Category Archives: Naslovna

Ogranak Matice hrvatske Žepče i KŠC “Don Bosco” Žepče, u suradnji s Uredom za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije i Družbom “Braća hrvatskoga zmaja”, uz pomoć Matice hrvatske – ogranak Osijek, u KŠC “Don Bosco” Žepče otvorili su izložbu “Stepinac – Put svetosti”.

Uz srednjoškolce žepačkih škola, otvorenju su izložbe nazočili učenici Klasične gimnazije Ivana Pavla II. iz Zadra i učenici Gimnazije iz Vukovara. Učenike i druge posjetitelje pozdravili su prof. Perica Jukić, predsjednik MH – ogranak Žepče, ravnatelj KŠC-a “Don Bosco”, don Milan Ivančević, i ravnatelj Gimnazije Vukovar, prof. Davor Šijanović, koji je domaćinima uručio poklone, vukovarski toranj KŠC-u i vučedolsku golubicu Matici hrvatskoj. Svečanosti su otvorenja pridonijeli učenički zborovi KŠC-a “Don Bosco” i učenici Gimnazije Vukovar. Scenski prilog suđenja, presude i komentara presude blaženom Alojzu Stepincu priredila je dramska družina Gimnazije Vukovar.

Izložba je potom otvorena i za građanstvo. Uz domaćine iz Žepča, otvorenju su nazočili: akademik Andrija Mutnjaković, prof. emeritus Antun Tucak i Drago Tadić u ime Družbe “Braća hrvatskog zmaja – Zmajski stol Osijek”, Ivica Završki, predsjednik Matice hrvatske – ogranak Osijek, i prof. Vladimir Dugalić, s Bogoslovnog fakulteta iz Đakova, u ime organizacijskog odbora. Delegaciju Medžlisa islamske zajednice Žepče predvodio je Irdin ef. Tutnjić. Prof. Dugalić održao je prigodni govor, posebno navevši prepisku blaženika s đakovačko-osječkim nadbiskupom, uz primjere potpune predanosti i vjernosti Bogu, svetoj Katoličkoj Crkvi, ljubavi prema svom hrvatskom narodu i dostojanstvu ljudske osobe. Na kraju obraćanja prof. Dugalić je službeno otvorio izložbu. Prigodni su glazbeni program izveli učenici Gimnazije Vukovar, učenički zbor KŠC-a “Don Bosco” i Vokalna pjevačka skupina Xepcijane. Učenici Gimnazije Vukovar građanstvu su blaženika predstavili scenskim uradkom koji prikazuje njegovo suđenje, presudu i reakcije uglednika, pa i samog tužitelja nakon četiri desetljeća. J.P.

Dodjela 11. hrvatske književne nagrade “Anto Gardaš” za najbolji roman ili knjigu pripovijedaka za djecu i mladež ove će godine po prvi puta kao suorganizator uz DHK Ogranak Slavonsko-baranjsko-srijemski biti i Matica hrvatska Ogranak Osijek.

Pred brojnim ljubiteljima  kulture 26. travnja 2017., u galeriji u Staroj kapeli u Gorici otvorena je izložba “Stepinac – Put svetosti 1898.-1960.-1998.-2016.”. Izložbu su priredili Ured za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, Družba “Braća hrvatskog zmaja”, Ogranak Matice hrvatske Osijek,Općina Grude, Bratovština Sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići, Hrvatska franjevačka arheološka zbirka sv. Stjepana Prvomučenika Gorica i Ogranak Matice hrvatske Grude.

O izložbi su govorili gosti iz Osijeka. Program je vodila Zorana Grizelj, dok je kantautorica Lucija Zovko otpjevala dvije pjesme uz pratnju gitare. Izvedbe su bile kvalitetne tako da je Lucija već dobila poziv za gostovanje u Osijeku.

O ovoj sjajnoj izložbi i suradnji Osijeka i Gruda govorili su gosti iz Osijeka i to u ime Matice hrvatske Osijek Ivica Završki (čija je majka iz Gorice), prof. dr. sc. Antun Tucak sa Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera Osijek, koji se emotivnim riječima, kao rođeni Gruđanin (iz Sovića), obratio nazočnima s par prigodnih riječi. Kao pravi domaćin i ravnatelj Hrvatske franjevačke arheološke zbirke Sv. Stjepana Prvomučenika nazočnima se obratio i fra Vinko Mikulić riječima dobrodošlice. O samoj ideji izložbe i njenoj realizaciji kao i o samom kardinalu Stepincu nekoliko stručnih i inspirativnih misli s nazočnima je podijelio mons. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, biskupski vikar za pastoral grada Osijeka i predavač na nekoliko fakulteta.

Ova izložba ostaje otvorena idućih sedam dana u Galeriji u Staroj kapeli u Gorici i svakako je preporuka za sve one koji nisu mogli biti na Otvorenju da iskoriste mogućnost i vide ovu vrijednu izložbu.

U petak 24. ožujka 2017. u Svečanoj je dvorani Filozofskoga fakulteta u Osijeku održana radionica „S Kandžijom Osjekanovićem nema labavo: vadimo rep(u) jezik iz (kon)teksta“, i to u organizaciji Odjela za hrvatski jezik Ogranka Matice hrvatske u Osijeku i Katedre za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Osijeku. U radionici su sudjelovali: prof. dr. sc. Milica Lukić, organizatorica radionice, Stjepko Galović Kandžija, glazbenik, dr. sc. Vera Blažević Krezić, moderatorica, Domagoj Đuras i Matej Magdika, studenti prve godine jednopredmetnoga preddiplomskog studija hrvatskoga jezika i književnosti, ali i publika koja je svojim komentarima, pitanjima i primjerima osvježila našu petkovnu radionicu.

U pozdravnome govoru prof. dr. sc. Milica Lukić istaknula je kako smo još uvijek u Mjesecu hrvatskoga jezika – iako je on službeno završio obilježavanjem 50. obljetnice objavljivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika (17. ožujka 2017.) – te kako smo u okviru programa koji mu je posvećen dosada govorili o hrvatskome standardnom jeziku, slavonskome ili šokačkome našemu svagdašnjem, hrvatskim pismima u prošlosti i sadašnjosti, a tomu mozaiku još je preostalo dodati detalj posvećen gradskim govorima i žargonu, odnosno njihovu životu u popularnoj (hrvatskoj) glazbi, napose reperskoj. Dr. sc. Vera Blažević Krezić, poslijedoktorandica, pripremila je uvodno izlaganje kao funkcionalnu motivaciju za razgovor i radionicu s našim gostom. Ono je bilo praćeno odgovarajućim slikokazom koji je metodološki podržao radioničku atmosferu donoseći istaknute primjere iz jezičnoga korpusa tekstova reperske glazbe ne samo našega gosta nego i šire te primjenom deduktivne metode omogućio svima koji su u radionici sudjelovali zalihosni kontekst cilj kojega je bio priprema za praktični dio radionice. U radioničkoj je uvertiri usto naglašeno kako osječki reper Stjepko Galović već petnaest godina ostavlja značajan trag na hrvatskoj glazbenoj (hip-hop) sceni. Nadimak i/ili „prišvarak“ Kandžija (kao turcizam duboko ukorijenjen u slavonski dijalekt) od samih se početaka pripisuje jednomu od najboljih „fristajlera“ u Hrvatskoj, što je naziv za repera koji slaže rime bez pripreme. Bio je to prvi korak u njegovu glazbenome djelovanju. Zbog svojih specifičnih rima dobio je i nadimak Rimokatolik, a njegove su pjesme (p)ostale pravi hitovi. Godine 2007. okupio je prateće glazbenike i nazvao ih „Gole žene“. Godine 2009. snimio je prvi album „Narodnjaci”, a nakon njega objavio je niz pjesama s diskografskih izdanja „Koktel od rakije“, „Zlatne žbice”, „Dvojezična ploča”, „Folder s golim ženama” i „Nema labavo“. Svoje su mjesto u skladnim (tekućim) rimama njegova reperskoga izričaja pronašli lokalni moćnici, afere, migrantska kriza, vjerski fanatizam, odljev mozgova i ostala dnevnopolitička pitanja, ali i hrvatski, ponajprije slavonski (šokački) običaji kao i način na koji su se oni povezali s elementima urbane slavonske – osječke – kulture i njezinim (sup)kulturnim skupinama.

Sudionici radionice u praktičnome su dijelu – komentirajući odabrane Kandžijine stihove kao što su „kredit u švicarcima, glava u čvarcima“, „zna nas svaka čaršija, Gole žene golije nego Kim Kardashian“, „samo kupole, svodovi, brodski podovi, kule, kapelice, svemirski slavonski brodovi“, „mi amore, ova Drava mi je more“, „zlatne žice, likovi sa sela što rukama mašu ko kmice“, „lega, buraz, bracika, kruva masti feat. paprika“ i dr. – zaključili kako su tekstovi Kandžijinih pjesama pravi jezični spomenik osječkomu gradskom govoru na svim jezičnim razinama te kako obiluju zanimljivim usporedbama i metaforama, značenjskim preoblikama, domišljatim spojevima tuđica (napose anglizama) i dijalektizama, međujezičnim rimama i sličnim (ludičkim) postupcima koji čine njegov jezičnostilski izričaj zahvalnim za urbanodijalektološku – šire i sociolingvističku te sociostilističku – analizu.

Na samome kraju Kandžija je okupljenima pročitao ulomak iz svoje nove pjesme, a „bacio je“ i jedan „fristajl“ na temu drevnoga slavenskog i hrvatskog pisma – glagoljice. Marljivi sudionici i polaznici radionice nastavili su se družiti kod bogate trpeze kušajući slavonska „ića i pića“ koja je Kandžija opjevao – „kruva, masti, paprike“, „paradajza i slanine“, „sok od bazge“ te „koktel od rakije“.
Slavica Grgić, magistra edukacije hrvatskoga jezika i književnosti, autorica je fotografija kojima je zabilježena radionička atmosfera i naš nastavničko-studentsko-obožavateljski susret s Kandžijom.