U sklopu Dana Matice hrvatske Osijek 2022., u suradnji s Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku, Ogranak MH Osijek ima čast ugostiti svestranog umjetnika, književnika i slikara Tomislava Marijana Bilosnića. Pridružite nam se. Živjeli!
Monthly Archives: listopad 2022
Književna revija na 1. Festivalu knjige Matice hrvatske u Zagrebu
U Matici hrvatskoj u Zagrebu, od 15. do 18. rujna 2022. godine, održavao se Prvi festival knjige pod sloganom “Matica dobrih knjiga”. Tijekom četiri festivalska dana predstavljeno je 40-ak novih izdanja, a posjetitelji su mogli uživati i u sjajnom popratnom programu, koncertima i izložbama. Osim Matice i njezinih ogranaka, svojim su izdanjima na festivalu gostovale i neke izdavačke kuće.
Nakon bogatoga programa na dan otvorenja, uslijedili su ništa manje sadržajni i zanimljivi programi u nastavku od kojih valja izdvojiti predstavljanje jedne od zadnjih knjiga akademika Viktora Žmegača, “Vrhunski europski romani”, kao i časopisa “Republika” (Društvo hrvatskih književnika), “Književna revija” (OMH u Osijeku), “Riječi” (Ogranak Sisak), “Zadarska smotra” (Ogranak Zadar), dok je Hrvatski institut za povijest predstavio “History of Croats”, br. 2, Verbum nagrađivani roman “Bakhita”, a nakladnička kuća Alfa esej Jacquesa Maritaina “Kršćanstvo i demokracija”.
Ogranak Matice hrvatske Osijek na Festivalu je u subotu 17. rujna predstavio 61. godište te dva broja 62. godišta svoga časopisa za književnost i kulturu Književna revija. Na izvrsno posjećenom programu, predsjednik Ogranka Ivan Trojan i glavna i odgovorna urednica Tatjana Ileš predstavili su ideje i urednički koncept kojima se u kreiranju sadržaja ovoga časopisa vode od 2010. godine. Književna je revija na ovome festivalu prepoznata kao časopisni prostor u kojemu se aktualni, ali i baštinski fenomeni iz polja književnosti i kulture i tematski i vizualno (M. Balaić), uz kontinuiranu brigu o uporabi književnoga jezika (T. Babić Sesar) reprezentiraju na visokoj estetskoj razini. Promociju je moderirala Zrinka Turalija Kurtak.
Objavljeno na Naslovna
NATJEČAJ ZA KNJIŽEVNU NAGRADU „TEA BENČIĆ RIMAY“ za neobjavljenu zbirku pjesama u prozi
Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak raspisala je Natječaj za književnu nagradu „Tea Benčić Rimay“. Ova nagrada dodjeljuje se u svrhu poticanja književnog stvaralaštva te kao doprinos potpori i vrjednovanju najboljih književnih ostvarenja za pjesmu u prozi.
Svoj rukopis neobjavljene zbirke pjesama u prozi možete poslati do 3. studenog 2022. godine.
Rezultati natječaja bit će objavljeni 5. prosinca 2022. godine na internetskoj stranici Knjižnice (https://www.nkc-sisak.hr/).
Više informacija o Natječaju možete pronaći na sljedećoj poveznici: https://www.nkc-sisak.hr/wp-content/uploads/2022/10/tea-bencic.pdf
Objavljeno na Naslovna
Svlačenja značenja
Tekstovi skupljeni između korica knjige Svlačenja značenja književne su kritike, prethodno objavljivane u emisiji „Bibliovizor” 3. programa Hrvatskoga radija. Iz toga korpusa produciranih tekstova za spomenutu emisiju izostavljene su književne kritike o naslovima iz recentne svjetske beletristike i (popularne) publicistike te su na ovome zbirnome mjestu u nakladi Matice hrvatske Osijek uvršteni samo osvrti na hrvatsku književnu proizvodnju, a u manjem dijelu i na regionalnu, tj. na onu poslijejugoslavensku književnost koja je uvedena u domaći recepcijski prostor, na književnu scenu, u knjižare i u tržišnu arenu interesom i posredovanjem hrvatskih izdavača. Također su izostavljene i kritike s drugih mjesta objavljivanja (novine Vijenac i Zarez, portali Kritikaz, Metronom i Nemo, književne periodike i dnevni tisak) s obzirom na to da se iz te disperzne produkcije po raznim medijskim punktovima i agorama ciklus kritika o suvremenoj književnosti upravo u emisiji „Bibliovizor” 3. programa Hrvatskoga radija s vremenom oblikovao u najsustavniju liniju praćenja tekuće literarne proizvodnje, strogo profiliranu na mahom hrvatsku prozu poslijesocijalističkoga ili tzv. tranzicijskoga razdoblja.
U tako uspostavljenom odnosu kritika, ma koliko dobro bila napisana u ponekim pojedinačnim izvedbama, u posljednje je vrijeme izgubljenoga kritičkog odmaka i pseudokritična je, uslijed suženosti poslijejugoslavenskoga kulturnoga i recepcijskoga prostora na incestuoznu familijarnost, postajući tako književna kikiritika. Kao što je dio folklora da se uz film jedu kokice, svelo se na to da se uz knjigu posluži i kikiritika, a polemike i bure, značenje i utjecaj, uzbuđenja i zadovoljstva koje naša današnja kikiritika proizvodi grickanja su koja nam ispunjavaju vrijeme i dosadu provincijskoga kulturnog života u Hrvatskoj kao i grickanje kikirikija. U tom smislu Svlačenja značenja prepuštaju se mogućnosti da zbrojem uvrštenih tekstova demonstriraju kako možda baš i nije tako. Ili možda nekog, nekoga budućeg književnog kritičara, potaknu da više ne bude tako.
Dakako, cjelokupni je predgovor napisan pod znacima navodnika, dok književne kritike koje slijede – nisu.
Igor Gajin
Objavljeno na Naslovna
Vukovar, velika zemlja omorika i republika žutih otoka
Najnoviji Miširov rukopis, u svojem početnom arku, izlaže pripovjedačev fokusni komentar, nakon što je prethodno prostor ne-događanja prikazan u svim svojim oskudičnim sastavnicama.
Veli taj Miširov ja-pripovjedač, nakon što je prostor uvjetno fizički opisan, a zapravo već i fizički s komentarom o kvaliteti ili privlačnosti te „fizike”, veli sljedeće: Ne bih vam pričao kako sam tamo dospio, jer ima trenutaka u našem životu koje bismo najradije zaboravili.
Tu zapravo već imamo ekstraktiran Miširov postupak kritičke nostalgije, anostalgije ili antinostalgije, kao njegov gest kakav se dalo upoznati i u ranijim njegovom knjigama. Naime, možda je najbliže nazvati taj postupak kritičkom nostalgijom, pošto projiciranim prostorom događanja ne izostaje kontaktne bliskosti, ali subjektovo-pripovjedačevo primanje negativiteta koji ispunjava taj prostor iz Čovjekova smjera je toliko snažno da se u nekoj najtamnijoj, ali preciznoj intelektnoj konzekvenci, ispostavlja sumnja o izvorištu ukupne destrukcije već u samoj prepunjenosti toga prostora antihumanošću, nehumanošću, u najjednostvniju ruku očiglednim neeticitetom!
Nakon već navedene rečenice o trenutcima koje bismo najradije zaboravili, slijedi čista te razjašnjajna konstativna rečenica: Uostalom, to i nije priča o meni.
Miširov je prozni tekst očiglednog kritičkog zaleta, naime njegov ogledni arak je odličan odskočni zamah, fne i tečne zaletne tehnike, tihe i nerastrošne motorike koja pokazuje da znade što joj je najvažnije polje kretanja.
Miširovo temeljno polje kretanja nije događajnost, nije slijed društvenih ili družbenih značenjskih zgusnuća, nego zapravo njihova upravo esencijaina kritička evaluacija smještena u niz lucidnih dosjetaka u stalnoj dogradnji, douvezanosti i metauvezanosti. Mišir piše humornim stilemima koji nose ironijske jezične preokretalice. Prvi Miširov prozni arak pokazuje kako se može visokotalentirano akumulirati jezične, frazne, mudroslovne autoironične komentirane rečenice, a da se pri tome ne zaokuplja temeljnom događajnošću, pošto je ona očigledno profana i kužna od neeticiteta, stoga nije ni zaslužila uživanje u toj nekoj društvenoj ili osobnosnoj dimenziji. Miširovo pismo uživa u menetalnoj intelektnoj napregnutosti izrečenoj vrlo čisto i prozračno te kritički izloženog samog intelektnog intenziteta.
Goran Rem
Objavljeno na Naslovna
Josip Cvenić – Gradonačelnik u secesiji
U zadnjih se desetak godina svoga književnog stvaralaštva suvremeni hrvatski književnik Josip Cvenić (1952.) kreće na relaciji Osijek – Valpovo – Osijek, na neki način utvrđujući i svoje geografske identitetne odrednice. Djelomično već i zbirkom poezije pod naslovom Prostor-vrijeme (2012.) postavlja smjernice kojima će se voditi i u proznome izričaju, uzimajući u obzir isprepletenost prostora i vremena kao krucijalno ishodište za razumijevanje čovjekova ovozemaljskoga bivanja upravo na tome mjestu i baš u tome vremenu. Roman Vožnja na mjestu (2016.) donosi dio suvremene povijesti grada Osijeka tematizirane u vremenu kasnoga socijalizma osamdesetih godina 20. stoljeća pa preko tranzicije u ratnu hrvatsku svakodnevicu devedesetih i uzročno-posljedično nesnalaženje maloga čovjeka u vremenu koje je nastupilo nakon. Sljedećim se romanom Cvenić izmiče u prvu polovicu 20. stoljeća birajući za temu romana Sablasti nad dvorcem (2018.) prikaz značajnoga dijela života valpovačke vlastelinske obitelji Prandau. Roman temeljen na historiografskim činjenicama te upotpunjen autorskim kreativnim zahvatima u prikazu odnosa čovjeka, vremena i prostora u turbulentnom društveno-političkom kontekstu donosi živu sliku svakodnevice duboko uronjene u intimne i javne mijene od presudnoga životnog značaja. Cvenić je ovim romanom odao počast vrijednome nasljeđu koje je za Valpovo i valpovački kraj ostavila obitelj Prandau-Normann, a zadnjim se romanesknim uratkom – romanom Gradonačelnik u secesiji. Magle su bile sve gušće (2022.) – okrenuo gradu Osijeku iz približno istoga, no nešto kraćeg vremenskog razdoblja. U svom najnovijem romanu autor, dakle, tematizira vrijeme gradonačelnikovanja Vjekoslava Hengla, od 1920. do 1934. godine. Burno je to društveno-političko razdoblje, kako za grad Osijek, tako i za širi geopolitički prostor kojemu je pripadao. Političke i osobne krize na neki način u romanu tjeraju Hengla prema naprijed, u tvrdoglavo zastupanje gradskih i nacionalnih interesa, tek pokoji ustupak potreban za funkcioniranje grada, ali, možda i najznačajnije, i u gospodarski i infrastrukturni uzlet grada na Dravi. Cvenićevo se pisanje, baš kao i kod prethodnoga romana, djelomično inspiriralo i izložbom postavljenom u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku, danas smještenoj upravo u zgradi u kojoj su živjeli supružnici Hengl, pod nazivom „O čemu su razmišljali Thildy i Vjekoslav Hengl“, dajući autoru uvid u još dokumentarističke i fotografske građe, baš kao i ona koju je istraživao u Državnom arhivu u Osijeku, Muzeju Slavonije, ali i izvorima iz kojih je prikupio dragocjene dijelove kulturološke slagalice iz koje je crpio, pretačući historiografske podatke, osobna promišljanja o vremenu i prostoru, čovjekovoj ulozi u svome i tuđim životima, u umjetnost riječi.
(iz teksta Kada se guste magle ipak podignu T. Ileš)
Objavljeno na Naslovna
Književna revija – tradicija
Poštovani čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, pred vama je i drugi broj 62. godišta našega časopisa tema kojega je tradicija. Konkretnije, regionalni odsječak hrvatske kulturne baštine — tradicija šokačka i bunjevačka. Ovaj smo broj realizirali naime u suradnji s udrugom Šokačka grana iz Osijeka. Na prijedlog voditeljice Okrugloga stola Urbani Šokci, prof. dr. sc. Ružice Pšihistal, i uz njezinu svesrdnu pomoć objavljujemo priloge koji su nastali nakon izlaganja 2017. godine (Urbani Šokci 12 – Šokačka i bunjevačka kulturna baština — kulturni kapital, baštinici i vlasnici), 2o18. (Urbani Šokci 13 —Šokačka i bunjevačka tradicijska kultura u suvremenoj književnosti i kulturi) te 2o19. godine (Urbani Šokci 14 — Pučka pobožnost Šokaca i Bunjevaca — jučer, danas i sutra).
Uz Šokačku granu iz Osijeka, organizatori su još i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj iz Pečuha te „Vinkovački šokački rodovi”. Organizacijski odbor ovoga međunarodnog skupa neprekidno čine dr. sc. Marko Josipović, predsjednik Šokačke grane Osijek, dr. sc. Stjepan Blažetin, ravnatelj Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj (Pečuh), Tomislav Žigmanov, prof., ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (Subotica), Katarina Čeliković, prof., menadžerica kulturnih aktivnosti u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata (Subotica), Zvonimir Liščić, predsjednik „Vinkovačkih šokačkih rodova”, prof. dr. sc. Ružica Pšihistal (Filozofski fakultet u Osijeku), voditeljica projekta, mr. sc. Vera Erl, počasna predsjednica Šokačke grane, prof. dr. sc. Goran Rem (Filozofski fakultet u Osijeku), Katarina Dimšić, mag. ethn. et cult. anthrop (Hrvatski sabor kulture), članovi Upravnoga odbora Šokačke grane Osijek.
Treba također istaknuti kako su tekstovi koje donosimo oblikovani u skladu s uputama za oblikovanje znanstvenih i stručnih radova te esejističkih priloga uz minimalne oblikovne zahvate glavne urednice časopisa Književna revija.
Časopisni smo prostor i ovaj put otvorili vrijednim autorskim doprinosima iz područja pučke kulture iz kojih čitamo o šokačkim i bunjevačkim pučkim pobožnostima, zavičajnoj narodnoj glazbi, pokladnoj tradiciji i drugim baštinskim elementima koji čine hrvatski kulturni identitet, a koji i ovakvim suradnjama Ogranak Matice hrvatske Osijek svojim djelovanjem čuva i obogaćuje.
Objavljeno na Naslovna
Književna revija | God. 62., br1., 2022.
Poštovani čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, pred vama je prvi broj 62. godišta našega časopisa tema kojega je kontinuitet. Ovim se brojem dakle pridružujemo obilježavanju 180. godišnjice osnutka Matice hrvatske (1842 – 2022).
Kontinuitet u državotvornom i kulturnom djelovanju Matice hrvatske te nasljedovanje matičarske baštine općenito, ali i u djelovanju osječkoga Ogranka dio je sadržaja ovoga broja. No namisao je bila propitivati i neprekinuto nasljedovanje kulturnih i umjetničkih dosega u okvirima oblikovanja kulturnoga i nacionalnoga identiteta kroz povijest, posebice danas u vremenu ponovnih uzurpatorskih zadiranja u hrvatsku kulturnu baštinu, jedinstvo hrvatskoga jezika, temelje hrvatske književnosti i književno-umjetničku tradiciju.
U prvom ovogodišnjem izdanju Književne revije poticali smo na oblikovanje (raznorodnih) tekstova čija je zajednička nit vodilja upravo tradicija i gotovo dvostoljetno djelovanje institucije kakva je Matica hrvatska, ali i različiti drugi značajni kontinuiteti u kulturi i društvu. Stoga su pred nama tekstovi Josipa Cvenića i Ivice Završkoga o odsječcima u trajanju Ogranka Matice hrvatske Osijek u regionalnoj i nacionalnoj kulturi, Zlatka Kramarića o svim našim (dis)kontinuitetima, Ljudmila Spasova koji prilaže tekst o makedonskom književniku i jezikoslovcu Blaži Koneskom, Igora Gajina o novoj epici i „prozama bez predaha”, Anite Pavlović o elementima tradicijske kulture u hrvatskim Juditama. In memoriam donosi tekst Helene Sablić Tomić napisan povodom smrti Igora Mandića. U bloku o književnosti predstavljamo poeziju Brankice Bošnjak, nastavak romana u nastajanju Anđelka Mrkonjića te prozni tekst Gabrijela Perića. U književnim prikazima pronaći ćete tekst Ivane Buljubašić Srb o romanu U ime kapitala Paule Rem te Tatjane Ileš o novoj zbirci priča Adama Rajzla pod naslovom Zidni sat i druge priče.
Objavljeno na Naslovna
KNJIŽEVNA REVIJA 4/2021.
Poštovani suradnici, čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, pred vama je i 4. broj za 2021. godinu, a oblikovali smo ga u suradnji s udrugom Oksimoron iz Osijeka koja je partner na vrijednom europskom Interreg projektu (HUNCRO) pod nazivom Promotion of Contemporary Art Across the Border. U skladu s nazivom toga projekta četvrti broj Književne revije naslovili smo granice. Temu smo, dakako, mislili veoma semantički široko — od jezičnog, književnog, umjetničkog do kulturološkog, antropološkog, filozofijskog i drugih razumijevanja granice.
Svezak smo otvorili književnim prilozima, tekstovima poezije i proze suvremenih hrvatskih autora Livije Reškovac, Mire Škugora, Ivane Turudić i Tomislava Šovagovića, a nastavili poglavljem Pogled preko granice otvorivši prostor Književne revije panoramskom prikazu suvremenog dijalektalnog pjesništva na novoštokavskoj i staroštokavskoj ikavici među Hrvatima u Bačkoj. Naime, u trenutcima kada Hrvati u Bačkoj isponova moraju dokazivati cjelovitost svoga jezika, njegovu baštinu, ali i trajanje u suvremenosti, a time onda i opstojnost svoga nacionalnog identiteta na prostoru u kojemu su ukorijenjeni stoljećima, donosimo ovaj važan prinos prirediteljice Katarine Čeliković i uvodni tekst Tomislava Žigmanova, a nadajući se i tim činom ohrabriti i poduprijeti njihova nastojanja.
U Granicama kazališne igre tekstom Anđele Vidović dobivamo uvid u dosege suvremene hrvatske drame na stranom jeziku, Igor Tretinjak piše o poništavanju granica u izabranim lutkarskim predstavama, a Teodora Vigato donosi promišljanja o folklornoj lutki u novom kontekstu. Autorice Tena Babić Sesar i Marija Raguž svojim tekstom otvaraju poglavlje Kultura sjećanja pišući o granici kao vječnoj preokupaciji Franje Babića — hrvatskog književnika, novinara i etnografa iz Babine Grede koji je kulturno djelovao u prvoj polovici 20. stoljeća, sve do nestanka u travnju 1945., negdje između Dravograda i Bleiburga. Darija Kuharić prikazuje dio svoga znanstvenog istraživanja privatnosti kao kategorije svakodnevice iz života Rozalije Gearard Nagy, obogaćujući kulturu sjećanja unutar vlastite obiteljske povijesti, ali i povijesti mikroprostora kojega je Ružica Nađ obilježila. Nadalje, donosimo i tekst Josipa Cvenića o časopisu Revija/Književna revija objavljen početkom 9o-ih godina 20. stoljeća, a ovdje izravno prenesen iz publikacije u kojoj je prvotno objavljen, bez izmjena i dopuna, a prema želji autora. Kulturnu memoriju grada potičemo i transkriptom predavanja Gorana Rema o „kulteru” Ivici Zecu, održanog 25. listopada 2021. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku.
U dijelu nazvanom Eseji, graničje donosimo raznorodne priloge promišljanja i tumačenja granice. Tako Višnja Altus prilaže tekst o popkulturnim utjecajima, elementima karnevala te etnografiji candombl&I u filmskoj kulturi Brazila kasnih 50-ih godina 20. stoljeća; Domagoj Tomas piše tekst o francuskom filozofu Alainu Finkielkrautu koji piše o sebi u prvome licu; Lazar T. Damjanić se filozofijski pita o granici i njezinim ograničenjima, ali i granicama spoznaje čovjeka; Igor Gajin prilaže tekst o opasnostima (ne) propitivanja i površnoga razumijevanja svega što smo danas skloni nazvati hibridnim; a Josip Janković u opširnome prilogu pruža uvid u (aktualnu) problematiku granica u roditeljstvu.
Objavljeno na Naslovna
Književna revija dvobroj 2 – 3 za 2021. godinu
Poštovani suradnici, čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, pred vama je dvobroj 2 – 3 za 2021. godinu, a s obzirom na okolnosti u kojima živimo zaključili smo kako termin hrabrost, kao tema ovoga dvobroja, simbolički predstavlja sadržaj koji ćemo ponuditi u novome broju našega časopisa.
Prije svega, nakana je ovim brojem obilježiti 50. godišnjicu Hrvatskog proljeća te 3o. godišnjicu od osamostaljenja Republike Hrvatske. I za jedno su i za drugo bili potrebni ponajprije politička hrabrost, državnička mudrost, ali i zajedništvo i neustrašivost hrvatskoga naroda. Vjerujemo kako će tekstovi pristigli na temu obilježavanja ovih dvaju za cjelokupno hrvatsko društvo značajnih obljetnica dodatno doprinijeti poznavanju, razumijevanju te poštovanju spram aktera i događaja iz suvremene nacionalne povijesti, a na korist ponajprije mladim generacijama koje danas odrastaju u slobodnoj i neovisnoj zemlji.
Temu hrabrosti time ne iscrpljujemo, već otvaramo časopisni prostor za raznorodna ostvarenja, prve „hrabre” pokušaje književnoga stvaranja, tekstove koji nas sve mogu ohrabriti u ovim nesigurnim i po zdravlje i život opasnim vremenima.
U izvrsnome tematu donosimo priloge suvremenih hrvatskih povjesničara poput Miroslava Akmadže, Domagoja Tomasa i Marijane Bošnjak te Branimira Jankovića, zatim filologa i kulturologa Zlatka Kramarića, novinara i teologa Tomislava Šovagovića, književnika i kulturnoga djelatnika Mirka Ćurića te etnomuzikologinje Miroslave Hadžihusejnović-Valašek.
Književni dio ovoga dvobroja Književne revije donosi poeziju Katarine Čeliković, Peje Šimića, Gordane Kurtović, Petra Eleza, Marijane Kaurin, Anđelka Kovačevića i Vinka Juzbašića te prozu Sanje Beraković i Stijepe Mijovića Kočana. Esejistički dio obogatili su teatrološki prilozi Aide Alagić, Ljubomira Stanojevića, Luke Huzjaka, Teodore Vigato i Borisa Čuturića.
Objavljeno na Naslovna