Daily Archives: 24. rujna 2019.

Ivan Trojan rođen je 25. ožujka 1979. godine u Osijeku. Studij hrvatskog jezika i književnosti diplomirao je 2002. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijek s temom Igra i slika u poeziji Bore Pavlovića pod mentorstvom prof. dr. sc. Gorana Rema. Godine 2004. upisao je Poslijediplomski znanstveni studij kroatistike – Hrvatska književnost pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2006. upisao i Poslijediplomski doktorski studij kroatistike – Hrvatska književnost na istom visokom učilištu. Zaposlen je početkom 2005. godine kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku na projektu Književni dokumentarizam u Slavoniji voditeljice prof. dr. sc. Helene Sablić Tomić, odnosno na kolegiju Nova hrvatska književnost na kojem je sudjelovao u izvođenju seminarske nastave. Doktorski rad Dramska, kazališna i kulturno-politička djelatnost Milana Ogrizovića i bečka moderna  pod mentorstvom dr. sc. Ane Lederer, više znanstvene suradnice na Odsjeku za povijest hrvatskog kazališta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, obranio je 2011. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2012. izabran je u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika iz znanstvenog područja Humanističke znanosti, znanstvenog polja Znanost o umjetnosti te je iste godine izabran i u znanstveno-nastavno zvanje docenta pri Filozofskom fakultetu u Osijeku. Godine 2017. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Trenutno ga nastavne obveze na Filozofskom fakultetu u Osijeku vežu uz kolegije Nova hrvatska književnost 1, 2 i 3; Hrvatska književnost 20. stoljeća; Drama i kazalište hrvatske moderne; Uvod u povijest hrvatskoga kazališta; Suvremena hrvatska drama; Uvod u teatrologiju. Predaje i na poslijediplomskom sveučilišnom studiju Književnost i kulturni identitet Filozofskog fakulteta u Osijeku. U tri je navrata održavao dvotjednu nastavu iz dramatoloških kolegija studentima kroatistike na Sveučilištu u Pečuhu u sklopu stipendije Erasmus.

Od 2013. do 2014. bio je voditelj internog znanstvenog projekta Sveučilišta J. J. Strossmayera Slavonsko dramsko kazalište i njegovo okruženje, a sudjeluje ili je sudjelovao na znanstvenim projektima: Politike identiteta i hrvatska drama od 1990. do 2016. – suradnik (HRZZ); Kultura i identitet u slavonskom književnom dokumentarizmu – suradnik (MZOS); Književni dokumentarizam u Slavoniji – suradnik (MZOS).

Objavio je knjigu eseja Talijina maska (Osijek, 2011.), priredio je antologiju suvremenog hrvatskog dramskog pisma prevedenu na mađarski jezik u knjizi (Tranzit: Kortárs horvát drámák antológiája (Pečuh, 2012.) te monografiju Milan Ogrizović – Kazališni čovjek (Zagreb, 2014.). U suradnji s Goranom Remom, Ružicom Pšihistal i Sanjom Jukić objavio je knjigu Cvelferica, panonizam, pismo književnosti i kulture. Projekt (Cvelferija/Osijek, 2015.), a potom zajedno s G. Remom knjigu Cvelferica, ili su to trnci kakve samo neizvjesnost i iščekivanje mogu proizvesti – drama (Cvelferija/Osijek, 2015.). Godine 2017. objavio je zajedno s I. Gajinom i T. Ileš preglednu studiju Osijek 2.0. Panorama osječke književnosti (2000 – 2016.) (Osijek, 2017.) te sljedeće godine sveučilišni udžbenik Sinegdoha hrvatske književnosti, znanosti i kulture, cvelferski tekstualni korpus (zajedno sa S. Jukić, G. Remom i R. Pšihistal) (Osijek, 2018.). Posljednja objavljena knjiga mu je studija Antun Gustav Matoš: Malo pa ništa (Osijek – Subotica, 2018.).

Sudjelovao je na pedesetak međunarodnih i domaćih znanstvena simpozija (izdvajamo: Komparativna povijest hrvatske kulture, Krležini dani, Dani hvarskog kazališta, Modernitet druge polovice XX. stoljeća – Slamnigovi dani i dani Bore Pavlovića , Miasto w kulturze chorwackiej/Urbano u hrvatskoj kulturi, Riječki filološki dani, Zagrebački književni razgovori…). Objavljeno mu je pedeset i pet znanstvenih i stručnih radova, od kojih je dvanaest izvornih znanstvenih radova objavljenih u domaćim ili stranim časopisima ili zbornicima po vrsnoći izjednačenima s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom te pedesetak većinom kazališnih kritika i eseja.

Bio je glavni urednik časopisa za književnost i kulturu „Književna revija“ od 2009. do 2019. godine. Piše književne i kazališne eseje i kritiku za „Vijenac“, „Kolo“, „Kazalište“, „Hrvatsko glumište“ i „kazalište.hr“. Članstva: International Association of Theatre Critics, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa, Hrvatsko filološko društvo i Matica hrvatska. Dobitnik je Povelje uspješnosti Julija Benešića u 2010. godini, Povelje Vukovarsko-srijemske županije za izuzetna ostvarenja na području znanosti i kulture u 2016. godini te Povelje uspješnosti Josipa i Ivana Kozarca za književnu znanost u 2018. godini.

Predsjednik je Ogranka Matice hrvatske u Osijeku.

Stjepan Tomaš je književnik iz Osijeka, dugogodišnji je član Matice Hrvatske, u dva mandata i njezin potpredsjednik. Autor je dvadesetak knjiga proze. Niz godina zastupljen je u školskim čitankama i obveznoj lektiri, prevođen je na strane jezike, nagrađivan uglednim republičkim nagradama kao što su K.Š. Gjalski, I.J. Kozarac, Grigor Vitez i druge… Aktivan je i pouzdan suradnik u radu Matice Hrvatske u kojoj je i objavio nekoliko knjiga. Uvijek je spreman da se uključi u rješavanje aktualnih svakodnevnih problema, pa nam je u tom smislu dragocjen suradnik.

Antun Tucak, professor emeritus Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, specijalist urologije, umirovljen, dopisni član HAZU.

Rođen 10.07.1934. godine u Sovićima, BiH. Diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1963. godine, doktorirao 1979. godine na Sveučilištu u Zagrebu, naslov disertacije: Usporedna klinička i histološka istraživanja pijelo-uroteralnog segmenta kod hidronefroze.

Radio je u Kliničkom bolničkom centru Osijek Klinika za urologiju gdje je obnašao dužnost predstojnika. Bio je dekan Medicinskog fakulteta u Osijeku 1998. – 2003. Sada obnaša dužnost upravitelja Zavoda HAZU u Osijeku i predstojnika Zavoda za mineralni metabolizam Medicinskog fakulteta u Osijeku. Područje znanstvenog interesa – urolitijaza, urološka onkologija, rekonstrukcijska urološka kirurgija, povijest medicine i bioetike u medicini. Bio je voditelj 2 međunarodna projekta (EEZ i TEMPUS) i 12 projekata Republike Hrvatske. Bio je mentor 5 magistarskih  i 15 doktorskih radova. Publicirao je 230 znanstvenih i stručnih radova u međunarodnim i domaćim časopisima i 9 udžbenika.

Nagrade – HAZU, „Ladislav Rakovac“, Grada  Osijeka, Osječko-baranjske županije, „Gorjanović-Krambergeri“, Republička nagrada športa „Franjo Bućar“.

Odlikovanja: Spomenica Domovinskog rata 1990. – 1992., Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske i Red hrvatskog trolista.

Suradni je član AMZH od 1983. godine, a redoviti od 1986. godine. U Akademiji je bio član Glavnog odbora. Sada je predsjednik Podružnice AMZH u Osijeku.