Category Archives: Naslovna

Kroničar lijepog Osijeka nastavio pokazivati ljubav prema gradu i građanima

398986

OSIJEK – U osječkoj knjižari Nova predstavljena je nova, 11. knjiga Osječanina Edgara F. Smitha (alias Rade Kovačević), “Kratki susret s pogledom”. Knjigu je izdao osječki Ogranak Matice hrvatske. U predstavljaju su sudjelovali većim dijelom Ana Pintarić, koja je napisala pogovor knjizi i veći dijelom ga pročitala, Zlatko Kramarić, koji je napisao kratki tekst objavljen u knjizi, urednik izdanja Josip Cvenić te autor koji je, izrazivši svoju skromnost i samozatajnost, ponovno s nekoliko riječi zahvalio svima koji su pomogli u izdavanju knjige. Tekstove je čitao glumac HNK Osijek Matija Kačan.

Kao domaćin ljubitelje Radetovog pisanja pozravio je domaćin Ivica Vuletić, vlasnik Nove. Josip Cvenić, kao svojevrsni moderator, napomenuo je da je Kovačević u osam svojih dosadašnjih knjiga pisao o Osijeku (jedna o Vukovaru i jedna o Zagrebu), pa se može smatrati najsuvremenijim kroničarem Osijeka.

Ana Pintarić u podužem zanimljivom govoru predstavila je svoj pogovor objavljen u knjizi te se podsjetila na neke dijelove knjige. Među posjetiteljiba bilo je mnogo onih koji su i knjigu i pogovor već pročitali, no za one druge izlaganje bivše profesorice bilo je zanimljivo. Napomenula je da je svih 11 knjiga pročitala, a posljednju čak tri puta, jer, napomenula je, da knjiga živi onoliko koliko se čita, podsjećajući da knjiga uz pisca zahtijeva i čitatelja, jer bez njega ona nema vrijednost. Profesorski je objasnila da ova knjiga, kao i ostale koje se bave događajima u jednom gradu, sadržava opis događaja, ali i ono lijepo – asocijacije i meditacije autora, često pisane esejistički. Podsjetila je na prijelomne godine života Rade Kovačevića – 1892., 1945., 1953., a knjiga završava u poznu jesen 2018. smrću najdražeg prijatelja.

Zlatko Kramarić podsjetio je da se kolega profesor s fakulteta više temeljio na englesku književnost (i talijansku), a on na njemačku, no pogledi su im bili slični. Napomenuo je da je Rade veliki filantrop te da u njegovim knjigama prevladava osmijeh, bez i jedne ružne riječi ili događaja. “Valjalo je učiti od Redeta kako postati građanin”, završio je Kramarić, prisjetivši da je i medicina područje zanimanja autora citirajući vrlo mudru izreku koju je čuo o Radetu – “Sjajno si se zacementirao”. Kovačević je skromno, kao uvijek, zahvalio svima na dolasku i pomoći u realizaciji knjige.

Rade Kovačević u Osijeku često vidi što drugi ne vide i pretače to u knjigu na radost ljubitelja njegovog lepršavog, a ozbiljnog stila pisanja. Njegove knjige moraju biti obvezna literatura svima koji vole svoj grad. D. Kovačević 

Njegove knjige moraju biti obvezna literatura svima koji vole svoj grad, jer ih one upućuju na ono što je lijepo

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Posljednji velikaši: Priča o valpovačkim vlastelinima

398762
NOVA KNJIGA JOSIPA CVENIĆA: SABLAST NAD DVORCEM

Prvi dojam nakon čitanja najnovije knjige Josipa Cvenića, “Sablast nad dvorcem”, mogao bi se svesti i na konstataciju da je autor pravi majstor u odabiru svojih literarnih tema. Naime, postoje u hrvatskoj literaturi teme koje zbog nekih nama nepoznatih razloga nisu bile literarno, na pravi način, valorizirane. Jedna od tih “potisnutih/zaboravljenih” tema naše književnosti je i tema hrvatskog plemstva/građanstva.

Taj segment naše burne povijesti naši su pisci jednostavno preskočili, ostavili za neka “bolja vremena”, koja nikako da stignu. Nakon 1918. godine kao da ta par excellence literarno-poltička tema o nestanku jednoga svijeta/kulture više nije bila u fokusu hrvatskih književnika. Nekima se učinilo da je valorizacija “kosovskog kompleksa” ono pravo. U ovoj neobveznoj recenziji ne želim špekulirati o razlozima zbog kojih nam se takvo što dogodilo, pa ću za ovu (ne)priliku, svjesno ignorirati literarni opus M. Krleže, njegov krajnje negativan odnos spram svake ideje hrvatskog plemstva, hrvatskog građanstva. Doduše, i sam će Krleža, negdje pretkraj života, rezignirano priznati da nam je politička i ina povijest mogla biti puno sretnija, bolja da je u hrvatskom društvu bilo nešto više Glembaya. U ovome je tekstu autor tek usput naznačio to posvemašnje nerazumijevanje velikog pisca za jedan svijet, koji on ne samo što ga nije dovoljno razumio nego mu je taj svijet bio i posvema stran:

– Vi njega odobravate?

– Gospođo Glembay, ne, ne odobravam njegovu priču i kritiku plemstva, jer dobro znam kakvo je naše plmstvo, posebice misllim na naše grofove Normann, a prije i barune Prandau, pa oni su svoj narod uzdigli. Gradili su škole, crkve, vatrogasne domove i sve što je potrebno u jednom mjestu, a oni su radili u svakome mjestu koje su posjedovali. I naravno da znam da gospodin Krleža (…) pretjeruje, želi dati svoj pogled na društvo, pa on je socijalist. (str. 85-86)

NOVO DRUŠTVO

I u knjizi “Sablast nad dvorcem” (Matica hrvatska, Osijek, 2018.) pokušava se ispraviti ta nepravda prema hrvatskom (sic!) plemstvu, pa nas tako J. Cvenić upoznaje s posljednjim vlasnicima dvorca u Valpovu, grofom Rudolfom Normann-Ehrenfalsom i njegovom suprugom, groficom Julijanom, rođenom pl. Vest. Naime, ta poznata austrijska grofovska obitelj naslijedila je nakon smrti baruna Gustava Prandaua, posljednjeg muškog člana obitelji Hilleprand von Prandau, vlastelinstvo u Valpovu. Tim vlastelinstvom ta obitelj upravljat će sve do 1945., kraja Drugoga svjetskoga rata, kada će nova, komunistička vlast to, i ne samo to, vlastelinstvo definitivno ukinuti. Mogli bismo reći da se posljedice toga ukinuća osjećaju i dandanas! No sve to su samo logične posljedice svake revolucionarne vlasti, koja naivno misli da svijet i život počinju od nje. Naime, ukinuće toga vlastelinstva, kao i svih ostalih slavonskih vlastelinstava, i onog koje je pripadalo obitelji Pejačević, i onog kojem su vlasnici bili članovi obitelji Adamović, imalo je trajne posljedice i u političkom, i u ekonomskom, i u kulturnom segmentu našega “novoga društva”. Jedan svijet nepovratno je nestao iz naših života, a ono što je trebalo značiti supstituciju toga svijeta jednostavno nije imalo adekvatne odgovore na sve one mnogobrojne izazove s kojim se to “novo društvo” polako počelo suočavati.

Ukratko, naša literatura jednostavno je eskivirala sve ono što je bilo integralni dio austro-ugarskog svijeta. Preko noći mnoge stvari ne samo što su postale nevažne nego su te tako obične stvari, kao što je kultura jedenja, pijenja, odijevanja, načina komunikacije, svakodnevnih navika… postale i krajnje suspektne. Stoga čitatelje želim uputiti upravo na važnost tih običnih, malih stvari, koje se u ovome rukopisu iznova legitimiraju kao nešto što je u našim životima itekako važno.

PALETA TEMA

Ova knjiga J. Cvenića uvelike potvrđuje teze poznatog njemačkog sociologa Klausa Rotha, koji u svojim analizama građanskog društva pokazuje da su se u nekim vremenima rado prihvaćale “gradske forme zabave, užici i slobodno vrijeme, tako da su mnogim radovima jugoistočne Europe nikla kazališta (sredinom 19. stoljeća jedno od takvih kazališta niknulo je i u Osijeku, nap. Z.K.), operske kuće, galerije, muzeji, otvoreni su novi perivoji, zoološki vrtovi, restorani i kafići i postali su popularni ples (npr. valcer, nap. Z.K.) kao i različite vrste sportova (npr. tenis, napp. Z.K.). Brzo su prihvaćene i simboličke forme predstavljanja, saobraćaja i svakodnevnog ponašanja tako da se u novoj građanskoj eliti krajem 19. stoljeća postali uobičajeni načini ponašanja, recimo ćaskanje, lijepi maniri i lijepo ponašanje za stolom, saloni, luksuz u svakodnevnici, titule, formalno oslovljavanje i pozdravljanje. Oduševljeno su prihvaćeni i estetski elementi kulture, umjetnosti, književnost, glazba – dakle, građanska kultura u užem mislu. Isto se odnosi i za građanske forme javnih i privatnih svetkovina; slavlja i obreda poput građanskih vjenčanja, balova i proslava jubileja (…) Osobito u gradovima, poimanje građanske obitelji kao intimnog, emocijama a ne svrhama vođene socijalne jedinice u kojoj žena igra specifičnu ulogu, suprotstavilo se tradicionalnim formama obiteljskog života, doduše u početku uz izvjestan otpor.”

Gotovo sve navedene elemente, odnos prema kulturi, glazbi, kulturi hrane i pića, važnost modnih detalja, frizure…, možemo isprve pronaći u Cvenićevoj knjizi. Konačno, središnji lik ove knjige je grofica Julijana, koja ne samo što čita nego i pokušava živjeti i stidljivo komentirati rukopise jednoga S. Freuda. Drugim riječima, svaki pogled na “svakodnevnicu civilnog društva” nedvojbeno pokazuje da ono nije samo politička, ekonomska, pravna i institucionalna nego prije svega i složena sociokulturna tvorevina te da se građani koji su nositelji civilng društva ne mogu definirati isključivo kao socijalna klasa/aristokracija, nego se mogu shvatiti tek ako ih se promatra preko kulture, preko načina života. Ako ih se tako promatra (nažalost, nova vlast nakon 1945. nije ih tako promatrala, a literarni tekstovi M. Krleže služili su joj kao “krunski dokaz” za njihove “revolucionarne stavove”), može ih se shvatiti na jedan posvema drukčiji, kudikamo pozitivniji, način – oni su bili nostelji svekolikog progresa! Josip nam je Cvenić, zapravo, ponudio cijelu paletu mogućih literarnih tema, koje su u ovoj knjizi tek naznačene. Ono što meni kao čitatelju nedostaje to je nešto detaljnija razrada tih ponuđenih tema, od opisa smrti J. J. Strossmayera, preko drukčijeg viđenja svih naših ratova u kojima smo, na ovaj ili onaj način, sudjelovali u burnome 20. stoljeću, pa sve do nužnosti da se detaljnije opišu i estetski i politički ukusi našeg plemstva/građanstva.

Zato bi bilo dobro u eventualnom drugom izdanju ove knjige neke pogreške ispraviti. Naime, vjerujem da neke nejasnoće glede godine rođenja odnoso smrti glavnih junaka ne pripadaju katalogu borhesovske poetike, nego da se radi o slučajnim pogreškama, autora ili korektora, koje nepotrebno kvare inače pozitivan dojam o sadržaju ove knjige skica.

Piše: Zlatko KRAMARIĆ
Uz piće i druženje

Uopće nije svejedno kako i što jedemo, što pijemo, kako se odmaramo, koju vrstu glazbe slušamo, koje knjige i novine čitamo, pa tako u ovoj novoj Cvenićevoj knjizi saznajemo da se u biblioteci grofa Rudolfa Normanna i njegove supruge Julijane mogla čitati i knjiga “Podrijetlo vrsta”, i to na engleskom jeziku, a da se u vrijeme Prvoga svjetskog rata u tom dvorcu čitaju i novine na njemačkom jeziku. Doduše, u toj biblioteci moguće je pronaći i knjiga na hrvatskom jeziku, ali činjenica je da prevladavaju knjige na njemačkom jeziku. No, nema nikakve dvojbe, grof i grofica Normann suvereno vladaju svim finesama hrvatskog jezika..: “Župnik je uvažene goste pozvao u svoj dvor na piće i druženje. Uz grofa i groficu pozvani su bili i doktor Ernest Fischer (Židov, nap. Z.K.), doktor Vjekoslav Jankovitch, ravnatelj osnovne škole, dirigent i voditelj pjevačkog društva, kao i voditelj kazališta. Časne sestre hitale su noseći piće uz stol gdje je već bilo narezano hladno jelo: naresci od veprove šunke, kobasice, krvavice, čvarci i razne jetrene paštete. Između tanjura s mesom bile su salate od kiseloga kupusa i kiseli krastavci.” (str. 22)

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Matica hrvatska Osijek promovirala dvije “KNJIŽEVNE REVIJE”

398518OSIJEK

Ogranak Matice hrvatske Osijek jučer (četvrtak, 17. siječnja 2019. godine) u svojim je prostorima predstavio dva nova broja časopisa “Književna revija” – br. 3. iz 2018. – “Elio Panelli” i br. 4. iz 2018. – “Šezdesete”. Novinarima su nove brojeve predstavili urednici tih brojeva Ivan Trojan, urednik “Književne revije” i Tatjana Ileš, zamjenica urednika, a o cijelom projektu, koji traje 50 godina, govorio je predsjednik osječkog Ogranka Ivica Završki.

O broju pod nazivom “Elio Panelli” govorio je prof. dr. Ivan Trojan, profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, napomenuvši da je to osječki pjesnik, koji je povremeno objavljivao pjesme u “‘Književnoj reviji‘, ali nikada njegove pjesme nisu objavljene u knjizi. Projekt je nastao u suradnji Katedere za hrvatski jezik Filozofskog fakulteta u Osijeku i Matice hrvatske te su u ovoj publikaciji na čak 434 stranice objavili osam zbirki njegove poezije koja nikada nije objavljena. U to vrijeme nitko u Osijeku i šire nije imao sluha za postmodernu poeziju.

“Sada smo čitateljstvu i književnim stručnjacima ponudili cjelokupan njegov rad na ocjenu”, zaključio je Trojan.

O broju nazvan “60-e” govorila je urednica toga broja, prof. dr. Tatjana Ileš, profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu Osijek. Pojasnila je da je prošla 2018. godina bila obljetnička sjećajući se revolucionarne 1968. godine i studentskih prosvjeda u svijetu, ali i Hrvatskoj.

“U ovom su broju tekstovi živih sudionika tih događanja, među kojima su prof. dr. Zlatko Kramarić, bivši osječki gradonačelnik, hrvatski konzul u Banjoj Luci i profesor na Odjelu kulturologije Akademije za umjetnost i kulturu osječkog Sveučilišta “Josipa Jurja Strossmayera” te publicist Žarko Puhovski, koji te godine opisuju autobiografski, ali i memoarski”, napominje Ileš dodavši da je broj nastao u suradnji MH-a Ogranak Osijek i Akademije za umjetnost i kulturu Osijek i njihova časopisa ArtOs. Među tekstovima su i odgovori na pitanje ‘Što nam je ostalo od 1968.‘ te osvrti na suvremene romane koji tematiziraju prostor i vrijeme 60-ih”, pojasnila je Ileš.

Predsjednik osječkoh ogranka Matice hrvatske Ivica Završki rekao je da je ponosan na činjenicu da nastavljaju izlaženje “Književne revije” te da je osječka Matica jedini relevantni izdavač istočno od Zagreba, koja godišnje objavi desetak knjiga raznih književnih žanrova od romana, drama, zbirki pripovjedaka i pjesama. Tijekom godine potvrđuje se važnost “Revije” za hrvatsku kulturnu scenu. Završki je podsjetio da je prioritet “Književne revije” objavljivanje djela osječkih i slavonskih autora.

Prof. dr. Ivan Trojan podsjetio je da izlaženje “Književne revije” financijski potpomaže Ministarstvo kulture i da će to činiti i u ovoj godini.

– To nam je potvrda da dobro radimo i podstrek za dalje. Nadam se da ćemo izdržati još najmanje godinu dana i napuniti deset godina, kako sam s kolegicom Ileš na čeku ‘‘Revije” – rekao je Trojan.

Prepoznatljive naslovnice “Književne revije” od 2010. godine grafički uređuje grafički dizajner Marin Bulajić, pa je na kraju promocije naglašena i njegova uloga u uspjehu i prepoznatljivosti osječkog časopisa za književnost i kulturu.

O dalekim godinama i povijesti “Književne revije”, koja godišnje izlazi u četiri broja, često i u dvobrojima, kada je “Revija” bila zabranjena, pa je prešla s Matice hrvatske na drugog izdavača te kada je i, razumljivo, promijenjen i kompletan uređivački odbor i urednici, govorio je tajnik osječkog ogranka MH-a, cijenjeni osječki književnik i scenarist Josip Cvenić.

Darko Kovačević

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Elio Panella i šezdesete teme novih brojeva Književne revije

Izvor: Slavonska Televizija (četvrtak, 17.1.2019.)

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Bez demografske revitalizacije nema opstanka ni hrvatskom narodu, ni državi

Panel-diskusija: POTRAGA ZA OBEĆANOM ZEMLJOM povijesna i aktualna demografska kretanja na hrvatskim prostorima

Izvor: Slavonska Televizija (četvrtak, 17.1.2019.)

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Nagrada Ljubomiru Stanojeviću

397774
Uvijek se zauzimao za glumce, umjetnike te otimao od zaborava ono što je lijepo i vrijedno

Kazališnom publicistu iz Osijeka Ljubomiru Stanojeviću Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa jučer je u Zagrebu u prostorima knjižare Citadela libri dodijelilo Demetrovu nagradu za životno djelo. Povelju i skulpturu, umjetnički rad Martina Babića, te novčani iznos od 10.000 kuna uručila mu je na svečanosti dr. sc. Sanja Nikčević, predsjednica HDKKT-a.

Tihi čovjek

Povjerenstvo: akademik dr. sc. Boris Senker, dr. sc. Antonija Bogner Šaban i dr. sc. Sanja Nikčević odlučilo je Demetrovu nagradu HDKKT za 2018. dodijeliti ovom dugogodišnjem kazališnom publicistu iz Osijeka, doskorašnjem zaposleniku Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.

U obrazloženju nagrade kaže se da je Društvu posebno drago da se ova Nagrada dodjeljuje Ljubomiru Stanojeviću, jednom tihom čovjeku iz Osijeka (kako ga je nazvao kolega Igor Mrduljaš), kazališnom publicistu koji je gotovo punih 60 godina pratio svoje, osječko, kazalište na različite načine, ali ponajviše pišući o njemu. Uvijek predano, profesionalno, vrijedno, s velikom ljubavlju za kazalište, doslovno živeći u kazalištu. Ali nekako iz – sjene. Nešto zbog vlastite skromnosti i samozatajnosti, nešto zbog Osijeka koji se, kao i svako drugo kazalište izvan Zagreba, teško probija pod reflektore koji su uglavnom okrenuti prema centru. Prema riječima predsjednice HDKKT, prof. dr. Sanje Nikčević, na dodjeli su pljuštale čestitke i pohvale mnogih nazočnih, članova društva, ali i ostalih poznavatelja Ljubina šezdesetogodišnjeg djela.

2000 primjeraka

Od 1960. i prvih članka u zagrebačkom “Poletu” objavio je do danas više stotina članka, prikaza, kritika, feljtona, portreta na kulturnim stranicama gotovo svih hrvatskih dnevnih novina (od “Vjesnika” do “Slobodne Dalmacije”), tjednika (“Hrvatskog slova”, “Vijenca“), strukovnih časopisa (osječka “Revija”, sarajevski “Odjek”, tuzlansko i novosadsko “Pozorište”). Kontinuirano je objavljivao u osječkom “Glasu Slavonije” (1962. – 2002.) gdje je dugo vremena pisao i kolumne (“Kazališne iskrice”, “Kazališna očuđenja”). Pokretač je i glavni i odgovorni urednik časopisa “Kazališta”, koji je izlazio od 1965. do 1981., a tiskana su 154 broja s nakladom od dvije tisuće primjeraka što je najbolji pokazatelj zanimanja čitatelja.

Pišući o kazalištu, uvijek se zauzimao za glumce, za umjetnike, otimao je od zaborava ono što je lijepo i vrijedno. Zapisivao sjećanja, pisao prigodne tekstove, pokušavao svojim pisanjem, uređivanjem i radom predstaviti osječko kazalište u najboljem svjetlu i publici i stručnoj javnosti. Zbog publike je pokrenuo i Dane otvorenog kazališta, dane u kojima je kazalište bilo ne samo besplatno nego i otvoreno za razgovor s publikom, a pokrenuo ih je 1975. godine.

Darko Kovačević

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Pozivamo vas na panel-diskusiju POTRAGA ZA OBEĆANOM ZEMLJOM

Pozivamo vas na panel – diskusiju
POTRAGA ZA OBEĆANOM ZEMLJOM
povijesna i aktualna demografska kretanja na hrvatskim prostorima
KLUB KNJIŽARE NOVA (TRG ANTE STARČEVIĆA 4) OSIJEK
16. SIJEČNJA 2019. U 18 SATI

Panel-diskusija o demografiji

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Preminuo pjesnik Jakša Fiamengo

395546

SPLIT

Pjesnik, književnik, novinar i akademik Jakša Fiamengo umro je u 73. godini života. Rođen je u Komiži na otoku Visu 1946. Jedan je od najistaknutijih hrvatskih pjesnika. Prvu zbirku pjesama “Pred obećanom zemljom” objavio je 1966., a samostalnu zbirku “More koje jesi” dvije godine poslije. Za života je objavio više zbirki pjesama, posljednju “Cvrkut” 2014., a za svoj pjesnički rad dobio je niz nagrada – 1999. odlikovan je Ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, dobitnik je državne nagrade “Vladimir Nazor” za književnost (1998.), Maslinova vijenca na manifestaciji Croatia rediviva u Selcima na Braču (1993). Njegovu poeziju bitno određuje pripadnost mediteranskom prostornom i duhovnom ozračju, u kontaktu je s krajolikom u kojem je bitan motiv more.

Iz Društva hrvatskih književnika, čiji je Fiamengo bio član do 1969., ističu kako se njegova poezija očituje u ustrajnom ovremenjivanju prostora, odnosno oprostoravanju vremena u istoj svjetlosti mudre i tople ideje vječnog Sredozemlja.

Bio je pridruženi član i Hrvatskog društva skladatelja, a od svibnja 2014. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Njegova su djela zastupljena u antologijama hrvatske poezije, a pojedine su mu pjesme prevođene na petnaestak svjetskih jezika. Česti motivi njegovih pjesama su meditaranski motivi, a u svima postoji i duhovna dimenzija krajolika. D.Kć.

Izvor: Glas Slavonije (četvrtak, 27.12.2018.)

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Sporazum o suradnji Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti i Matice hrvatske

394550

OSIJEK

Sporazum o suradnji između Ogranka Matice hrvatske Osijek i osječkog Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti potpisali su u ime ogranka MH predsjednik Ivica Završki, dipl.iur., a u ime Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti dekan prof. dr. sc. Damir Matanović. Nastavak je to formalne suradnje Ogranka MH Osijek sa sastavnicama Sveučilišta J. J. Strosmajera s jednim od najaktivnijih ogranaka MH u Hrvatskoj, posebice poznatom prema izdavačkoj djelatnosti, brojnim promocijama knjiga i organiziranju tribina, rasprava i predavanja. Iako Ogranak surađuje s brojnim ustanovama, institucijama, udrugama i organizacijama, ovakav formalni sporazum do sada je potpisan s osječkim Filozofskim fakultetom te s Odjelom za kulturologiju koji od ove školske godine djeluje u sklopu Akademije za umjetnost i kulturu Osijek.

Sporazumom se uspostavlja suradnja u cilju promicanja znanstvenog, umjetničkog i kulturnog stvaralaštva kroz znanstvene, umjetničke i kulturne sadržaje, prezentacije interdisciplinarnih, kulturoloških i regionalnih specifičnosti u odnosu na širi društveni kontekst, rada na zajedničkim publikacijama te organizacije i realizacije predavanja, radionica i edukativnih programa u aktivnostima koje su od zajedničkoga interesa. D.Kć.

Izvor: Glas Slavonije (petak, 21.12.2018.)

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Potpisan je sporazum o suradnji između Matice hrvatske, Ogranak Matice hrvatske Osijek i Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti

Potpisan je sporazum o suradnji između Matice hrvatske, Ogranak Matice hrvatske Osijek i Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti. Uime Matice hrvatske sporazum je potpisao predsjednik Ivica Završki, dipl.iur., a u ime Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti dekan prof. dr. sc. Damir Matanović.

 

48384409_2010296202387030_5452565538955853824_n

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna