Category Archives: Naslovna

KORIZMENI SUSRETI tema predavanja: HRVATSKI I EUROPSKI IDENTITET I VRJEDNOTE

Ogranak Matice hrvatske Osijek poziva Vas na KORIZMENE SUSRETE tema predavanja: HRVATSKI I EUROPSKI IDENTITET I VRJEDNOTE
gost predavač: dr.sc. Neven Šimac
održat će se 25. ožujka 2019. ponedjeljak u 19:30 sati u Pastoralnom centru pri Viktarijatu Osijek, J. J. Strossmayera 58, Osijek

uki_3_koizma_šimac_plakat-1

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

KORIZEMENI SUSRETI Riječ i pjesma fra Bonaventure Dude

Pozivamo Vas na KORIZEMENE SUSRETE Riječ i pjesma fra Bonaventure Dude
Sudjeluju: don Anton Šuljić teolog i književnik i Olivera Baljak nacionalna prvakinja HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci
15. ožujka (petak) 2019. u 19 sati, Knjižara Nova, Trg Ante Starčevića 4, Osijek

UKI_Korizma_1_2019_Duda

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Legenda živi u zidovima dvorca Prandau-Normann

406538U romanu se pojavljuju i stvarne osobe iz Valpova i Slavonije iz toga doba (Franjo Ciraki, Jagoda Truhelka, Josipa Glembay)
VALPOVO

U organizaciji valpovačkog Ogranka Matice hrvatske i Gradske knjižnice i čitaonice Valpovo održana je promocija knjige “Sablasti nad dvorcem” osječkog književnika Josipa Cvenića. Predstavljanje te knjige održano je u valpovačkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici. U knjizi Cvenić govori o životu grofova Normann od 1905. godine, kada umire Josip Juraj Strossmayer i kada, prema mišljenju mnogih, završava 19. stoljeće, pa do 1945. godine, kada završava Drugi svjetski rat. Grofovi su tada istjerani iz dvorca i tadašnje Jugoslavije. O knjizi je uz autora govorila dr. sc. Tatnja Ileš, s Akademije za umjetnost i kulturu Osijek, a moderator je bio predsjednik Ogranka MH Valpovo Ivan Tonković.

Uvodnu riječ i predstavljanje sudionika promocije obavila je voditeljica Gradske knjižnice i čitaonice Valpovo Sandra Miljački Andrić. Ivan Tonković upoznao je nazočne s biografskim podacima Josipa Cvenića, njegovim tiskanim knjigama i drugim djelima te nabrojio mnoge nagrade tog osječkog književnika. Naglasio je prijevode njegovih knjiga na slovački, makedonski i slovenski jezik.

Josip Cvenić u razgovoru s Tatjanom Ileš upozorio je na teoriju ostanka molekula zvuka u zidovima, što je bio jedan od poticaja za pisanje ove knjige. Poznato je da se zvuk širi zrakom, tekućinama, ali i krutim tvarima te da impulsi i energija zvuka ostaju u zidovima. “Tko zna slušati zidove, saznat će mnoge priče iz povijesti dvorca Prandau-Normann u Valpovu”, tvrdi Cvenić.

Tatjana Ileš podsjetila je da je ovo posljednji Cvenićev roman u dugom nizu. Roman je to s povijesnom tematikom na 150 stranica, a opisuje 20. stoljeće. Pogovor romanu napisala je viša savjetnica za knjižnjičarstvo Muzeja Slavonije Osijek Marina Vinaj, koja je istraživala bogatu biblioteku porodice Normann, koja se nalazi u MSO-u.

Tatjana Ileš rekla je da i ovaj roman pluta između fikcije i fakcije. U njemu se prepoznaje Valpovo (platana uz dvorac), prepričavaju se priče koje su od starijih čuli mlađi Valpovčani. Pojavljuju se i stvarne osobe iz Valpova i Slavonije iz toga doba (gradonačelnik Požege Franjo Ciraki, Jagoda Truhelka, Josipa Glembay). Opisi su tu i prepoznatljivog valpovačkog eksterijera, pa Ileš kaže da u impresijama vanjskih prostora Cvenić dodaje i dozu mističnosti.

Josip Cvenić podsjetio je da je njegov djed Stjepan Cvenić bio u službi grofova Normann te da su mu roditelji rođeni Valpovčani. Izravni poticaj pisanju knjige bila mu je i izložba u četiri slavonske ustanove (Muzej Valpovštine, Državni arhiv u Osijeku, Muzej Slavonije Osijek i Muzej likovnih umjetnosti Osijek) te tiskana bogata monografija “Valpovački vlastelini Prandau-Normann”. Nakon što je proučio opsežan materijal, u mislima mu se pojavila ideja o legendi zapisanoj u zidovima dvorca.

“Dvije su sablasti s kojima se susreće obitelj Normann. Prva je kraj 1. svjetskog rata, kada Valpovo ‘odlazi‘ iz Austro-Ugarske Monarhije, a za odlazak u Beč (na kazališnu predstavu, kocert ili operu) bila je potrebna putovnica. Šok je to za porodicu, koja je godinama slobodno putovala Monarhijom. Druga sablast pojavljuje se na kraju 2. svjetskog rata, kada je ostatak obitelji Normann bio šikaniran te je posljedna od njih, grofica Julijana Normann otišla iz Valpova desetak godina nakon kraja rata na svoje imanje u Austriji”, pojašnjava Cvenić.

Sreća je da je zaslugom tadašnjih osječkih muzealaca Kamila Firingera i Danice Pinterović većina blaga iz dvorca pohranjena u Muzej Slavonije, koji je tek tih dana osnovan. Uz bogatu knjižnicu ti su dokumenti i predmeti i danas predmet znanstvenih istraživanja. Iako je glava obitelji bio grof Normann, u Cvenićevu romanu glavni je lik grofica Julijana, koja u razgovorima s poznatim osobama toga doba oslikava valpovački i slavonski život cijelog 20. stoljeća.

Darko Kovačević

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Više od 15.000 obitelji primilo je izgladnjelu djecu od 1917. do 1919.

405562Uz fra Didaka Buntića, brojni drugi pomagali su to spašavanje, a zahvala je upućena udomiteljima u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj

Svečanu akademiju, u spomen na 100. godišnjicu spašavanja djece od gladi dovođenjem na dohranu u Slavoniju, Baranju i Srijem i Bačku krajem i nakon 1. svjetskog rata (1917. – 1919.), organizirala je Slavonska udruga Hercegovaca, Područni centar Osijek Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Ogranak Matice hrvatske Osijek. O veličanstvenoj akciji udomljavanja gladne djece govorili su prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo, voditelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Osijek, i prof. dr. sc. Srećko Tomas, predsjednik Slavonske udruge Hercegovaca, a skup je pozdravio i predsjednik osječkog Ogranka MH-a Ivica Završki.

Faktografija

Prof. ddr. Brekalo napomenuo je da je faktografiju tih događanja objavio u Magazinu osječkog dnevnog lista Glasa Slavonije od 8. prosinca 2018. godina te ukratko prepričao svoja istraživanja na tom području. Glavni dio akademije održao je prof. dr. Srećko Tomas rekavši da su, osim fra Didaka Buntića, brojni drugi pomagali to preseljenje i udomljenje te da je najveća zahvala upućena udomiteljima diljem Slavonije, Srijema i Bačke, koji su primili jedno, a ponekad i dvoje izgladnjele djece iz Hercegovine, Dalmacije i Istre. Predavanje je podsjećanje na zbrinjavanje djece u 1. svjetskom ratu na području Austro-Ugarske Monarhije, a predavač se najviše pozivao na zbornik radova “Fra Didak Buntić – čovjek i djelo”, koji je tiskan 2009. na više od 600 stranica.

– Krajem Velikog rata i neposredno nakon njega u Slavoniju, Baranju, Srijem i Bačku stiglo je oko 13.000 izgladnjele djece iz Hercegovine, Dalmacije i Istre. Organizator preseljenja bio je Zemaljski odbor iz Zagreba. Tomas je podsjetio i na “Pjesmu gladi”, feljton napisan u Zagrebu, velikog hrvatskog pjesnika A. B. Šimića nastalog u to vrijeme (1916.). Pisao je o svom prijatelju Iliji Glavoti koji se razbolio i umro od sušice, koju je, pak, dobio kao posljedicu gladi.

O tim je događanjima pisao i fra Andrija Nikić u knjizi “Godine gladi” te Mira Kolar u znanstvenom radu “Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj za Prvog svjetskog rata”.

Ćirom do Broda

– Prvi ćiro (uskotračni vlak) krenuo je iz Mostara 10. rujna 1917. i stigao do Bosanskog Broda. Nakon oporavka, drugog su dana prešli Savu mostom pješice jer nije bilo željezničkog mosta te nastavili k svojim udomiteljima. Novine (Narodna zaštita) pratile su taj cijeli put i akciju. Biskup Bauer poručio je svećenstvu da propagiraju udomljavanje. Mnogo je pomogao i ravnatelj Franjevačke gimnazije u Širokom Brijegu, koji je već prije bio zadužen za provođenje opismenjavanja, kada je naučio čitati i pisati 100.000 nepismenih. U preseljenju su sudjelovala djeca od 3 do 17 godina, a prema podatcima, oko 15.000 obitelji bilo je uključeno u tu veliku akciju – rekao je Tomas.

– U akciju je bilo uključeno svećenstvo svih triju religija, a povratak je ubrzan, posebice hrvatske djece, nakon formiranja Kraljevine Jugoslavije i početka velikosrpske politike – rekao je Tomas te dodao da je taj događaj dokazao jedinstvo hrvatskog naroda gdje god bili.

Događaji od prije sto godina potaknuli su mnoge književnike da napišu vrijedna književna djela. Među njima najsvježiji je primjer veliki i plodni hrvatski književnik Miro Gavran, koji je nedavno promovirao svoju knjigu “Nekoliko ptica i jedno nebo”, koja je inspirirana događajima preseljenje djece iz Hercegovine, Dalmacije i Istre u Slavoniju, Srijem i Bačku početkom 20. stoljeća.

Darko Kovačević

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Na Institutu Ivo Pilar obilježavanje 100. obljetnice udomljavanja djece

191797_a30429c5b7f28f178485Slavonska udruga Hercegovaca, Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar- Područni centar Osijek i Matica hrvatska Osijek organiziraju u četvrtak Svečanu akademiju “100. godišnjica spašavanja djece od gladi dovođenjem na dohranu u Slavoniju, Baranju i Srijem od 1917. do 1919. godine”.

12 tisuća i 700 djece spašeno je od gladi, kaže voditelj Instituta Ivo Pilar- Područnog centra Osijek Miljenko Brekalo a cijela je ta humanitarna akcija počela još za trajanja 1. svjetskog rata. Djeca su s područja Hercegovine, Dalmacije, Istre dovedena u Slavoniju, Srijem, Bačku gdje su u obiteljima boravila od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Zato posebna zahvala ide obiteljima koje su prihvatile djecu, o njima brinule i upravo su humanost, čovječnost i  solidarnost ono što su na konfrenciji za novinare istaknuli predsjednik Slavonske udruge Hercegovaca Srećko Tomas i predsjednik Matice hrvatske Osijek Ivica Završki.

Spašavanje djece organizirali su Zemaljski odbor iz Zagreba i franjevci predvođeni fra Didakom Buntićem a temeljem istraživanja koje je proveo Institut Ivo Pilar izdana je i knjiga, zbornik radova “Fra Didak Buntić- čovjek i djelo” te će osječka akademija i predavanje biti temeljeni upravo na podacima iz toga djela iz 2009. godine.

One koji o povijesnim, društenim i humanitarnim činjenicama akcije spašavanja djece žele doznati više pozivaju na predavanje u četvrtak u 18 sati u prostorije Instituta Ivo Pilar u Osijeku.

Izvor: HRT Radio Osijek (utorak, 26.2.2019.)

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Svečana akademija u spomen na “100. GODIŠNJICU SPAŠAVANJA DJECE OD GLADI DOVOĐENJEM NA DOHRANU U SLAVONIJU, BARANJU I SRIJEM(1917. – 1919.)”

Pozivamo Vas na svečanu akademiju u spomen na “100. GODIŠNJICU SPAŠAVANJEM DJECE OD GLADI DOVOĐENJEM NA DOHRANU U SLAVONIJE, BARANJU I SRIJEM (1917. – 1919.)
koja će se održati u četvrtak, 28. veljače 2019. u 18 sati u prostorijama Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – područni centar Osijek, Šamačka 9/II
O veličanstvenoj akciji udomljavanja gladne djece,
na području Slavonije, Baranje i Srijema govorit će:

Prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo, voditelj Instituta društvenih znanosti
Ivo Pilar – Područni centar Osijek;
Prof. dr. sc. Srećko Tomas, predsjednik Slavonske udruge Hercegovaca.

Radujemo se vašem dolasku!

Poziv za Akademiju za 28-II-2019-1

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Matica hrvatska Osijek: Unatoč poteškoćama planovi za 2019. su nam optimistični

402349Poziv mladim Osječanima da se prikluče radu brojnih odjela osječkog Ogranka

Osječki Ogranak Matice hrvatske samostalni ili u suradnji s drugim ustanovama, institucijama ili udrugama, uz ostale djelatnosti, redovito, svake godine objavi više od deset priemijernih naslova – romana, drama, zbirki kratkih priča ili pjesama te znanstvenih publikacija iz raznih područja društbenog života. O jednoj od važnih djelatnosti – izdavaštvu, ekskluzivno za Glas Slavonije govorio je predsjednik Ogranka MH Osijek Ivica Završki.
– Iza nas je jedna od najplodnijih godina osječke MH i kako kažu neki naši članovi predsjedništva vremenima usuprot izdaje, radi, djeluje i dalje, posebice volonterskim djelovanjem njenih članova. I prošle godine smo uspjeli održati razinu i uveli ju u svojevrsnu praksu da osječka MH u pravilu godišnje izdaje između osam i 10 novih izdanja. To ne računam četiri broja Književne revije, časopisa za književnost i kulturu, rekao je Završki.

Priče, romani, studije…

Ove je godine tiskano nekoliko vrlo zanimljivih knjiga i monografija od one o zgradi Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, koja je promovirana u prosincu (autori Tone Papića i Božica Valenčić) nastaloj u suradni s HNK Osijek do Zbornika radova sa IV Međunarodnog interdisciplinarnog znanstveno stručnog skupa o Domovinskom ratu u Slavoniji i Baranji. U suradnji s Državnim arhivom u Osijeku tiskan je Zbornik radova sa skupa o povjesničaru i arhivistu Stjepanu Sršanu. Ne zaostaju ni lijepe i čitane knjige osječkih i slavonskih autora. Tu je knjiga priča mlade osječke autorice Paule Rem “Hrvatska zlatna mladež”, stručni rad Marije Erl Šafar “Razvoj pokretnih knjižnica u Republici Hrvatskoj”, osječka kronika Edgara F. Smith pod nazivom “Kratki susreti s pogledom”, roman Josipa Cvenića “Sablasti nad dvorcem”, pripovijetke Jadranke Ivandić Zimić “Zvala sam se Ljerka”. Tu je vrijedna knjiga osječkog znanstvenika prof. dr. Miljenka Brekala “Slatinska kronika Domovinskog rata” (u suradnji s Ogrankom MH iz Slatoine) te zanstvena studija Vesne Bjedov “Učenik u nastavi hrvatskog jezika, studija”.

Organizirano je i mnoštvo tribina te promocija knjiga u izdanju MH Osijek, ali i drugih autora i izdavača iz svih dijelova Hrvatske i regije.

Financiranje

– Mislim da smo i prošlu godinu odradili korektno. Ne bi toga bilo da nije rada u ograncima, posebice osječkom za koji u središnjici u Zagrebu kažu da je jedan od najaktivnijih. Specifičnost našeg ogranka je da smo ostali gotovo jedini ozbiljniji izdavač nove literature istočno od Zagreba. Nije to lako, posebice s vrlo ograničenim financijskim sredstvima. Hvala svima koji su pomagali Matici u 2018. godini – prevenstveno Osječko-baranjska županija, kroz financiranje Znanstvenog skupa o Domovinskom ratu, Grad Osijek, Ministarstvo kulture, a i svim onima koji su na naki način pomagali makar i malenim prilogom da orži ovu razinu djelovanja, naglašava Završki.

Poslovnu godinu završit će pozitivno uz pomoć svih onih kojima je stalo da MH u Osijeku opstane. Nemaju, kao ni prošle četiri godine, ozbiljnih dugova niti obveza no uz velike napore svih – od članova Predsjedništva, pročelnika i članova brojnih odjela do svih članova, koji vrijedno rade na promicanju tekovina MH, a to su promicanje hrvatskog jezika, kulture i identiteta.
– Marica hrvatska je, moram naglasiti, neprofitna organizacija, pa joj je opstanak vrlo težak. Propali su mnogi veći nakladnici, jer takvo je stanje na hrvatskom tržištu. Naši odjeli doista djeluju u svakog segmentu društvenog života. Nismo nakladnička kuća koja djeluje samo u izdavaštvu – beletristikom ili stručnim izdanjima. Temaljna nam je briga o hrvatskom jeziku, ali imamo i uspješan Odjel za kulturu zadravlja, gdje smo suorganizator uspješnog znanstvenog simpozija o primarnoj i sekundarnoj prevenciji bolesti suvremenog čovjeka. Matica Rado sudjeluje i u drugim projektima, pa smo sa zadovoljstvom bili suorganizatori promocije filma o poznatoj osječkoj pjesnikinji i jezikoslovki Jasni Melvinger, scenarist koje je prof. dr. Helena Sablić Tomić. Suradnja je to s Akademijom za umjetnost i kulturu, zaključuje Završki.

Darko Kovačević
Nema

ozbiljnih dugova niti obveza

Ivica Završki

predsjednik ogranka MH

Temaljna nam je briga o hrvatskom jeziku i izdavaštvo, ali Matica hrvatska ogranak Osijek rado sudjeluje i u različitim drugim projektima, koji dotiću područje djelovanja MH

SURADNJA SA SVEUČILIŠTEM

Osječka MH ima izvrsnu suradnju sa članicama Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera. U prosincu prošle godine još jedna sastavnica potpisala je sporazum o suradnji s MH. To je Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Osijek. Suradnja u Akademijom za umjetnost i kulturu je izuzetno dobra, a jednako tako i s Filozofskim fakultetom Osijek. Pročelnici odjela MH dolaze iz tih ustanova, a to su profesori, koji su vrhunski stručnjaci u znanstvenim poljima iz kojih dolaze. Matica je upravo zahvaljujući njima uspješno završila prošlu godinu, a percepcija javnosti o MH Osijek je da se neki dvije kako uspjeva u ovim vremenima uopće opstati. “Nadam se da će ova 2019. godina biti godina novih izazova. planovi su nam izuzetno ambiciozni i želimo ih u potpunosti ostvariti, kaže Završki.

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Kroničar lijepog Osijeka nastavio pokazivati ljubav prema gradu i građanima

398986

OSIJEK – U osječkoj knjižari Nova predstavljena je nova, 11. knjiga Osječanina Edgara F. Smitha (alias Rade Kovačević), “Kratki susret s pogledom”. Knjigu je izdao osječki Ogranak Matice hrvatske. U predstavljaju su sudjelovali većim dijelom Ana Pintarić, koja je napisala pogovor knjizi i veći dijelom ga pročitala, Zlatko Kramarić, koji je napisao kratki tekst objavljen u knjizi, urednik izdanja Josip Cvenić te autor koji je, izrazivši svoju skromnost i samozatajnost, ponovno s nekoliko riječi zahvalio svima koji su pomogli u izdavanju knjige. Tekstove je čitao glumac HNK Osijek Matija Kačan.

Kao domaćin ljubitelje Radetovog pisanja pozravio je domaćin Ivica Vuletić, vlasnik Nove. Josip Cvenić, kao svojevrsni moderator, napomenuo je da je Kovačević u osam svojih dosadašnjih knjiga pisao o Osijeku (jedna o Vukovaru i jedna o Zagrebu), pa se može smatrati najsuvremenijim kroničarem Osijeka.

Ana Pintarić u podužem zanimljivom govoru predstavila je svoj pogovor objavljen u knjizi te se podsjetila na neke dijelove knjige. Među posjetiteljiba bilo je mnogo onih koji su i knjigu i pogovor već pročitali, no za one druge izlaganje bivše profesorice bilo je zanimljivo. Napomenula je da je svih 11 knjiga pročitala, a posljednju čak tri puta, jer, napomenula je, da knjiga živi onoliko koliko se čita, podsjećajući da knjiga uz pisca zahtijeva i čitatelja, jer bez njega ona nema vrijednost. Profesorski je objasnila da ova knjiga, kao i ostale koje se bave događajima u jednom gradu, sadržava opis događaja, ali i ono lijepo – asocijacije i meditacije autora, često pisane esejistički. Podsjetila je na prijelomne godine života Rade Kovačevića – 1892., 1945., 1953., a knjiga završava u poznu jesen 2018. smrću najdražeg prijatelja.

Zlatko Kramarić podsjetio je da se kolega profesor s fakulteta više temeljio na englesku književnost (i talijansku), a on na njemačku, no pogledi su im bili slični. Napomenuo je da je Rade veliki filantrop te da u njegovim knjigama prevladava osmijeh, bez i jedne ružne riječi ili događaja. “Valjalo je učiti od Redeta kako postati građanin”, završio je Kramarić, prisjetivši da je i medicina područje zanimanja autora citirajući vrlo mudru izreku koju je čuo o Radetu – “Sjajno si se zacementirao”. Kovačević je skromno, kao uvijek, zahvalio svima na dolasku i pomoći u realizaciji knjige.

Rade Kovačević u Osijeku često vidi što drugi ne vide i pretače to u knjigu na radost ljubitelja njegovog lepršavog, a ozbiljnog stila pisanja. Njegove knjige moraju biti obvezna literatura svima koji vole svoj grad. D. Kovačević 

Njegove knjige moraju biti obvezna literatura svima koji vole svoj grad, jer ih one upućuju na ono što je lijepo

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Posljednji velikaši: Priča o valpovačkim vlastelinima

398762
NOVA KNJIGA JOSIPA CVENIĆA: SABLAST NAD DVORCEM

Prvi dojam nakon čitanja najnovije knjige Josipa Cvenića, “Sablast nad dvorcem”, mogao bi se svesti i na konstataciju da je autor pravi majstor u odabiru svojih literarnih tema. Naime, postoje u hrvatskoj literaturi teme koje zbog nekih nama nepoznatih razloga nisu bile literarno, na pravi način, valorizirane. Jedna od tih “potisnutih/zaboravljenih” tema naše književnosti je i tema hrvatskog plemstva/građanstva.

Taj segment naše burne povijesti naši su pisci jednostavno preskočili, ostavili za neka “bolja vremena”, koja nikako da stignu. Nakon 1918. godine kao da ta par excellence literarno-poltička tema o nestanku jednoga svijeta/kulture više nije bila u fokusu hrvatskih književnika. Nekima se učinilo da je valorizacija “kosovskog kompleksa” ono pravo. U ovoj neobveznoj recenziji ne želim špekulirati o razlozima zbog kojih nam se takvo što dogodilo, pa ću za ovu (ne)priliku, svjesno ignorirati literarni opus M. Krleže, njegov krajnje negativan odnos spram svake ideje hrvatskog plemstva, hrvatskog građanstva. Doduše, i sam će Krleža, negdje pretkraj života, rezignirano priznati da nam je politička i ina povijest mogla biti puno sretnija, bolja da je u hrvatskom društvu bilo nešto više Glembaya. U ovome je tekstu autor tek usput naznačio to posvemašnje nerazumijevanje velikog pisca za jedan svijet, koji on ne samo što ga nije dovoljno razumio nego mu je taj svijet bio i posvema stran:

– Vi njega odobravate?

– Gospođo Glembay, ne, ne odobravam njegovu priču i kritiku plemstva, jer dobro znam kakvo je naše plmstvo, posebice misllim na naše grofove Normann, a prije i barune Prandau, pa oni su svoj narod uzdigli. Gradili su škole, crkve, vatrogasne domove i sve što je potrebno u jednom mjestu, a oni su radili u svakome mjestu koje su posjedovali. I naravno da znam da gospodin Krleža (…) pretjeruje, želi dati svoj pogled na društvo, pa on je socijalist. (str. 85-86)

NOVO DRUŠTVO

I u knjizi “Sablast nad dvorcem” (Matica hrvatska, Osijek, 2018.) pokušava se ispraviti ta nepravda prema hrvatskom (sic!) plemstvu, pa nas tako J. Cvenić upoznaje s posljednjim vlasnicima dvorca u Valpovu, grofom Rudolfom Normann-Ehrenfalsom i njegovom suprugom, groficom Julijanom, rođenom pl. Vest. Naime, ta poznata austrijska grofovska obitelj naslijedila je nakon smrti baruna Gustava Prandaua, posljednjeg muškog člana obitelji Hilleprand von Prandau, vlastelinstvo u Valpovu. Tim vlastelinstvom ta obitelj upravljat će sve do 1945., kraja Drugoga svjetskoga rata, kada će nova, komunistička vlast to, i ne samo to, vlastelinstvo definitivno ukinuti. Mogli bismo reći da se posljedice toga ukinuća osjećaju i dandanas! No sve to su samo logične posljedice svake revolucionarne vlasti, koja naivno misli da svijet i život počinju od nje. Naime, ukinuće toga vlastelinstva, kao i svih ostalih slavonskih vlastelinstava, i onog koje je pripadalo obitelji Pejačević, i onog kojem su vlasnici bili članovi obitelji Adamović, imalo je trajne posljedice i u političkom, i u ekonomskom, i u kulturnom segmentu našega “novoga društva”. Jedan svijet nepovratno je nestao iz naših života, a ono što je trebalo značiti supstituciju toga svijeta jednostavno nije imalo adekvatne odgovore na sve one mnogobrojne izazove s kojim se to “novo društvo” polako počelo suočavati.

Ukratko, naša literatura jednostavno je eskivirala sve ono što je bilo integralni dio austro-ugarskog svijeta. Preko noći mnoge stvari ne samo što su postale nevažne nego su te tako obične stvari, kao što je kultura jedenja, pijenja, odijevanja, načina komunikacije, svakodnevnih navika… postale i krajnje suspektne. Stoga čitatelje želim uputiti upravo na važnost tih običnih, malih stvari, koje se u ovome rukopisu iznova legitimiraju kao nešto što je u našim životima itekako važno.

PALETA TEMA

Ova knjiga J. Cvenića uvelike potvrđuje teze poznatog njemačkog sociologa Klausa Rotha, koji u svojim analizama građanskog društva pokazuje da su se u nekim vremenima rado prihvaćale “gradske forme zabave, užici i slobodno vrijeme, tako da su mnogim radovima jugoistočne Europe nikla kazališta (sredinom 19. stoljeća jedno od takvih kazališta niknulo je i u Osijeku, nap. Z.K.), operske kuće, galerije, muzeji, otvoreni su novi perivoji, zoološki vrtovi, restorani i kafići i postali su popularni ples (npr. valcer, nap. Z.K.) kao i različite vrste sportova (npr. tenis, napp. Z.K.). Brzo su prihvaćene i simboličke forme predstavljanja, saobraćaja i svakodnevnog ponašanja tako da se u novoj građanskoj eliti krajem 19. stoljeća postali uobičajeni načini ponašanja, recimo ćaskanje, lijepi maniri i lijepo ponašanje za stolom, saloni, luksuz u svakodnevnici, titule, formalno oslovljavanje i pozdravljanje. Oduševljeno su prihvaćeni i estetski elementi kulture, umjetnosti, književnost, glazba – dakle, građanska kultura u užem mislu. Isto se odnosi i za građanske forme javnih i privatnih svetkovina; slavlja i obreda poput građanskih vjenčanja, balova i proslava jubileja (…) Osobito u gradovima, poimanje građanske obitelji kao intimnog, emocijama a ne svrhama vođene socijalne jedinice u kojoj žena igra specifičnu ulogu, suprotstavilo se tradicionalnim formama obiteljskog života, doduše u početku uz izvjestan otpor.”

Gotovo sve navedene elemente, odnos prema kulturi, glazbi, kulturi hrane i pića, važnost modnih detalja, frizure…, možemo isprve pronaći u Cvenićevoj knjizi. Konačno, središnji lik ove knjige je grofica Julijana, koja ne samo što čita nego i pokušava živjeti i stidljivo komentirati rukopise jednoga S. Freuda. Drugim riječima, svaki pogled na “svakodnevnicu civilnog društva” nedvojbeno pokazuje da ono nije samo politička, ekonomska, pravna i institucionalna nego prije svega i složena sociokulturna tvorevina te da se građani koji su nositelji civilng društva ne mogu definirati isključivo kao socijalna klasa/aristokracija, nego se mogu shvatiti tek ako ih se promatra preko kulture, preko načina života. Ako ih se tako promatra (nažalost, nova vlast nakon 1945. nije ih tako promatrala, a literarni tekstovi M. Krleže služili su joj kao “krunski dokaz” za njihove “revolucionarne stavove”), može ih se shvatiti na jedan posvema drukčiji, kudikamo pozitivniji, način – oni su bili nostelji svekolikog progresa! Josip nam je Cvenić, zapravo, ponudio cijelu paletu mogućih literarnih tema, koje su u ovoj knjizi tek naznačene. Ono što meni kao čitatelju nedostaje to je nešto detaljnija razrada tih ponuđenih tema, od opisa smrti J. J. Strossmayera, preko drukčijeg viđenja svih naših ratova u kojima smo, na ovaj ili onaj način, sudjelovali u burnome 20. stoljeću, pa sve do nužnosti da se detaljnije opišu i estetski i politički ukusi našeg plemstva/građanstva.

Zato bi bilo dobro u eventualnom drugom izdanju ove knjige neke pogreške ispraviti. Naime, vjerujem da neke nejasnoće glede godine rođenja odnoso smrti glavnih junaka ne pripadaju katalogu borhesovske poetike, nego da se radi o slučajnim pogreškama, autora ili korektora, koje nepotrebno kvare inače pozitivan dojam o sadržaju ove knjige skica.

Piše: Zlatko KRAMARIĆ
Uz piće i druženje

Uopće nije svejedno kako i što jedemo, što pijemo, kako se odmaramo, koju vrstu glazbe slušamo, koje knjige i novine čitamo, pa tako u ovoj novoj Cvenićevoj knjizi saznajemo da se u biblioteci grofa Rudolfa Normanna i njegove supruge Julijane mogla čitati i knjiga “Podrijetlo vrsta”, i to na engleskom jeziku, a da se u vrijeme Prvoga svjetskog rata u tom dvorcu čitaju i novine na njemačkom jeziku. Doduše, u toj biblioteci moguće je pronaći i knjiga na hrvatskom jeziku, ali činjenica je da prevladavaju knjige na njemačkom jeziku. No, nema nikakve dvojbe, grof i grofica Normann suvereno vladaju svim finesama hrvatskog jezika..: “Župnik je uvažene goste pozvao u svoj dvor na piće i druženje. Uz grofa i groficu pozvani su bili i doktor Ernest Fischer (Židov, nap. Z.K.), doktor Vjekoslav Jankovitch, ravnatelj osnovne škole, dirigent i voditelj pjevačkog društva, kao i voditelj kazališta. Časne sestre hitale su noseći piće uz stol gdje je već bilo narezano hladno jelo: naresci od veprove šunke, kobasice, krvavice, čvarci i razne jetrene paštete. Između tanjura s mesom bile su salate od kiseloga kupusa i kiseli krastavci.” (str. 22)

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna

Matica hrvatska Osijek promovirala dvije “KNJIŽEVNE REVIJE”

398518OSIJEK

Ogranak Matice hrvatske Osijek jučer (četvrtak, 17. siječnja 2019. godine) u svojim je prostorima predstavio dva nova broja časopisa “Književna revija” – br. 3. iz 2018. – “Elio Panelli” i br. 4. iz 2018. – “Šezdesete”. Novinarima su nove brojeve predstavili urednici tih brojeva Ivan Trojan, urednik “Književne revije” i Tatjana Ileš, zamjenica urednika, a o cijelom projektu, koji traje 50 godina, govorio je predsjednik osječkog Ogranka Ivica Završki.

O broju pod nazivom “Elio Panelli” govorio je prof. dr. Ivan Trojan, profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, napomenuvši da je to osječki pjesnik, koji je povremeno objavljivao pjesme u “‘Književnoj reviji‘, ali nikada njegove pjesme nisu objavljene u knjizi. Projekt je nastao u suradnji Katedere za hrvatski jezik Filozofskog fakulteta u Osijeku i Matice hrvatske te su u ovoj publikaciji na čak 434 stranice objavili osam zbirki njegove poezije koja nikada nije objavljena. U to vrijeme nitko u Osijeku i šire nije imao sluha za postmodernu poeziju.

“Sada smo čitateljstvu i književnim stručnjacima ponudili cjelokupan njegov rad na ocjenu”, zaključio je Trojan.

O broju nazvan “60-e” govorila je urednica toga broja, prof. dr. Tatjana Ileš, profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu Osijek. Pojasnila je da je prošla 2018. godina bila obljetnička sjećajući se revolucionarne 1968. godine i studentskih prosvjeda u svijetu, ali i Hrvatskoj.

“U ovom su broju tekstovi živih sudionika tih događanja, među kojima su prof. dr. Zlatko Kramarić, bivši osječki gradonačelnik, hrvatski konzul u Banjoj Luci i profesor na Odjelu kulturologije Akademije za umjetnost i kulturu osječkog Sveučilišta “Josipa Jurja Strossmayera” te publicist Žarko Puhovski, koji te godine opisuju autobiografski, ali i memoarski”, napominje Ileš dodavši da je broj nastao u suradnji MH-a Ogranak Osijek i Akademije za umjetnost i kulturu Osijek i njihova časopisa ArtOs. Među tekstovima su i odgovori na pitanje ‘Što nam je ostalo od 1968.‘ te osvrti na suvremene romane koji tematiziraju prostor i vrijeme 60-ih”, pojasnila je Ileš.

Predsjednik osječkoh ogranka Matice hrvatske Ivica Završki rekao je da je ponosan na činjenicu da nastavljaju izlaženje “Književne revije” te da je osječka Matica jedini relevantni izdavač istočno od Zagreba, koja godišnje objavi desetak knjiga raznih književnih žanrova od romana, drama, zbirki pripovjedaka i pjesama. Tijekom godine potvrđuje se važnost “Revije” za hrvatsku kulturnu scenu. Završki je podsjetio da je prioritet “Književne revije” objavljivanje djela osječkih i slavonskih autora.

Prof. dr. Ivan Trojan podsjetio je da izlaženje “Književne revije” financijski potpomaže Ministarstvo kulture i da će to činiti i u ovoj godini.

– To nam je potvrda da dobro radimo i podstrek za dalje. Nadam se da ćemo izdržati još najmanje godinu dana i napuniti deset godina, kako sam s kolegicom Ileš na čeku ‘‘Revije” – rekao je Trojan.

Prepoznatljive naslovnice “Književne revije” od 2010. godine grafički uređuje grafički dizajner Marin Bulajić, pa je na kraju promocije naglašena i njegova uloga u uspjehu i prepoznatljivosti osječkog časopisa za književnost i kulturu.

O dalekim godinama i povijesti “Književne revije”, koja godišnje izlazi u četiri broja, često i u dvobrojima, kada je “Revija” bila zabranjena, pa je prešla s Matice hrvatske na drugog izdavača te kada je i, razumljivo, promijenjen i kompletan uređivački odbor i urednici, govorio je tajnik osječkog ogranka MH-a, cijenjeni osječki književnik i scenarist Josip Cvenić.

Darko Kovačević

Komentiraj

Objavljeno na Naslovna