađena je nagradom »Ivan i Josip Kozarac« za najbolje znanstveno djelo znanstvenika iz Slavonije, a 2004. godine na vinkovačkoj znanstveno-kulturnoj manifestaciji Šokačka rič 2 dodijeljen mu je veliki dukat s pratećom poveljom za vrijedna postignuća te izuzetan doprinos znanstvenom udjelu Slavonije u hrvatskom jezikoslovlju, 2011. godine nagrađen je nagradom za životno djelo u okviru manifestacije 17. Dani Josipa i Ivana Kozarca u Vinkovcima. Pod okriljem spomenute manifestacije, no 20-e po redu, 2014. godine njegovi su Novi filološki prinosi osvojili nagradu za najbolju znanstvenu knjigu godine, i to autora koji je rođenjem i djelovanjem vezan za Slavoniju.

Studenti hrvatskoga jezika i književnosti diljem Republike Hrvatske, a i izvan njezinih granica, uče se snalaziti u svojoj novoj životnoj ulozi i budućoj struci družeći se sa zapaženim udžbenicima akademika Damjanovića. Spremajući se za kolokvije i ispite iz Staroslavenskoga jezika, temeljnoga kolegija s prve godine studija, prolaze kroz gradivo Profesorovih priručnika (Slova iskona, gramatike Staroslavenski jezik i Maloga staroslavensko-hrvatskoga rječnika), upoznaju se s njegovim pitkim i jednostavnim stilom tumačenja zahtjevnih nastavnih sadržaja (upoznaju i – slobodno možemo reći – u njeg se zaljubljuju). Ne treba nas stoga čuditi što su mu njegova kroatistička djeca – novi i stari studenti hrvatskoga jezika i književnosti – podarila najljepše i najposebnije među svim priznanjima kada su mu 2017. godine, povodom Profesorova odlaska u mirovinu, na zagrebačkome Filozofskom fakultetu pripremili spektakularan oproštaj. Ispunivši dvoranu broj 7 do posljednjega mjesta, izgovorili su (i ove) riječi s kojima njegov zavičaj i njegovi (su) zavičajnici duboko suosjećaju:

Skidamo Vam titule akademika i profesora i proglašavamo Vas Učiteljem jer je tako nježnije, toplije i iskrenije. Rekli ste da je ovo zadnje predavanje, ali kako to mislite otići?

Zar je moguće da čovjek ode s mjesta u koje je, kao stablo, tako duboko ukorijenjen?

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

KNJIŽEVNA REVIJA

Časopis za književnost i kulturu

God. 61., br. 1., 2021.

Tema: obljetnička

01

POZIV NA SURADNJU

Poštovani suradnici, čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, čast mi je podsjetiti vas da je 1. broj 1. godišta Revije – književnosti, kulture i društvenih pitanja objavljen u ožujku-travnju 1961. godine te da će prvi broj 61. godišta biti OBLJETNIČKI, s tematom posvećenim početcima časopisa čiji smo danas ponosni slijednici, ali i svima onima koji su doprinijeli njegovu pozicioniranju kao jednoga od najznačajnijih književnokulturoloških časopisnih izdanja na našim prostorima.

U prvom su broju Revije svoje književne priloge objavili Miroslav Slavko Mađer, Dubravko Jelčić, Milivoj Polić, Dionizije Švagelj, Ivo Bogner, Fedor Vidas i drugi, o kulturnim prilikama pisali su Julije Njikoš, Pavle Blažek i Ljubomir Stanojević, o društvenima Zdenko Jurašek i Geza Stantić, a likovnim je prilozima prvi broj obogatio vinkovački akademski slikar i scenograf Joza Mataković.

Uređivački odbor tada su činili: Ivo Bogner, Vojislav Pelajić, Slobodan Kovačević, Nada Pivac, Ive Mažuran, Nada Murat, Dragutin Savin, Stjepan Brlošić, Stanka Pavuna, Pavle Blažek, Ljubomir Stanojević, Franjo Hegeduš i Geza Stantić. Odgovorni urednik bio je Branko Božić, a glavni urednik Milivoj Polić.[1]

Ovim vas pozivom zovemo na suradnju u obljetničkom izdanju Književne revije te potičemo na oblikovanje (raznorodnih) tekstova čija je zajednička nit vodilja upravo tradicija i višedesetljetna opstojnost ovoga časopisa u izdanju Ogranka Matice hrvatske Osijek. Kvaliteta priloga, vidljivost i značaj takvoga časopisa u lokalnom, regionalnom, ali i nacionalnom prostoru te njegovo kontinuirano objelodanjivanje rezultat su napora mnogih generacija urednika, autora i suradnika, grafičkih i likovnih dizajnera, lektora i korektora, a na koje biste nas, i na njihovu povezanost s Revijom, željeli svojim tekstovima podsjetiti.

Unaprijed zahvaljujemo na vašim prilozima!

Rok za predaju priloga: 1. 3. 2021.

[1] Gospodinu Ljubomiru Stanojeviću zahvaljujem na vrijednim informacijama o prvome broju Revije.

Tekstove do roka za predaju možete slati na: maticahrvatskaosijek@gmail.com ili na tatjana.iles@gmail.com

Uredništvo zadržava pravo izbora primljenih tekstova za konačnu objavu.

Srdačno,

Tatjana Ileš,

glavna urednica časopisa Književna revija

Osijek, 28. siječnja 2021.

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

BOŽIĆNA ČESTITKA

Članovima i svim prijateljima Matice hrvatske

mhbc

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

ČESTITKA ZA BOGDANA

Poštovane kolege,
dragi prijatelji Matice hrvatske Osijek,
Matica hrvatska Osijek i Oksimoron Osijek vas pozivaju na obilježavanje 70 godina profesionalnoga rada i 90 godina života uvaženog profesora, književnika i publicista Bogdana Mesingera.

ČESTITKA ZA BOGDANA održat će se u Klubu knjižare Nova (Trg A. Starčevića 4) u petak, 11. prosinca 2020. u 12,00h.

Cjelokupni program uživo možete pratiti na službenoj facebook stranici Matice hrvatske Osijek: https://www.facebook.com/MaticahrvatskaOsijek/ i bili bismo zahvalni kada biste se aktivno komentarom uključili u proslavu sa svojom čestitkom profesoru Mesingeru.

O BOGDANU
Bogdan Mesinger rođen je u Šidu 1930. godine. U rodnom gradu završava osnovnoškolsko, a u Vinkovcima gimnazijsko obrazovanje. Studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje i doktorira iz filoloških znanosti. Cijenjeni je profesor Pedagoškoga, danas Filozofskog fakulteta u Osijeku od 1980., gdje je predavao na kolegijima Osnove teorije jezika i Hrvatska kultura i civilizacija.

Pjesnik je, prozaist i esejist, filolog, kritičar i povjesničar likovne umjetnosti. Riječ je o umjetniku i znanstveniku s 50+ oznakom u on-line katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Autor je čiji se biografski podatci nalaze i na internetskoj stranici: http://umjetnici.blogspot.com/ pod naslovom: FILM – GLAZBA – POZNATE FACE!

Od objavljivanja prvih pjesama 1950. pa sve do danas ne jenjava snaga lirskoga iskaza u stihu ovoga pjesnika. Upravo poezija i jest ono što Mesinger drži najboljim, najuzvišenijim kod svakog autora. U stihovima pjesnika sublimirana je esencija autorskoga bića. Trenutak. Čista, nepatvorena emocija. Objavljene zbirke poezije Bogdana Mesingera su: 24 dana rata, 1992., Balade, 2000., Crni lotos, 2000., Na obalama tvoga sna, 2001.

Godine 1958. objavljuje prvu prozu i to u časopisu „Krugovi“, središnjem časopisu cijele jedne generacije suvremenih hrvatskih književnika u koju generacijski i sam pripada iako su ga književni povjesničari skloniji prepoznavati kao autora razlogovaške poetike. Do objavljivanja svojeg prvog romana Kiša 1970., najčešće je po časopisima objavljivao novele, fragmente iz romana u nastajanju te književne i likovne esejistike. 1973. objavio je roman Samac, a u vremenu pojavljivanja tzv. mlade proze na suvremenoj hrvatskoj književnoj sceni objavljuje 1984. i svoj najbolji roman – Zatvorenu pučinu.

Iščitavanjem Bogdana Mesingera, napose književnosti koju je napisao, razvidno je: voda je kôd! Ona je i sjećanje, i vrijeme, i nemir i mir, i svjetlost i tama. Voda je život. Preko/s pomoću vode Mesinger konstruira prostor vlastitoga. A prostor je kategorija koja je gotovo u cijelosti i gotovo uvijek podređena kategoriji vremena. Sve što se nalazi u prostoru i što prostor sadrži pretvara se pod utjecajem vremena (i vode) u protočnost, i protežnost…

Voda je i rijeka, njegova je rijeka – Dunav.
A njegov grad na Dunavu je – Ilok.

Pripovijedanje grada u punom je smislu ostvareno i u knjizi Bogdana Mesingera Skriveni duh Iloka – priče i legende iz 2004. Povod za priču o jednome gradu i njegovim ljudima Mesinger je iznašao u njegovim mirisima, u rijeci, običajima i delicijama, u vinu, ulicama… Isprepleo je ljude i prostor, intimne zapise i javne razgovore, zbilju i fikciju, čudno i čudesno, priče i legende, mit i stvarnost, vitezove i čuvare, pretvarajući tišinu i samoću u nešto opipljivo. Mesingerova je želja kod čitatelja projicirati svijest o tome kako su upravo pročitani zapisi osobno svjedočanstvo o događajima i osobama iz jednoga dijela povijesnog vremena, s naglaskom na prikazivanje, a ne na tumačenje događaja.

Za navesti je u ovom trenutku i tek neke od knjiga njegovih kulturoloških filoloških studija i ogleda: Vinkovačka čitaonica i knjižnica (1976.); Slavko Kolar – traganje za strukturotvornom jezgrom (1987.), Osijek – skriveni grad (1993.), Osječka groblja – povijest Ukopa (2002.), Ususret Arijadni (2007.) i Kodovi virtualne scene (2009.). Kao likovni teoretičar i povjesničar objavio je knjige likovnih eseja, ali i monografije ili monografske kataloge o Crlenjaku, Predragu Gollu, Ivanu Mršiću, Krunoslavu Kernu te medaljeru Damiru Mataušiću na koju je veoma ponosan. Mesinger je upravo medaljerstvu i maloj plastici posvetio veći dio svoje ljubavi i profesionalne preokupacije likovnošću.

ps: Dokumentarni film o Bogdanu Mesingeru u produkciji Oksimorona moguće je pogledati na sljedećoj poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=pSYBUNtX46Y

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Predstava Teatra kabare Tuzla “Bosanska kraljica”

U sklopu Dana Matice hrvatske Osijek 2020. pozivamo vas na predstavu Teatra kabare Tuzla Bosanska kraljica Marice Petrović u režiji Vlade Keroševića koja se ima održati u Kulturnom centru Osijek, u četvrtak, 26. studenog 2020. godine u 18,00 sati.

Bosanska kraljica_monodrama_promo1

Ulogu Katarine Kotromanić Kosače oblikuje akademska glumica Ivana Milosavljević te je ova izvedba prigoda osječkoj i slavonsko-baranjskoj publici sudjelovati u interpretaciji nagrađivane monodrame  bosansko-hercegovačke autorice koji je pisan na hrvatskom jeziku i plod je brojnih tekstualnih kombinacija: umjetničkih, biblijskih, tradicijskih, svjetovnih i religioznih. U predstavi pratimo fragmente života posljednje bosanske kraljice majke, Katarine Kotromanić Kosače, koji je bio prožet, s jedne strane, kraljevskim dostojanstvom, a s druge vječnom patnjom uslijed trajnog gubitka djece i doživotnoga prognaničkog života.

Predstava je sudjelovala na desetak međunarodnih kazališnih festivala kako natjecateljskih tako i revijalnih (BiH, SRBIJA, HRVATSKA, KOSOVO, SLOVENIJA, ALBANIJA) i za ostvarenje lika Katarine, Ivana Milosavljević je nagrađena nagradama za najbolju glumicu: 9. MONOAKT 2017. Peć, Kosovo i 2. BATTIF 2017. Tirana, Albanija kao i nagradom Kesten na 2. KESTENBURG-u 2017. Banja Luka. Predstava je do sada izvedena pedesetak puta pred publikom, a u više navrata za različite kulturno/povijesne/humanitarne događaje govoreni su ulomci iz istoimene predstave.

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

RAZGOVOR S MIROM GAVRANOM I KONCERTNO ČITANJE DRAME NA KAVICI U PODNE

U sklopu Dana Matice hrvatske Osijek 2020., pozivamo Vas na književno-kazališno druženje s Mirom Gavranom. Sve o najizvođenijem hrvatskom suvremenom dramskom piscu na svjetskim pozornicama možete doznati u izravnoj komunikaciji s autorom koju će moderirati Ivan Trojan.
U nastavku programa imat ćete prilike po prvi puta uživati u novom dramskom tekstu Mire Gavrana naslovljenim Na kavici u podne, a koji će koncertno izvesti akademski glumci Marijan Josipović i Nikolina Odobašić.
Veselimo se zajedno s autorom svojevrsnoj praizvedbi Gavranova dramskog teksta u Osijeku, u Svečanoj dvorani Filozofskoga fakulteta Osijek u ponedjeljak, 16. studenog u 18,00h!
Untitled-2

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Nostalgija u burnim vremenima

ODRŽAN PROGRAM OSJEČKA POP-KULTURA 50-ih i 60-ih, OMH U OSIJEKU, 2–8. LISTOPADA

Piše Tatjana Ileš

Pedesete i šezdesete godine 20. stoljeća u kulturi, pa tako i onoj popularnoj, u europskim i svjetskim razmjerima, mogu biti prepoznate kao zasebno mikrorazdoblje moderne kulturne povijesti, koje je društvenim i kulturnim procesima započetim upravo tada snažno, na nekim poljima i presudno, utjecalo na svijet u kojemu danas živimo. U posljednjih se dvadesetak godina teorijski i metodološki sve više pristupa istraživanju mikrorazdoblja (najčešće upravo desetljeća) suvremene društvene i kulturne povijesti, odnosno povijesti 20. stoljeća.

Dvadeseto stoljeće sve se jasnije pokazivalo, kako piše Eric Hobsbawm, stoljećem običnih ljudi kojim su dominirale umjetnosti koje su obični ljudi stvarali i koje su stvarale za običnog čovjeka. Sve većem društvenom značenju popularne kulture u modernom dobu, koje je nezaobilazan čimbenik upravo film, uvelike je otvorila put globalna rasprostranjenost masovnih medija te sve veća komercijalizacija polja kulture, ali i slobodnog vremena. Drugim riječima, razvoj popularne kulture rezultat je industrijalizacije, urbanizacije i modernizacije, procesa koji su se razmahali u poslijeratnom razdoblju, a nastavljaju se na iste procese s početka dvadesetog stoljeća. Povoljni su zajmovi ubrzali razvoj potrošačkog društva i na našim prostorima, što je dinamiziralo razvoj kulture slobodnoga vremena, a posljedično i rast životnog standarda. U šezdesetim je godinama gotovo svima bilo dostupno kupiti vlastiti televizijski prijamnik, koji je uz radio bio važan posrednik popularne kulture, pa tako i na području današnjega grada Osijeka.

30_iles_omh_u_osijeku_vizual

 

U tom je smislu program Osječka pop-kultura 50-ih i 60-ih godina zamišljen kao događaj s pretežito audiovizualnim sadržajem, svojevrsni retrofilmski maraton s popratnim događanjima. Tako je prvi dan programa, 2. listopada, u kinu Urania, otvorio glazbeni uvod, pomno odabrana strana i domaća glazba upravo iz pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća (DJ Tac), a nakon toga uslijedila je besplatna projekcija filma jednoga od utemeljitelja francuskog novog vala Jean-Luca Godarda – Do posljednjeg daha iz 1960. godine. Program je upotpunjen i afterpartyjem uz sjajnu glazbu i koktel. Filmske projekcije, u suradnji s Kinematografima Osijek, nastavljene su i sljedećega tjedna, kada su ljubitelji filma i kinodoživljaja u Uraniji mogli gledati još dva Hitchcocka – Vrtoglavicu te Sjever – sjeverozapad i Wylerov film Praznik u Rimu.

Cilj koji se namjeravalo ostvariti provedbom programa jest senzibilizacija društva spram specifične osjećajnosti koja je vremenski udaljena više od pola stoljeća, no ostavila je dubok trag u društvenim i kulturnim procesima koje i danas prepoznajemo kao temeljna za društvo u kojem živimo. Kolektivno i osobno sjećanje pobuđuju nostalgiju, ali i mogućnost kritičkoga pristupa prošlom vremenu i urbanosti prostora za kojim u 21. stoljeću ponovno tragamo.

Program je sufinanciran sredstvima Grada Osijeka. Voditeljica programa bila je Tatjana Ileš, a koordinatorica Jasminka Mesarić. Treba reći i da je Ogranak Matice hrvatske u Osijeku pripremio bogat kulturni program do kraja ove izazovne i, posebice za kulturu, nesigurne godine. U tijeku su Dani MH u Osijeku, u pripremi je nekoliko knjižnih izdanja te zadnji broj 60. godišta časopisa za književnost i kulturu Književna revija.

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Dani Matice hrvatske 2020. – koncertno čitanje

02

Povodom Mjeseca hrvatske knjige, u suorganizaciji Matice hrvatske Osijek i Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, u četvrtak, 22. listopada 2020. godine s početkom u 19.30 sati, održan je razgovor o predstavi i izvedba predstave Jedna od sestara Kordelije Paladin i Roberta Raponje.

Autorica je okupljenima poslala poruku koja je pročitana prisutnima na događanju;

RIJEČ AUTORICE (UMJESTO NJE SAME)

Dragi prijatelji, dobro došli i hvala vam što ste došli.
Znam, i ja bih trebala biti ovdje. i voljela bih biti.. Ali to je neostvarivo.
Neki znaju za moju samo-izoliranost, ali malo tko zna odakle mi ta osobina, koja se pojavila mnogo prije COVIDA 19; istina je da ima nešto u mojoj prirodi što mi ne dopušta približavanje ljudima.
Ali, nisam nikakva misteriozna, munjena čudakinja. Ni mizantrop. Jednostavno, ja se ne mogu popeti do vaše knjižnice i većine drugih mjesta gdje se vi nalazite!
Stepenice su ono što dopušta ili ne dopušta moje uključivanje u društvena zbivanja.

Moja je kralježnica kao zašarafljena i zabrtvljena lumbalnom stenozom.
Zacementirana sam u svome tijelu kalcifikatima nakupljenim u kičmenom kanalu. To je genetska greška, kao i slabovidnost, koju nemam tako dugo kao stenozu ali i ona veoma ograničava moje kretanje. U svim pravcima. Tako slabovidnost pomaže slabohodnom penjaču da ostane dolje i uživa u životu onoliko koliko se to može na prizemnoj razini.

U prilog mi ne ide ni omiljena narodna poslovica da je u zdravom tijelu zdrav duh.
Ma nije to istina, ljudi! Nije. Zdrav mi je duh, časna riječ. Pišem suvisle i razumljive tekstove. Vidite i sami. A sada mi i samo-izoliranost ljudi lakše praštaju, jer je to, iz strahotnih razloga, postala ne omražena, nego poželjna osobina.

Hvala sam i zbog toga, što ne pridajete važnost fizičkoj nazočnosti nekog koga želite upoznati.: za to je dovoljan taj zdravi duh, koji vam se približava riječima, bez obzira na kičmu i noge.

Riječi. Logos. Preko njih postajemo i ostajemo prijatelji i da se nikad ne vidimo.

Kordelija Paladin

 

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Književna revija

naslovnica KR 2-3 2020

Časopis za književnost i kulturu
God. 60., br. 2-3., 2020.
Tema: 100 godina lutkarstva u Hrvatskoj

Riječ urednice

Promovirajući i nadalje Književnu reviju kao otvorenu platformu za prihvaćanje i podupiranje književnih novina, nekonvencionalnih pristupa i zanimljivih kulturnih eksperimenata, Uredništvo je časopisa s radošću i ve­likom odgovornošću pristupilo pripremi dvobroja 2-3 2020. godine. Naime revitalizacija baštinskih vrednota, poticanje očuvanja kulturnih tradicija, napose u književnom i umjetničkom prostoru, naslijeđe su Književne revije koje također nastojimo njegovati i iskazati mu zasluženu pažnju. U tom smo smislu ovaj dvobroj našeg časopisa posvetili vrijednoj obljetnici – 100 godina lutkarstva u Hrvatskoj!

Na inicijativu tajnice našeg Ogranka, Jasminke Mesarić, ujedno i ured­nice ovog dvobroja, te uz nesebičnu pomoć i poticanje članova stručnog Uredništva – Antonije Bogner-Šaban, Livije Kroflin, Petre Mrduljaš i Igora Tretinjaka – odlučeno je slavlje uveličati i našim prilogom, brojem posve­ćenim upravo toj sjajnoj obljetnici.

Na ovom je mjestu reći kako se u časopisu nalazi 19 raznorodnih tekstova znanstvenika, stručnjaka i zaljubljenika u lutkarstvo i lutkarsko kazalište, od profesionalnih kazališta do nezavisnih scena, a koje smo unutar broja posložili pokušavajući pratiti kronološki slijed razvoja lutkarstva u Hrvatskoj zadnjih stotinu godina. Znanstvenici i stručnjaci, redatelji i glumci, osnivači i producenti lutkarskih festivala unutar nacionalnih granica i izvan njih svoje su tekstove oblikovali svatko iz svog područja interesa – kako renomiranih kazališnih istraživača, tako i svjedoka vrijednih sjećanja koji u svojim tekstovima živo donose duh vremena koja su stvarala, njegovala i oblikovala lutkarstvo kakvo danas poznajemo. Naime namjera je uredništva bila tekstovima različitih diskursa donijeti osnovnu i točnu informaciju o povijesti razvoja te specifične umjetničke grane, ali i oživjeti sjećanja na počesto samozatajne pojedince i manje urbane sredine koje su prihvaćale europske i svjetske trendove u lutkarstvu, ponajprije razmišljajući o publici, o budućim generacijama kazališnih posjetitelja koje su odgajali upravo lutkarskim predstavama.

Nadamo se također kako ovaj dvobroj Književne revije posvećen lutkarstvu neće ostati tek osamljeni primjer. Sigurni smo kako može biti početnom točkom svakom tko o lutkarstvu u Hrvatskoj želi dobiti onu prvu, inicijalnu informaciju, ali i onima koji se ovim područjem odluče baviti u svojim budućim znanstvenim istraživanjima. I jednima je i drugima časopisni prostor Književne revije u tom smislu i ubuduće otvoren!

SADRŽAJ

IMPRESUM

Naš zalog za budućnost, Jasminka Mesarić

Predstavljanje Književne revije na Međunarodnom festivalu kazališta lutaka – PIF

Promocija Književne revije 2-3. 2020., Zagreb, PIF

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna