Ogranak Matice hrvatske u Osijeku

Najnoviji Miširov rukopis, u svojem početnom arku, izlaže pripovjedačev fokusni komentar, nakon što je prethodno prostor ne-događanja prikazan u svim svojim oskudičnim sastavnicama.

Veli taj Miširov ja-pripovjedač, nakon što je prostor uvjetno fizički opisan, a zapravo već i fizički s komentarom o kvaliteti ili privlačnosti te „fizike”, veli sljedeće: Ne bih vam pričao kako sam tamo dospio, jer ima trenutaka u našem životu koje bismo najradije zaboravili.

Tu zapravo već imamo ekstraktiran Miširov postupak kritičke nostalgije, anostalgije ili antinostalgije, kao njegov gest kakav se dalo upoznati i u ranijim njegovom knjigama. Naime, možda je najbliže nazvati taj postupak kritičkom nostalgijom, pošto projiciranim prostorom događanja ne izostaje kontaktne bliskosti, ali subjektovo-pripovjedačevo primanje negativiteta koji ispunjava taj prostor iz Čovjekova smjera je toliko snažno da se u nekoj najtamnijoj, ali preciznoj intelektnoj konzekvenci, ispostavlja sumnja o izvorištu ukupne destrukcije već u samoj prepunjenosti toga prostora antihumanošću, nehumanošću, u najjednostvniju ruku očiglednim neeticitetom!

Nakon već navedene rečenice o trenutcima koje bismo najradije zaboravili, slijedi čista te razjašnjajna konstativna rečenica: Uostalom, to i nije priča o meni.

Miširov je prozni tekst očiglednog kritičkog zaleta, naime njegov ogledni arak je odličan odskočni zamah, fne i tečne zaletne tehnike, tihe i nerastrošne motorike koja pokazuje da znade što joj je najvažnije polje kretanja.

Miširovo temeljno polje kretanja nije događajnost, nije slijed društvenih ili družbenih značenjskih zgusnuća, nego zapravo njihova upravo esencijaina kritička evaluacija smještena u niz lucidnih dosjetaka u stalnoj dogradnji, douvezanosti i metauvezanosti. Mišir piše humornim stilemima koji nose ironijske jezične preokretalice. Prvi Miširov prozni arak pokazuje kako se može visokotalentirano akumulirati jezične, frazne, mudroslovne autoironične komentirane rečenice, a da se pri tome ne zaokuplja temeljnom događajnošću, pošto je ona očigledno profana i kužna od neeticiteta, stoga nije ni zaslužila uživanje u toj nekoj društvenoj ili osobnosnoj dimenziji. Miširovo pismo uživa u menetalnoj intelektnoj napregnutosti izrečenoj vrlo čisto i prozračno te kritički izloženog samog intelektnog intenziteta.

Goran Rem

U zadnjih se desetak godina svoga književnog stvaralaštva suvremeni hrvatski književnik Josip Cvenić (1952.) kreće na relaciji Osijek – Valpovo – Osijek, na neki način utvrđujući i svoje geografske identitetne odrednice. Djelomično već i zbirkom poezije pod naslovom Prostor-vrijeme (2012.) postavlja smjernice kojima će se voditi i u proznome izričaju, uzimajući u obzir isprepletenost prostora i vremena kao krucijalno ishodište za razumijevanje čovjekova ovozemaljskoga bivanja upravo na tome mjestu i baš u tome vremenu. Roman Vožnja na mjestu (2016.) donosi dio suvremene povijesti grada Osijeka tematizirane u vremenu kasnoga socijalizma osamdesetih godina 20. stoljeća pa preko tranzicije u ratnu hrvatsku svakodnevicu devedesetih i uzročno-posljedično nesnalaženje maloga čovjeka u vremenu koje je nastupilo nakon. Sljedećim se romanom Cvenić izmiče u prvu polovicu 20. stoljeća birajući za temu romana Sablasti nad dvorcem (2018.) prikaz značajnoga dijela života valpovačke vlastelinske obitelji Prandau. Roman temeljen na historiografskim činjenicama te upotpunjen autorskim kreativnim zahvatima u prikazu odnosa čovjeka, vremena i prostora u turbulentnom društveno-političkom kontekstu donosi živu sliku svakodnevice duboko uronjene u intimne i javne mijene od presudnoga životnog značaja. Cvenić je ovim romanom odao počast vrijednome nasljeđu koje je za Valpovo i valpovački kraj ostavila obitelj Prandau-Normann, a zadnjim se romanesknim uratkom – romanom Gradonačelnik u secesiji. Magle su bile sve gušće (2022.) – okrenuo gradu Osijeku iz približno istoga, no nešto kraćeg vremenskog razdoblja. U svom najnovijem romanu autor, dakle, tematizira vrijeme gradonačelnikovanja Vjekoslava Hengla, od 1920. do 1934. godine. Burno je to društveno-političko razdoblje, kako za grad Osijek, tako i za širi geopolitički prostor kojemu je pripadao. Političke i osobne krize na neki način u romanu tjeraju Hengla prema naprijed, u tvrdoglavo zastupanje gradskih i nacionalnih interesa, tek pokoji ustupak potreban za funkcioniranje grada, ali, možda i najznačajnije, i u gospodarski i infrastrukturni uzlet grada na Dravi. Cvenićevo se pisanje, baš kao i kod prethodnoga romana, djelomično inspiriralo i izložbom postavljenom u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku, danas smještenoj upravo u zgradi u kojoj su živjeli supružnici Hengl, pod nazivom „O čemu su razmišljali Thildy i Vjekoslav Hengl“, dajući autoru uvid u još dokumentarističke i fotografske građe, baš kao i ona koju je istraživao u Državnom arhivu u Osijeku, Muzeju Slavonije, ali i izvorima iz kojih je prikupio dragocjene dijelove kulturološke slagalice iz koje je crpio, pretačući historiografske podatke, osobna promišljanja o vremenu i prostoru, čovjekovoj ulozi u svome i tuđim životima, u umjetnost riječi.

(iz teksta Kada se guste magle ipak podignu T. Ileš)

Poštovani čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, pred vama je i drugi broj 62. godišta našega časopisa tema kojega je tradicija. Konkretnije, regionalni odsječak hrvatske kulturne baštine — tradicija šokačka i bunjevačka. Ovaj smo broj realizirali naime u suradnji s udrugom Šokačka grana iz Osijeka. Na prijedlog voditeljice Okrugloga stola Urbani Šokci, prof. dr. sc. Ružice Pšihistal, i uz njezinu svesrdnu pomoć objavljujemo priloge koji su nastali nakon izlaganja 2017. godine (Urbani Šokci 12 – Šokačka i bunjevačka kulturna baština — kulturni kapital, baštinici i vlasnici), 2o18. (Urbani Šokci 13 —Šokačka i bunjevačka tradicijska kultura u suvremenoj književnosti i kulturi) te 2o19. godine (Urbani Šokci 14 — Pučka pobožnost Šokaca i Bunjevaca — jučer, danas i sutra).

Uz Šokačku granu iz Osijeka, organizatori su još i Zavod za kulturu vojvo­đanskih Hrvata iz Subotice, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj iz Pečuha te „Vinkovački šokački rodovi”. Organizacijski odbor ovoga međunarodnog skupa neprekidno čine dr. sc. Marko Josipović, predsjednik Šokačke grane Osijek, dr. sc. Stjepan Blažetin, ravnatelj Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj (Pečuh), Tomislav Žigmanov, prof., ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (Subotica), Katarina Čeliković, prof., menadžerica kulturnih aktivnosti u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata (Subotica), Zvonimir Liščić, predsjednik „Vinkovačkih šokačkih rodova”, prof. dr. sc. Ružica Pšihistal (Filozofski fakultet u Osijeku), voditeljica projekta, mr. sc. Vera Erl, počasna predsjednica Šokačke grane, prof. dr. sc. Goran Rem (Filozofski fakultet u Osijeku), Katarina Dimšić, mag. ethn. et cult. anthrop (Hrvatski sabor kulture), članovi Upravnoga odbora Šokačke grane Osijek.

Treba također istaknuti kako su tekstovi koje donosimo oblikovani u skladu s uputama za oblikovanje znanstvenih i stručnih radova te eseji­stičkih priloga uz minimalne oblikovne zahvate glavne urednice časopisa Književna revija.

Časopisni smo prostor i ovaj put otvorili vrijednim autorskim doprino­sima iz područja pučke kulture iz kojih čitamo o šokačkim i bunjevačkim pučkim pobožnostima, zavičajnoj narodnoj glazbi, pokladnoj tradiciji i drugim baštinskim elementima koji čine hrvatski kulturni identitet, a koji i ovakvim suradnjama Ogranak Matice hrvatske Osijek svojim djelovanjem čuva i obogaćuje.

Poštovani čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, pred vama je prvi broj 62. godišta našega časopisa tema kojega je kontinuitet. Ovim se brojem dakle pridružu­jemo obilježavanju 180. godišnjice osnutka Matice hrvatske (1842 – 2022).

Kontinuitet u državotvornom i kulturnom djelovanju Matice hrvatske te na­sljedovanje matičarske baštine općenito, ali i u djelovanju osječkoga Ogranka dio je sadržaja ovoga broja. No namisao je bila propitivati i neprekinuto na­sljedovanje kulturnih i umjetničkih dosega u okvirima oblikovanja kulturnoga i nacionalnoga identiteta kroz povijest, posebice danas u vremenu ponovnih uzurpatorskih zadiranja u hrvatsku kulturnu baštinu, jedinstvo hrvatskoga jezika, temelje hrvatske književnosti i književno-umjetničku tradiciju.

U prvom ovogodišnjem izdanju Književne revije poticali smo na obliko­vanje (raznorodnih) tekstova čija je zajednička nit vodilja upravo tradicija i gotovo dvostoljetno djelovanje institucije kakva je Matica hrvatska, ali i različiti drugi značajni kontinuiteti u kulturi i društvu. Stoga su pred nama tekstovi Josipa Cvenića i Ivice Završkoga o odsječcima u trajanju Ogranka Matice hrvatske Osijek u regionalnoj i nacionalnoj kulturi, Zlatka Kramarića o svim našim (dis)kontinuitetima, Ljudmila Spasova koji prilaže tekst o makedonskom književniku i jezikoslovcu Blaži Koneskom, Igora Gajina o novoj epici i „prozama bez predaha”, Anite Pavlović o elementima tradicijske kulture u hrvatskim Juditama. In memoriam donosi tekst Helene Sablić Tomić napisan povodom smrti Igora Mandića. U bloku o književnosti predstavljamo poeziju Brankice Bošnjak, nastavak romana u nastajanju Anđelka Mrkonjića te prozni tekst Gabrijela Perića. U književnim prikazima pronaći ćete tekst Ivane Buljubašić Srb o romanu U ime kapitala Paule Rem te Tatjane Ileš o novoj zbirci priča Adama Rajzla pod naslovom Zidni sat i druge priče.

Poštovani suradnici, čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, pred vama je i 4. broj za 2021. godinu, a oblikovali smo ga u suradnji s udrugom Oksimoron iz Osijeka koja je partner na vrijednom europskom Interreg projektu (HUN­CRO) pod nazivom Promotion of Contemporary Art Across the Border. U skladu s nazivom toga projekta četvrti broj Književne revije naslovili smo granice. Temu smo, dakako, mislili veoma semantički široko — od jezičnog, književnog, umjetničkog do kulturološkog, antropološkog, filozofijskog i drugih razumijevanja granice.

Svezak smo otvorili književnim prilozima, tekstovima poezije i proze suvremenih hrvatskih autora Livije Reškovac, Mire Škugora, Ivane Turudić i Tomislava Šovagovića, a nastavili poglavljem Pogled preko granice otvorivši prostor Književne revije panoramskom prikazu suvremenog dijalektalnog pjesništva na novoštokavskoj i staroštokavskoj ikavici među Hrvatima u Bačkoj. Naime, u trenutcima kada Hrvati u Bačkoj isponova moraju dokazi­vati cjelovitost svoga jezika, njegovu baštinu, ali i trajanje u suvremenosti, a time onda i opstojnost svoga nacionalnog identiteta na prostoru u kojemu su ukorijenjeni stoljećima, donosimo ovaj važan prinos prirediteljice Katarine Čeliković i uvodni tekst Tomislava Žigmanova, a nadajući se i tim činom ohrabriti i poduprijeti njihova nastojanja.

U Granicama kazališne igre tekstom Anđele Vidović dobivamo uvid u dosege suvremene hrvatske drame na stranom jeziku, Igor Tretinjak piše o poništavanju granica u izabranim lutkarskim predstavama, a Teodora Vigato donosi promišljanja o folklornoj lutki u novom kontekstu. Autorice Tena Babić Sesar i Marija Raguž svojim tekstom otvaraju poglavlje Kultura sjećanja pišući o granici kao vječnoj preokupaciji Franje Babića — hrvatskog književnika, novinara i etnografa iz Babine Grede koji je kulturno djelovao u prvoj polovici 20. stoljeća, sve do nestanka u travnju _1945., negdje između Dravograda i Bleiburga. Darija Kuharić prikazuje dio svoga znanstvenog istraživanja privatnosti kao kategorije svakodnevice iz života Rozalije Gearard­ Nagy, obogaćujući kulturu sjećanja unutar vlastite obiteljske povijesti, ali i povijesti mikroprostora kojega je Ružica Nađ obilježila. Nadalje, donosimo i tekst Josipa Cvenića o časopisu Revija/Književna revija objavljen početkom 9o-ih godina 20. stoljeća, a ovdje izravno prenesen iz publikacije u kojoj je prvotno objavljen, bez izmjena i dopuna, a prema želji autora. Kulturnu memoriju grada potičemo i transkriptom predavanja Gorana Rema o „kulteru” Ivici Zecu, održanog 25. listopada 2021. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

U dijelu nazvanom Eseji, graničje donosimo raznorodne priloge promi­šljanja i tumačenja granice. Tako Višnja Altus prilaže tekst o popkulturnim utjecajima, elementima karnevala te etnografiji candombl&I u filmskoj kulturi Brazila kasnih 50-ih godina 20. stoljeća; Domagoj Tomas piše tekst o francuskom filozofu Alainu Finkielkrautu koji piše o sebi u prvome licu; Lazar T. Damjanić se filozofijski pita o granici i njezinim ograničenjima, ali i granicama spoznaje čovjeka; Igor Gajin prilaže tekst o opasnostima (ne) propitivanja i površnoga razumijevanja svega što smo danas skloni nazvati hibridnim; a Josip Janković u opširnome prilogu pruža uvid u (aktualnu) problematiku granica u roditeljstvu.

Poštovani suradnici, čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, pred vama je dvobroj 2 – 3 za 2021. godinu, a s obzirom na okolnosti u kojima živimo zaključili smo kako termin hrabrost, kao tema ovoga dvobroja, simbolički predstavlja sadržaj koji ćemo ponuditi u novome broju našega časopisa.

Prije svega, nakana je ovim brojem obilježiti 50. godišnjicu Hrvatskog proljeća te 3o. godišnjicu od osamostaljenja Republike Hrvatske. I za jedno su i za drugo bili potrebni ponajprije politička hrabrost, državnička mudrost, ali i zajedništvo i neustrašivost hrvatskoga naroda. Vjerujemo kako će tekstovi pristigli na temu obilježavanja ovih dvaju za cjelokupno hrvatsko društvo značajnih obljetnica dodatno doprinijeti poznavanju, razumijevanju te poštovanju spram aktera i događaja iz suvremene nacionalne povijesti, a na korist ponajprije mladim generacijama koje danas odrastaju u slobodnoj i neovisnoj zemlji.

Temu hrabrosti time ne iscrpljujemo, već otvaramo časopisni prostor za raznorodna ostvarenja, prve „hrabre” pokušaje književnoga stvaranja, tekstove koji nas sve mogu ohrabriti u ovim nesigurnim i po zdravlje i život opasnim vremenima.

U izvrsnome tematu donosimo priloge suvremenih hrvatskih povjesni­čara poput Miroslava Akmadže, Domagoja Tomasa i Marijane Bošnjak te Branimira Jankovića, zatim filologa i kulturologa Zlatka Kramarića, novinara i teologa Tomislava Šovagovića, književnika i kulturnoga djelatnika Mirka Ćurića te etnomuzikologinje Miroslave Hadžihusejnović-Valašek.

Književni dio ovoga dvobroja Književne revije donosi poeziju Katarine Čeliković, Peje Šimića, Gordane Kurtović, Petra Eleza, Marijane Kaurin, Anđelka Kovačevića i Vinka Juzbašića te prozu Sanje Beraković i Stijepe Mijovića Kočana. Esejistički dio obogatili su teatrološki prilozi Aide Alagić, Ljubomira Stanojevića, Luke Huzjaka, Teodore Vigato i Borisa Čuturića.

Poštovani suradnici, čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, čast mi je podsjetiti vas da je 1. broj 1. godišta Revije — književnosti, kulture i društvenih pitanja objavljen u ožujku — travnju 1961. godine te da će prvi broj 61. godišta biti OBLJETNIČKI, posvećen upravo časopisu čiji smo danas ponosni sljednici, ali i svima onima koji su doprinijeli njegovu pozicioniranju kao jednoga od najznačajnijih književno-kulturoloških časopisnih izdanja na našim prostorima.

U prvome su broju Revije svoje književne priloge objavili Miroslav Slavko Mađer, Dubravko Jelčić, Milivoj Polić, Dionizije Švagelj, Ivo Bogner, Fedor Vidas i drugi, o kulturnim prilikama pisali su Julije Njikoš, Pavle Blažek i Ljubomir Stanojević, o društvenima Zdenko Jurašek i Geza Stantić, a likovnim je prilozima prvi broj obogatio vinkovački akademski slikar i scenograf Joza Mataković.

Uređivački odbor tada su činili Ivo Bogner, Vojislav Pelajić, Slobodan Kovačević, Nada Pivac, Ive Mažuran, Nada Murat, Dragutin Savin, Stjepan Brlošić, Stanka Pavuna, Pavle Blažek, Ljubomir Stanojević, Franjo Hegeduš i Geza Stantić. Odgovorni urednik bio je Branko Božić, a glavni urednik Milivoj Polić.

U ovome smo obljetničkom izdanju Književne revije stoga poticali objavljivanje (raznorodnih) tekstova čija je nit vodilja jednim dijelom upravo tradicija i višedesetljetna opstojnost ovoga časopisa u izdanju Ogranka Matice hrvatske Osijek. Kvaliteta priloga, vidljivost i značaj takvoga časopisa u lokalnome, regionalnome, ali i nacionalnome prostoru te njegovo kontinuirano objelodanjivanje rezultat su napora mnogih generacija urednika, autora i suradnika, grafičkih i likovnih dizajnera, lektora i korektora, pa i vas, vjernih čitatelja naše Revije, a kojima redom, bez iznimke, i ovim putem zahvaljujemo.

U prvome broju 61. godišta objavljujemo tekstove Ljubomira Stanojevića i Zlatka Kramarića Reviji u čast, tekst Tatjane Ileš i intervju Daniela Zeca povodom obilježenih 90 godina života i 7o godina književnoga stvaranja Bogdana Mesingera, zatim raznorodne eseje autora Hrvoja Pavića, Juraja Makaruna, Sanje Trojan i Marte Brkljačić te novi i do sada neobjavljeni dramski tekst Mire Gavrana. Nakon dugo vremena donosimo i dječju poeziju, ovoga puta Josipa Jankovića te dio romana u nastajanju Anđelka Mrkonjića.

Damir Sokić jedan je od najznačajnijih hrvatskih suvremenih likovnih umjetnika. U svome stvaralaštvu – nepredvidljivom ali istodobno prepoznatljivom te prožetom nadasveo sobnom asocijativnošću odnosno intimnom simbolikom – Sokić se najčešće referira na dvije važne odrednice proizišle iz korpusa modernizma: geometrijsku apstrakciju i fenomen siromašne umjetnosti  (arte povera).

Na izložbi u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Osijeku u Galeriji Knifer pod nazivom Charcoal te nastaloj u suradnji s Galerijom Matice hrvatske Zagreb i Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku, Sokić prezentira novi ciklus slika rađenih u kombiniranoj tehnici ugljena i tempere na papiru s pripadajućim pismom koje on tretira kao svojevrsni prošireni naslov izloženih radova. Ovom prigodom prikazane slike nastavak su autorovih promišljanja začetih još u vrijeme njegova boravka u New Yorku (1986.-93.), kada je izradio – i ubrzo na njih zaboravio – nekoliko geometrijski i koloristički tretiranih slika manjih dimenzija, da bi se srodnim vizualnim promišljanjima, ovoga puta iskazanim posredstvom trodimenzionalnih objekata,vratio tek posljednjih godina izložbom Skladište moderne realiziranom sredinom 2019. u Francuskom paviljonu Studentskoga centra u Zagrebu. Slike na izložbi Charcoal ovećih su dimenzija te predstavljaju svojevrsnu na radikalan način iskazanu intimnu stilizaciju autorovih misli i osjećaja iskazanih u pripadajućem pismu dojmljive poetičnosti.

Otvorenje:

Srijeda, 26. listopada 2022. u 19h

Galerija Knifer, Istarska bb

Izložba ostaje otvorena do 7. studenoga 2022.

10. rujna – 2. listopada 2022., Kulturni centar Osijek/Galerija Kat

U organizaciji Ogranka Matice hrvatske Osijek i u suradnji s Kulturnim centrom Osijek, Udruga Hrvatski autorski strip u subotu 10 rujna u 20 sati otvorena je izložba „Stripovi iz Prefiksa“. Prostor Galerije Kat u Kulturnom Centru zauzele su  odabrane table stripa iz prva dva broja časopisa za umjetnost i kulturu – „Strip-Prefiks“.

Strip-Prefiks je autorski projekt četvero urednika – Mihaele Erceg, Korine Hunjak, Marka Dješke i Saše Paprića koji je realiziran unutar izdavačkog programa udruge Hrvatski autorski strip. Sam časopis ima za cilj predstaviti čitateljima recentnu domaću produkciju stripa i izlazi dva puta godišnje u najboljoj mogućoj opremi i kolor tisku. Tematski šarolik, kao što su i sami autori koji objavljuju u njemu, može se svesti i na neke žanrovske odrednice poput fantastike, znanstvene fantastike, cyber-punka, noira, fikcije, spekulativne fikcije, magičnog realizma, aktivističkog stripa, humora, satire, karikature i poetskog stripa. Pored samih stripova, časopis donosi i intervjue s autorima, galerije ilustracija i kolumnu Stripotips sa savjetima za izradu stripova.

Na otvorenju izložbe voditelj programa Igor Loinjak, predstavnik udruge Hrvatske autorski strip Saša Paprić te Marko Dješka strip crtač i jedan od članova uredništva predstavili su časopis i otvorili izložbu. Uz izložbu su za vrijeme njezina trajanja svake subote od 10 – 12 sati organizirane radionice izrade stripa pod vodstvom osječkoga strip crtača i profesora na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Dražena Brkića.

U sklopu programa izložbe 17. rujna u 17 h predstavljen je strip-album „Ljubav&cigarete“ Tihomira Matijevića, a u subotu 24. rujna u 17 sati u izložbenom će se prostoru održati predavanje i razgovor s Korinom Hunjak, asistenticom na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti.

Dobro nam došli!

U subotu 4. lipnja 2022. godine u KŠC „Don Bosco“ u Žepču , u organizaciji Ogranaka Matice hrvatske u Žepču i Osijeku, Družbe Braće Hrvatskog Zmaja Zmajskog stola u Osijeku, Katoličkog školskog centra Don Bosco u Žepču, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku i Đakovačko-osječke nadbiskupije upriličen Susret hrvatske kulture. U okviru bogatog programa potpisan je i Sporazum o suradnji između Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku i Katoličkog školskog centra “Don Bosco”, Žepče. Rezultat je to dugogodišnje suradnje osječkih i žepačkih matičara i navedenih institucija koja je započela još 2000. godine izgradnjom školskog centra prema projektu akademika i jednog od najcjenjenijih živućih hrvatskih arhitekata Andrije Mutnjakovića o čijem djelu osječka Akademija snima dokumentarni film.

Skupu su se pozdravnim govorima obratili Ivica Završki, član Glavnog odbora Matice hrvatske i potpredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Osijek pozdravivši skup prenijevši i pozdrave predsjednika MH Mire Gavrana i predsjednika osječke Matice dr. sci Ivana Trojana, Veliki meštar Družbe Braće Hrvatskog Zmaja prof. dr. sc. Mislav Grgić, Zmaj Strossmayerski, prof. dr. sc. Helena Sablić-Tomić, dekanica Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, prof. emeritus Antun Tucak, pročelnik Zmajskog stola u Osijeku načelnik općine Žepče Mato Zovko  i veleposlanik Hrvatske u BiH Ivan Sabolić.