Monthly Archives: srpanj 2017

Ljetna škola hrvatskoga jezika i kulture Faust Vrančić na otoku Prviću

Na otoku Prviću četvrtu godinu u nizu održana je od 30. lipnja do 8. srpnja Ljetna škola hrvatskoga jezika i kulture u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Osijeku, pod pokroviteljstvom Osječko-baranjske županije, Đakovačko-osječke nadbiskupije i Šibenske biskupije te uz financijsku potporu HEP-a. Ove godine polaznici su bili učenici Graditeljsko-geodetske škole u Osijeku i Školskog centra fra Martina Nedića u Orašju, a smještaj i nastava održana je u samostanu Gospe od Milosti u Prvić Luci, uz svesrdnu pomoć župnika don Bože Škembera, domaćina i tajnika škole.

Voditeljica škole Ružica Pšihistal (Filozofski fakultet u Osijeku) uključila je u program pet kreativnih radionica još troje sveučilišnih profesora: Anu Mikić Čolić (Filozofski fakultet u Osijeku), Ivicu Vigata (Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja u Zadru), Teodoru Vigato (Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja u Zadru) te dvoje srednjoškolskih nastavnika: Kseniju Kralj (Graditeljsko-geodetska škola u Osijeku) i Ljubicu Nedić (Školski centar fra Martina Nedića u Orašju).

Na književnim jutrima susreli su se s akademikom Pavlom Pavličićem, koji je u opuštenom razgovoru s voditeljicom škole odgovorio na pitanje što za njega znači pisati za čitatelje, te s književnicom Julijanom Matanović, koja je predstavila svoj novi roman za mlade Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom s temom upravo ljetne škole na Prviću. Ugledna znanstvenica i stručnjakinja za Vrančićev opus Marijana Borić (HAZU, Zagreb) održala je predavanje o suvremenosti tehničkih izuma Fausta Vrančića u modernom intermedijalnom Memorijalnom centru Faust Vrančić u blizini samostana, Neven Skroza govorio je u crkvi sv. Jelene Križarice o povijesti i kulturi Prvića, Ana Vlahov upoznala je polaznike s poviješću obitelji Vrančić i povela ih do Vrančićeva ljetnikovca u Šepurinama. U ranim jutarnjim satima Ana Mikić Čolić održala je predavanje o jeziku u svakodnevnoj komunikaciji, dok je Ružica Pšihistal predavanjem o Marulićevoj Juditi uvjerila mlade polaznike kako se i danas može čitati kanonsko djelo hrvatske književnosti združujući i znanje i užitak. Dio programa realiziran je i terenskom nastavom i izletničkim programima u Šibeniku i na nenaseljenom otočiću Tijatu. Gradonačelnik Šibenika Željko Burić dočekao je polaznike škole u Gradskoj knjižnici Jurja Šižgorića i zaželio im dobrodošlicu počastivši ih besplatnom ulaznicom na Tvrđavu sv. Mihovila, a u nastavku stručno vođena posjeta Šibenika obišli su i katedralu sv. Jakova te crkvu i muzej sv. Frane. Neplaniran susret s hrvatskim misionarima i misionarkama iz cijeloga svijeta koji su se na putu prema Šibeniku nakratko zaustavili u prvićkom samostanu bio je za polaznike i nastavnike iznenađenje i nezaboravan doživljaj.

Popodneva su bila slobodna za kupanje na divnim plažama jedinstvenoga romantičnog otočića, zaštićena od Ministarstva kulture RH kao nacionalna kulturna baština, kao i za sportske sadržaje na igralištu uz samostan koje je vodio Aleksandar Mihajlović.

Na završnoj priredbi u klaustru samostana domaćini, organizatori, nastavnici i okupljeni mještani uživali su u plodovima devetodnevne ljetne škole. Mogli su čuti i vidjeti isječke audiozapisa i videozapisa te bilješke s terenskoga rada iz folklorističke radionice koju je vodila Ružica Pšihistal, pri čemu se kao vrsna kazivačica/pripovjedačica posebno iskazala Zorka Vlahov iz Šepurina oživivši lokalne predaje o Kuginoj kući, mori i morskim vilama začinivši ih pričama iz težačkoga života, a oduševljene polaznike povela je do rodne kuće i počastila ih suhim smokvama. Izloženim plakatima na zidovima samostana polaznici su pokazali kako se rađaju, žive i umiru riječi u povijesnoj perspektivi od doseljenja Hrvata do danas, što su istraživali u jezičnoj radionici koju je vodila Ana Mikić Čolić uz asistenciju Ljubice Nedić. Doznali su i praktičnim vježbama potvrdili kako nastaju semantičke promjene te koji su mehanizmi odgovorni za nastanak semantičkih neologizama u hrvatskome jeziku, a nastanak novih riječi slikovito su opisali kao jezični perpetuum mobilekoji se, jednom pokrenut, nikada ne zaustavlja. Polaznici glagoljske radionice pod vodstvom Ivice Vigata upoznali su se s najvažnijim hrvatskim glagoljskim spomenicima, prošetali samostanom u potrazi za konkretnim primjerima glagoljskih natpisa, naučili čitati i pisati uglatu hrvatsku glagoljicu upoznavši se i s brojevnom vrijednosti glagoljskih slova, a kaligrafski oblikovani glagoljski inicijali Fausta Vrančića uklopljeni u slikovni prikaz njegova izuma – visećeg mosta – na velikom platnu poslužili su kao kulisa predstave koju su priredili polaznici dramske radionice pod vodstvom Teodore Vigato. Na tehničkoj radionici koju je vodila Ksenija Kralj polaznici su se vježbali u tehničkim inovacijama nadahnutima Faustovim izumima. Izradili su tako male padobrane s jajima koje su bacali s drugog kata samostana, provjerivši zakone fizike, brzinu padanja i usmjerenost pada tako što su izradili košaru za jaje koja će amortizirati i ublažiti pad. Snimili su također amaterski film o otoku Prviću, ljetnoj školi i Faustu Vrančiću i prikazali ga na završetku priredbe te osmislili logo ljetne škole prema pravilima dizajniranja, nacrtali ga na kamenčićima s plaže i od njih izradili magnete za hladnjake podijelivši ih kao suvenire na kraju večeri. Središnji dio završne priredbe bila je predstava Slike iz života Fausta Vrančića, za čiji je scenarij poslužila slikovnica o Faustu Vrančiću Marijane Borić. Verbalni dio predstave činile su izabrane riječi iz Vrančićeva rječnika na latinskom, talijanskom, njemačkom, hrvatskom i mađarskom uz hrvatske brojalice Binguli banguli i Jednokolo dvokolo, a prema Vrančićevu djelu Machinae novae pokretima su uprizoreni mlinovi (Mlin u sredini rijeke i Mlin s teretom) i padobran, uz instrumentalnu pratnju (triangl, def i šuškalice). Nagrade u knjigama u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Osijeku podijeljene su najuspješnijim polaznicima, a slavljenička torta i prigodni darovi domaćinima kao zahvala za gostoprimstvo bili su kruna nezaboravne završne večeri.

U znaku 400. obljetnice smrti Fausta Vrančića, tema škole Faust Vrančić za mlade 21. stoljeća povezala je sve polaznike i sudionike škole s neiscrpnim djelom Fausta Vrančića, koji je upravo otok Prvić i crkvu Gospe od Milosti izabrao za posljednje boravište. Ponosan bi na nove vještine polaznika i ukupno ozračje škole zacijelo bio i Faust Vrančić, zaštitnik i otoka i Matičine ljetne škole hrvatskoga jezika i kulture. Njegovim djelom nadahnuti, mladi su polaznici prepoznali male Fauste u sebi.

Ljubica Nedić

Izvor: Vijenac: književni list za umjetnost, kulturu i znanost XXV, broj 610-612 (2017). Zagreb: Matica hrvatska

Odjel za školstvo Matice hrvatske i Glas Slavonije u suorganizaciji s ustanovom Dječji vrtić Osijek i odgojiteljicama Vanjom Zanze, prof. i Ružicom Vlatković održali su u srijedu, 28. lipnja jedinstveni komunikacijski trening u Dječjem vrtiću Radost. Naime, riječ je o prvom komunikacijskom treningu za predškolsku djecu, odnosno vrtićarce. Tako su tajne uspješne komunikacije sa starijom skupinom tog dječjeg vrtića podijelili voditelji treninga, dr. sc. Borko Baraban, pročelnik Odjela za školstvo Ogranka Matice hrvatske u Osijeku, i Nefreteta Zekić Eberhard, novinarka Glasa Slavonije.

– Komunikacijske vještine treba učiti od najranije dobi, a stvari koje muče djecu vrlo su slične onima koje muče i odrasle. To je neugoda prilikom gledanja u oči koju smo pokušali razbiti pomoću maloga rekvizita – “trećega ludoga oka” koje smo si stavili na čelo, a u koje je djeci možda lakše gledati. Također smo pokušali odraditi vježbe kako govoriti jasno i glasno, prošli smo neke od najtežih riječi u našem jeziku i tzv. “lomilicu” jezika, a uz pomoć lopte učili smo kako ne prekidati drugoga sugovornika, dok su nam bomboni dali motivaciju da odgovaramo na pitanja i pokušamo pokazati kako se znamo izraziti. Komunikacijski treninzi obično su namijenjeni odraslima i u Hrvatskoj se još nitko nije ohrabrio na ovakav iskorak i s najmlađima. Zato je sjajno što su upravo Matica hrvatska i Glas Slavonije osmislili ovaj projekt, a naš Dječji vrtić Osijek ga srdačno prihvatio! – komentirala je novinarka Glasa Slavonije Nefreteta Zekić Eberhard. N. Z. Eberhard

Izvor: Glas Slavonije (četvrtak, 29.6. 2017)

Osijek

U svečanom foajeu osječkoga Hrvatskog narodnog kazališta 12. lipnja predstavljena je Osječka čitanka, hrestomatijsko dvoknjižje, sastavljeno od dva sveska: Sretne ulice i Osijek 2. 0. Inicijalni pokušaj samo prvoga sveska – ukoričena panorama osječke književnosti – zaokružujući razdoblje od 18. do konca 20. stoljeća ovom je prigodom doživjela zasluženo ponovljeno izdanje u novom vizualno-estetskom ruhu, usklađenom s drugim sveskom. Za njegov nastanak zaslužan je priređivački trojac sa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, koji čine Tatjana Ileš, Igor Gajin i Ivan Trojan.

Drugi svezak zapravo čini pregled osječke književne produkcije u posljednjih šesnaest godina, govori o bogatstvu recentnoga književnog stvaralaštva u Osijeku i bližoj okolici, području koje se često neopravdano etiketira kao provincijska umjetnička sredina. O tome svjedoči književna djelatnost Ivane Šojat, Jasne Horvat, Stjepana Tomaša, Josipa Cvenića, Delimira Rešickog, Stanka Andrića i Davora Špišića, plejade imena u okviru drugoga sveska Osječke čitanke, zatim niza mlađih autora koji pronalaze svoj prostor na književnom obzorju, poput Livije Reškovac, Josipe Gogić, Marine Tomić, Ivana Zrinušića, Jurice Vuce i drugih. Priređivački trojac naglašava kako su se nastojali voditi kriterijima inkluzivnosti, određenima internom formulom „otvoreni grad = otvorena čitanka“.

Zasluge autora za nastanak ovoga vrijednog djela prepoznala je i Sablić Tomić, njihova prethodnica, a čitav je događaj svojom prisutnošću uveličao i predsjednik Matice hrvatske, akademik Stjepan Damjanović, osvrnuvši se na ulogu Matice hrvatske, kao najstarije i središnje nacionalne kulturne institucije, u novim društveno-političkim okolnostima, pohvalivši pritom dosadašnji rad njezina osječkoga ogranka, na čelu s predsjednikom Ivicom Završkim. Osječka čitanka svojevrstan je putokaz kojim bi mogli krenuti i neki drugi Matičini ogranci, registrirajući te ovjeravajući lokalnu književnu baštinu u sličnoj formi.

Čitav događaj bio je popraćen glumačkim interpretacijama književnih ulomaka iz predstavljenoga djela u izvedbi Miroslava Čabraje te dvjema prigodnim arijama iz Osječkog karusela i gradskom himnom Moj Osijek, u izvedbi solistice Iskre Stanojević uz glasovirsku pratnju. (Domagoj Tomas)

Izvor: Vijenac: književni list za umjetnost, kulturu i znanost XXV, broj 610-612 (2017). Zagreb: Matica hrvatska