U prostorijama osječkog ogranka Matice hrvatske jučer je promovirana nova Književna revija (broj 3-4 2016.) čiji je veći dio posvećen najuspješnijima na tradicionalnom natječaju Ogranka Matice hrvatske u Osijeku za neobjavljeni prozni tekst. Uz predsjednika Ogranka Ivicu Završkog novinarima su se obratili i glavni urednik Revije Ivan Trojan i njegova zamjenica Tatjana Ileš, ujedno i članovi prosudbenog povjerenstva, te stručni suradnik za likovnost Anđelko Mrkonjić, koji je uputio na likovne događaje iz pera Vlastimira Kusika, Daniela Zeca, Valentine Radoš i Igora Loinjaka. U Reviji su i Izabrane pjesme Valentine Stantić.
Pobjednik natječaja je Dino Pletikapić s romanom Metafizika misli, a pohvaljeni su za zbirke kratkih priča Denis Vidović (Normalni ljudi), Edgar F. Smith (Julije Knifer – Crno, bijelo, meandri, sjaj, beskraj) i Paula Rehm (Zlatna hrvatska mladež). Osim dijela nagrađenog romana, koji će uskoro u cjelini biti objavljen u izdanju Matice hrvatske Osijek, u novoj Književnoj reviji su i po jedna kratka priča pohvaljenih autora.
Autor Dino Pletikapić, zahvalivši na nagradi, objasnio je SMS poruke na mobitelu, koje su bile osnova njegova romana te na pitanje novinara odgovorio da nastavlja pisanje, ovaj put romana na engleskom jeziku.
“Metafizika misli naslov je njegova romana u rukopisu koji je pobijedio na Matičinu Anonimnom natječaju za najbolji neobjavljeni prozni tekst na hrvatskom jeziku u 2016. godini. Riječ je o prozi struje svijesti s idejno-misaono-filozofskim preokupacijama unutar koje je okidač smješten u poprilično začudnoj vrsti komunikacije – SMS porukama, i to, u našem slučaju, prjetećeg sadržaja. Vulgarne SMS-poruke nepoznatog pošiljatelja u autora razvijaju težnju za rekonstrukcijom dana, životne situacije ili određenog događaja koji ga nagoni da pošalje točno određenom primatelju kratki, prostački i uvredljiv tekst. Nepoznavanje identiteta nasilnika ili nasilnice projicirat će autorovo konstruiranje asocijativnog mozaika misli i osjećaja na desetke likova koji će u prvom licu jednine pristupiti pojašnjenju situacije koja ih je dovelo do čina slanja SMS-poruke. Pripovjedač je u cijelosti isključen iz teksta kako bi se događanja prenijela čitatelju što izvornije i realnije, katkada i začudno i nerazumljivo, bez izlišnog autorskog komentara, upravo u skladu s najboljim produktima proza koje čitatelja izravno suočavaju s vizijom životnih situacija i procesa, i to – prije procesa racionalizacije”, napisao je u obrazloženju Ivan Trojan.
“Metafizika misli autorski je rukopis koji već na prvu ostavlja dojam zrelog literarnog pisma, autorskoga promišljanja svjesnog, ponajprije duhovnog stanja u kojemu se nalazi današnje društvo u cjelini. Kako je metafizika stvar dubljeg promišljanja, a ne razumskog odnosa, autor nas već naslovom upućuje kako jedino mislima možemo povezati realno i irealno, ponekad i nadrealno. Riječi su pak materijalnost u kojoj se ogledaju čovjekove misli, a mudri su ljudi oduvijek upozoravali kako treba voditi računa o tome što se govori, jer su riječi snažne i posjeduju gotovo magičnu moć. Sve češće se i znanosti bave odnosima jezika, riječi, misli i uma. Autor ovoga rukopisa spomenute odnose propituje u svakodnevici svojih likova, jednoga u realnosti, a drugoga onkraj. S one strane žice – u ovom slučaju ljudskoga uma, pokušavajući proniknuti u misli onoga (ili one) čije stanje duha može tek pretpostaviti, ogledano samo u jeziku, odnosno riječima koje svakodnevno prima.
Riječ je, naime, o SMS porukama uvredljivog sadržaja koje glavni protagonist ovoga romana svakodnevno prima s nepoznatoga broja mobitela. Kondenzirana negativna energija, gorčina i očaj koji se iščitavaju u toj suvremenoj kratkoj formi međuljudske komunikacije, pa bila ona samo jednosmjerna, u stanju je oblikovati svijest koja cjelini bića daje i formu i sadržaj. Kako se oduprijeti tom mogućem eho-efektu? Treba li upoznati, pokušati spoznati um iz kojega se emitiraju takve negativne frekvencije? I što će se time postići? Razvoj metafizičke misli na europskim je prostorima u filozofiji uvijek bio usmjeren doprinosu razumijevanja ljudske osobe, tzv. personalizmu iz kojega razumijevamo tezu da se etički problemi suvremenog društva ne mogu riješiti, ako se čovjeka ne promatra prvenstveno kao osobu, nositelja dostojanstva i odgovornosti. Nadalje, kaže se i kako nije moguće izgraditi pravedno i dobro suvremeno društvo, ako se ne poznaje metafizička specifičnost osobe, ako se ne spoznaju posebne vlastitosti iz kojih proizlazi njezino dostojanstvo i etička odgovornost. Možemo reći kako se autor ovoga književnog djela uvelike vodio rečenim postavkama, pokušavajući konstruirati fiktivni svijet u koji postavlja likove, nositelje osobina razumnoga i nerazumnog, dobra i zla, pozitiva i negativa, misli i riječi ili riječi i misli. Detektirajući jedan od temeljnih problema ljudskoga društva u cjelini, prepoznajući ga u međuljudskoj (ne)komunikaciji, postavljajući ga u virtualni prostor komunikacije dvaju strojeva – zlih mobilnih telefona – autor donosi slijed dinamičnih slika iz svakodnevice koje čas gledamo licem u lice, čas u zrcalnom odrazu ekrana, čas u mjehurićima mineralne vode, ili iz perspektive potpune izmještenosti iz narativnoga tijeka. Takvim pripovjednim tehnikama, zanimljivim grafičkim rješenjima i rečenicom nepretencioznog filozofijskog karaktera autor svoju priču veoma uvjerljivo predočuje čitatelju. Sav svoj literarni napor autor tako usmjerava u pokušaj odgonetanja metafizike misli, odnosa dobra i zla, slobode i/ili neslobode pojedinca, odbacujući shvaćanje čovjeka kao sredstva, kao onoga bez slobode, onoga kojega se može zloupotrijebiti, a na čemu mu danas možemo iskreno čestitati”, napisala je Tatjana Ileš.
Darko KOVAČEVIĆ
