Matica hrvatska ogranak Osijek
i Filozofski fakultet u Osijeku
Vas pozivaju na šesti koncert
iz ciklusa koncerata
Zagrebačkog kvarteta,
sezona 2012./13.
Koncert će se održati:
26. svibnja 2013., nedjelja, 20 sati,
na Filozofskom fakultetu.
Na programu:
Knjižicu sa cijelim rasporedom koncerata možete preuzeti ovdje.
Objavljeno na Naslovna
Mihaela Gašpar
Mitohondrijska Eva
90,00 kn
Roman „Mitohondrijska Eva“ linearnom, na prvi pogled jednostavnom naracijom pripovijeda zapravo dva svemira: osobni, shrvan nesanicom i frustracijama i onaj društveni nastanjen ukalupljenim ljudima u gradu koji se ekonomski urušava, pretače u provincijsku zabit. Sve je tu skučeno, gotovo komorno, bezizlazno: grad u propadanju, ljubav koju više ništa ne može opravdati u svijetu sazdanom od milimetarski preciznih moralnih konstrukcija. Dva paralelna tijeka pripovijedanja, jedan iz sadašnjosti događajnog vremena, a drugi prisjećajući, susreću se u točci nedosegnute razine intimnosti za kojom žudi protagonistica romana. Eva iz naslova direktno ukazuje na posrtanje i moralni pad, no autorica rukopisa vješto navode i na mogućnost tumačenja toga pada i kao podizanja i zauzimanja za sebe samoga: iz učmalosti svakodnevice, iz formalnosti bračnog života, iz čahure tradicionalnih odnosa s roditeljima, iza rešetaka nezadovoljstva.
„Možda si nezadovoljna. Čovjek ne može uvijek biti zadovoljan… Moraš biti zadovoljna. Moraš.“, piše pred kraj romana nagovještavajući skoru (ne) mogućnost izbora…
Objavljeno na Izdavaštvo
Roman „Mitohondrijska Eva“ linearnom, na prvi pogled jednostavnom naracijom pripovijeda zapravo dva svemira: osobni, shrvan nesanicom i frustracijama i onaj društveni nastanjen ukalupljenim ljudima u gradu koji se ekonomski urušava, pretače u provincijsku zabit. Sve je tu skučeno, gotovo komorno, bezizlazno: grad u propadanju, ljubav koju više ništa ne može opravdati u svijetu sazdanom od milimetarski preciznih moralnih konstrukcija. Dva paralelna tijeka pripovijedanja, jedan iz sadašnjosti događajnog vremena, a drugi prisjećajući, susreću se u točci nedosegnute razine intimnosti za kojom žudi protagonistica romana. Eva iz naslova direktno ukazuje na posrtanje i moralni pad, no autorica rukopisa vješto navode i na mogućnost tumačenja toga pada i kao podizanja i zauzimanja za sebe samoga: iz učmalosti svakodnevice, iz formalnosti bračnog života, iz čahure tradicionalnih odnosa s roditeljima, iza rešetaka nezadovoljstva.
„Možda si nezadovoljna. Čovjek ne može uvijek biti zadovoljan… Moraš biti zadovoljna. Moraš.“, piše pred kraj romana nagovještavajući skoru (ne) mogućnost izbora…
Objavljeno na Naslovna
Franjo Schmidt
Cantata za Essekere i ženski orkestar
100,00 kn
Tamo gdje za Essekere prestaje grad, a za seljake počinje, tamo sam se rodio. Na Čepinskoj cesti. Iza Šperove birtije. Čuvena gostionica gdje bi ujutro seljaci popili brlju pred ulazak u grad. To je bio ritual koji je davao hrabrosti dobrim seoskim dušama za borbu s raznim frajlama i ostalom gradskom gamadi. Poslije podne na povratku ista priča, samo drugi razlog. Oprati gradski smrad i skupiti hrabrost za dolazak kući. Znam da je u dvorištu bio naš stan. Ne velik, ne mali. Kada sam se rodio, tata je bio u ratu tako da se ne sjećam da sam ga odmah vidio. Mama me vukla za vrijeme bombardiranja u Židovsko groblje. Tamo je bila najbolja zaštita. U grobnici je bilo ugodno i toplo. Prednost je bila besplatan pogreb ako bi slučajno bio pogoden. Da sam bio odrasla osoba, vjerojatno bih se sakrio u birtiji. Ali, mene tada nisu pitali. Ovo što sada pričam je ono što je meni pričano. Onako kako mama kaže. Čitao sam brdo biografija gdje se dotični sjeća što mu se desilo kad je bio tri ili četiri godine. Glupost. Toga se nitko ne sjeća. U uspomenama ostaje to što su mu drugi ispričali. Mama je u to vrijeme radila u Svilani. Imam osjećaj da su ondašnji Essekeri svi radili u Svilani, Kožari, Lanari ili Šibicari i Povišlu …
Ludo vrijeme pedesetih godina i slušanje radija ili, ako je netko imao, gramofona, vodilo me je do ludila. Glenn Miller, Benny Goodman, Tommy Dorsi i Elvis Prisley postali su moji ideali. Htio sam nešto svirati. Mama je registrirala to na svoj jednostavan način. Odvela me je pod Dravu kod bivše Bijele lađe. Tamo je bio stari prof. Jo koji je davao sate harmonike. Mrzio sam harmoniku kao kugu. Seljački instrument. Ja hoću saksofon, trombon, trubu i kontrabas. Ali, mama hoće nešto drugo. Zadovoljan što barem nešto sviram…
Objavljeno na Izdavaštvo
