U zadnjih se desetak godina svoga književnog stvaralaštva suvremeni hrvatski književnik Josip Cvenić (1952.) kreće na relaciji Osijek – Valpovo – Osijek, na neki način utvrđujući i svoje geografske identitetne odrednice. Djelomično već i zbirkom poezije pod naslovom Prostor-vrijeme (2012.) postavlja smjernice kojima će se voditi i u proznome izričaju, uzimajući u obzir isprepletenost prostora i vremena kao krucijalno ishodište za razumijevanje čovjekova ovozemaljskoga bivanja upravo na tome mjestu i baš u tome vremenu. Roman Vožnja na mjestu (2016.) donosi dio suvremene povijesti grada Osijeka tematizirane u vremenu kasnoga socijalizma osamdesetih godina 20. stoljeća pa preko tranzicije u ratnu hrvatsku svakodnevicu devedesetih i uzročno-posljedično nesnalaženje maloga čovjeka u vremenu koje je nastupilo nakon. Sljedećim se romanom Cvenić izmiče u prvu polovicu 20. stoljeća birajući za temu romana Sablasti nad dvorcem (2018.) prikaz značajnoga dijela života valpovačke vlastelinske obitelji Prandau. Roman temeljen na historiografskim činjenicama te upotpunjen autorskim kreativnim zahvatima u prikazu odnosa čovjeka, vremena i prostora u turbulentnom društveno-političkom kontekstu donosi živu sliku svakodnevice duboko uronjene u intimne i javne mijene od presudnoga životnog značaja. Cvenić je ovim romanom odao počast vrijednome nasljeđu koje je za Valpovo i valpovački kraj ostavila obitelj Prandau-Normann, a zadnjim se romanesknim uratkom – romanom Gradonačelnik u secesiji. Magle su bile sve gušće (2022.) – okrenuo gradu Osijeku iz približno istoga, no nešto kraćeg vremenskog razdoblja. U svom najnovijem romanu autor, dakle, tematizira vrijeme gradonačelnikovanja Vjekoslava Hengla, od 1920. do 1934. godine. Burno je to društveno-političko razdoblje, kako za grad Osijek, tako i za širi geopolitički prostor kojemu je pripadao. Političke i osobne krize na neki način u romanu tjeraju Hengla prema naprijed, u tvrdoglavo zastupanje gradskih i nacionalnih interesa, tek pokoji ustupak potreban za funkcioniranje grada, ali, možda i najznačajnije, i u gospodarski i infrastrukturni uzlet grada na Dravi. Cvenićevo se pisanje, baš kao i kod prethodnoga romana, djelomično inspiriralo i izložbom postavljenom u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku, danas smještenoj upravo u zgradi u kojoj su živjeli supružnici Hengl, pod nazivom „O čemu su razmišljali Thildy i Vjekoslav Hengl“, dajući autoru uvid u još dokumentarističke i fotografske građe, baš kao i ona koju je istraživao u Državnom arhivu u Osijeku, Muzeju Slavonije, ali i izvorima iz kojih je prikupio dragocjene dijelove kulturološke slagalice iz koje je crpio, pretačući historiografske podatke, osobna promišljanja o vremenu i prostoru, čovjekovoj ulozi u svome i tuđim životima, u umjetnost riječi.
(iz teksta Kada se guste magle ipak podignu T. Ileš)
