Da se o posljednjem ratu koji je poharao naše ljude i krajeve može pisati “sine ira et studio”, sa znanstvenom akribijom, pa čak i maštovito, svjedoči nedavno objavljeni zbornik radova “Hrvatski istok u Domovinskom ratu – iskustva, spoznaje i posljedice”, s istoimenog znanstveno-stručnog skupa održanog prije godinu dana u Osijeku, u izdanju Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”.
Urednik zbornika je prof. dr. sc. Miljenko Brekalo, a znanstveni recenzenti su prof. dr. sc. Josip Jurčević s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Pilarova instituta u Zagrebu te prof. dr. sc. Zoran Tomić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Zbornik su u utorak predstavili prof. dr. sc. Josip Vrbošić i doc. dr. sc. Ivica Šola, ističući odlike i značajke ovakvog pristupa prošlosti, dan prije početka ovogodišnjeg sličnog skupa s naslovom “Domovinski rat i njegovi društveno-ekonomski odrazi na razvoj hrvatskog istoka”.
Posrijedi je zajednički projekt Područnog centra Osijek Instituta za društvena istraživanja “Ivo Pilar”, Odjela za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i Ogranka Matice hrvatske Osijek.
Zbornik sadrži 24 znanstvena rada koja rasvjetljavaju razne aspekte onoga što je zadesilo hrvatski istok, u razdoblju od 1991., kada je počela srpska i crnogorska agresija na Hrvatsku, do 15. siječnja 1998., kada je, mirnom reintegracijom, u sastav Republike Hrvatske vraćen najveći dio hrvatskog istoka. Iznimku čini hrvatsko Prekodunavlje, katastarski teritorij koji je ostao predmet zamrznutog bilateralnog graničnog spora sa susjednom Srbijom.
Miroslav Tuđman piše o strategijskim dosezima europskih i hrvatskih mirovnih inicijativa, nadbiskup u miru Marin Srakić o Katoličkoj Crkvi u Osijeku za vrijeme rata, Slavko Barić i Marinko Lozančić o geostrategijskim značajkama hrvatskog istoka, a Miljenko Brekalo o pravnim aspektima oružane agresije na Hrvatsku. Osim globalnih pogleda na Domovinski rat u Slavoniji, Baranji i Srijemu, tu su i teme koje se bave kulturnim prilikama. Primjerice, Tihomil Maštrović piše o međunarodnom priznanju hrvatskog jezika. Još od popa Martinca iz 15. stoljeća znamo da su “jazik hrvatski” i hrvatski narod istoznačnice. Tu su i tekstovi o poratnoj književnosti (Antonija Vranješ), osječkom ratnom leksiku (Branko Kuna). Dražen Živić piše o ratnim skloništima u Vukovaru 1991., a Davor Runtić o obrani Tordinaca. Ne nedostaje ni filozofskih pogleda, pa tako Mate Buntić i Ivica Musić pišu o teoriji pravednog rata. Ono što je posve sigurno, o povijesti Domovinskog rata, cjelovitoj ili lokalnoj, neće se moći pisati ili govoriti bez spoznaja zabilježenih u ovome zborniku. D. Celing