Monthly Archives: ožujak 2018
Iz Ogranaka: Osijek-Vinkovci
Na treću korizmenu nedjelju pred oltarom osječke konkatedrale scenski su se predstavili članovi Hvarskoga pučkog kazališta izvedbom Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika, a samo nekoliko sati prije i Vinkovčani su uživali u antologijskoj predstavi hrvatskoga glumišta.
S izvedbe predstave Prikazanja
Udružili su se u organizaciju kazališnog događaja dva Matičina ogranka (vinkovački i osječki), osječki Institut za novu evangelizaciju Sv. Ivan Pavao II. uz krovno vodstvo Udruge katoličkih intelektualaca i pod vodstvom Milana Lakoša. Vitalnost Lovrinca, svježeg i nakon 48 godina izvođenja, izvire iz njegove povijesti i uvijek žive sadašnjosti. Moderna povijest započinje vrhunskom dramaturškom režijom Hvaranina Marina Carića na tragu srednjovjekovne i pučke scenske poetike, dok njegova sadašnjost traje u autentičnim izvedbama suvremenih hvarskih pučana koji prenose glas vlastitih predaka i vlastite baštine.
Objavljeno na Naslovna
Filozofski u eteru – Domagoj Tomas
Domagoj Tomas, član predsjedništva Ogranka MH Osijek, sudjelovao je u radijskoj emisji “Fiozofski u eteru” gdje je predstavio svoju knjigu “Labirnit slobode” koja ju je osječki Ogranak objavio 2017. godine.
“U ovotjednoj epizodi emisije Filozofski u eteru Marijana je razgovarala s profesorom Domagojem Tomasom, a tema razgovora je Labirint slobode. Riječ je o knjizi koja je objavljena krajem 2017. godine u izdanju osječkog ogranka Matice hrvatske. Što zapravo znači Labirint slobode, kako je nastao i što sve tematizira saznat ćete tijekom emisije.”
Cijelu emisiju možete poslušati ovdje: http://radio.unios.hr/filozofski-u-eteru-36/
Objavljeno na Naslovna
Predstavljen novi broj “Književne revije”
U Klubu knjižare Nova predstavljen je četvrti broj osječkog književnog časopisa Književna revija, koji je temeljen na neobjavljenom kvalitetnom književno-umjetničkom tekstu nekolicine nagrađivanih, u javnosti prepoznatih hrvatskih književnika. Kontinuirano inzistiranje na izvrsnosti uredništva tijekom ovoga desetljeća potvrđeno je i ovim brojem časopisa, koji je na nacionalnom planu kvalitativno pri vrhu časopisne produkcije usmjerene ka kulturi, što i potvrđuje već niz godina Ministarstvo kulture svojom potporom.
Zamjenica urednika Tatjana Ileš navela je kako u broju koji zaključuje 57. godište Književne revije s temom Razvedenost, donose urednički izbor novih i suvremenih književno-umjetničkih ostvaraja – od poezije do drame, podupirući prostor književnosti prilozima iz svijeta kazališta, povijesti te aktualnim promišljanjima o intermedijalnosti danas i njezinoj ulozi u književnosti, likovnim, glazbenim, izvedbenim umjetnostima te komunikologiji.
– Iz navedenoga se logički pokazala tema razvedenosti kojoj pristupamo afirmativno i s pozicije onih koji u sadašnjem trenutku čitateljskoj javnosti žele, a donekle im je to i obveza, podastrijeti raznorodna suvremena umjetnička promišljanja, ali i poneki primjer iz prakse. Koeficijent razvedenosti ovoga broja časopisa tako metaforički možemo razumjeti i kao onoga pokazatelja koji označava upravo (pa i intermedijalni) prodor književnih i umjetničkih zahvata u prostore teorijskih i drugih znanstvenih promišljanja, te obrnuto – istaknula je Tatjana Ileš, na što se nadovezao glavni urednik Ivan Trojan:
– Književno-umjetnički dio otvara izbor iz neobjavljene poezije suvremenih priznatih i nagrađivanih osječkih pjesnikinja Marine Tomić i Josipe Gogić. Prozni su odjeljak svojim prilozima punili Zlatko Krilić, suvremeni hrvatski književnik kojega najčešće povezujemo s dječjom književnosti, no za ovaj broj Književne revije priložio je dvije putopisne priče; zatim Robert Roklicer, pjesnik, romanopisac, scenarist, glumac – svestrani umjetnik, svojevremeni pobjednik na Anonimnom natječaju za prozni rukopis MH Ogranka Osijek. Tu je i priča zagrebačke autorice, kolumnistice, psihologinje po struci, Tomice Šćavine, iza koje je desetak knjiga iz oba područja interesa te tri priče Tomislava Šovagovića, diplomiranog novinara i teologa, nagrađivanog za poeziju, prozu i novinarstvo. Đakovčanin Mirko Ćurić, suvremeni književnik i kulturni djelatnik, ponudio je priču nastalu prema provjerljivim zapisima i dokumentima vezanim uz jedan segment gradnje đakovačke katedrale. U dijelu posvećenom dramskom pismu objavljujemo dva dramska teksta autorice Anastazije Dmitrove.
Historiografski prinos daje mladi osječki povjesničar Luka Pejić u eseju o svjetski poznatom slavonskom anarhistu Stjepanu Fabijanoviću, dok u novoj suradnji s Umjetničkom akademijom u Osijeku, o intermedijalnosti u novom kontekstu i pitanjima vezanima uz zatečeni hiperrealizam u suvremenoj umjetnosti saznajemo iz transkripta razgovora vođenog za ARTOS-ovim otrulim stolom, a koji su vodili i oblikovali osječki proučavatelji umjetnosti srednje generacije Katarina Žeravica, Igor Gajin, Igor Tretinjak, Igor Loinjak, Tihomir Ranogajec i Luka Alebić. I ovaj broj realiziran je uz grafička rješenja Marina Balaića. N.Vekića
Objavljeno na Naslovna
Ex cathedra: razgovor sa sveučilišnom profesoricom i književnicom Julijanom Matanović
Objavljeno na Naslovna
Održana predstava “Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika”
“PRIKAZANJE ŽIVOTA SV. LOVRINCA MUČENIKA” HVARSKOG PUČKOG KAZALIŠTA
Starohrvatska čakavica zablistala u melodioznom hvarskom govoru
Korizma je pravo vrijeme za martirijske teme, a kada je posrijedi vrhunski starohrvatski dramski tekst kao što je “Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika” u maestralnoj izvedbi Hvarskog pučkog kazališta, tada se dogodi idealan spoj kršćanske duhovnosti i kazališne umjetnosti, čemu su svjedočili Osječani na treću korizmenu nedjelju.
Hvaranima nije bilo teško odazvati se pozivu Udruge katoličkih intelektualaca i prevaliti dugi put praćen snijegom i ledenom kišom, te zaigrati pred oltarom osječke konkatedrale predstavu kakvu mogu samo poželjeti i kazalištarci najprofinjenijeg ukusa i običan puk.
Kada je davne 1970. legendarni Hvaranin Marin Carić režirao i dramaturški obradio starohrvatsku crkvenu dramu, bio je to avangardni iskorak, danas je to kazališni klasik i jedna od najdugovječnijih hrvatskih predstava uopće. Osobitost je Carićeva zahvata vjernost srednjovjekovnoj i pučkoj lokalnoj tradiciji i nastojanje da kazališnu umjetnost učini svima bliskom i razumljivom. Sadržaj je jednostavan. Sveti Lovro, jedan od najpoznatijih kršćanskih svetaca, zajedno sa papom Sikstom II., koji je Lovru zbog njegovih mladenačkih vrlina uvrstio u rimskog đakona, izloženi su nemilosrdnom mučenju Rimljana, ali usprkos svemu ispovijedaju svoju vjeru privlačeći sve više pogana u svoju zajednicu. Nakon mučeničke smrti pape, dolazi na red i Lovro, koji će odoljeti napastovanju i samog Belzebuba i mučeničkom smrću na lomači (na gradelama) ući u vječnu slavu. Tu su priču poduprtu jednostavnim scenskim znakovima i autentičnom kostimografijom hvarskih bratovština (Crni – Rimljani, Bili – kršćani, Crveni – đavao), uz izgovaranje didaskalija bez poteškoća razumjeli Osječani. Starohrvatska čakavica zablistala je u melodioznom hvarskom govoru.
Oduševljenje ambijentom i publikom nije krio prof. Milan Lakoš, tajnik i voditelj hvarske glumačke družine, odigravši ulogu cara Valerijana po 260. put. Predstava, kazao je Lakoš, s vremenom ne gubi na aktualnosti, igramo je diljem Hrvatske i svijeta uz oduševljenje publike i viske ocjene struke.
– Sukob dobra i zla traje i danas, a samo ustrajni pobjeđuju. Carić nije slučajno uključio u predstavu ikonografiju hvarskih bratovština – rekla je prof. Pšihistal, nositeljica organizacije.
Bratovštine su u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima sudjelovale u izvedbi crkvenih prikazanja i imale ključnu ulogu u kulturnom životu mjesta, uz uobičajene crkveno-karitativne aktivnosti. Bratovštine su kao najraniji oblik organiziranog djelovanja vjernika laika preteče današnjih „udruga“ i autentičan pokazatelj zajedništva vjere i kulture. U suorganizaciju ovog zahtjevnog kazališnog događaja s glumačkom družinom od 23 člana uključio se i Institut za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II“ i dva slavonska Matičina ogranka (vinkovački i osječki), a domaćinsku dobrodošlicu pružili su Hvaranima vinkovački župnik mons. Tadija Pranjić i osječki župnik mons. Adam Bernatović, kao i fra Ivica Jagodić, gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru, gdje su glumci bili smješteni. N.Vekić
Izvor: Glas Slavonije (utorak, 6.3.2018.)
Objavljeno na Naslovna