Na 7. anonimni natječaj za prozni rukopis Matice hrvatske – Ogranka Osijek pristiglo je 17 proznih rukopisa (zbirke kratkih priča ili romani). Natječajno povjerenstvo u sastavu Ivana Šojat, Tatjana Ileš i Ivan Trojan izabralo je 4 prozna teksta koja su ušla u uži izbor Natječaja:
1. Znanje srca
2. 4 priče
3. Pokretne slike
4. Mitohondrijska Eva
Posebne pohvale žiri upućuje autoru/autorici rukopisa pod naslovom Pokretne slike, dok za najbolji pristigli rukopis proglašava roman:
Mitohondrijska Eva
Roman Mitohondrijska Eva linearnom, na prvi pogled jednostavnom naracijom pripovijeda zapravo dva svemira: osobni, shrvan nesanicom i frustracijama i onaj društveni nastanjen ukalupljenim ljudima u gradu koji se ekonomski urušava, pretače u provincijsku zabit. Sve je tu skučeno, gotovo komorno, bezizlazno: grad u propadanju, ljubav koju više ništa ne može opravdati u svijetu sazdanom od milimetarski preciznih moralnih konstrukcija. Dva paralelna tijeka pripovijedanja, jedan iz sadašnjosti događajnog vremena, a drugi prisjećajući, susreću se u točci nedosegnute razine intimnosti za kojom žudi protagonistica romana. Eva iz naslova direktno ukazuje na posrtanje i moralni pad, no autor/autorica rukopisa vješto navode i na mogućnost tumačenja toga pada i kao podizanja i zauzimanja za sebe samoga: iz učmalosti svakodnevice, iz formalnosti bračnog života, iz čahure tradicionalnih odnosa s roditeljima, iza rešetaka nezadovoljstva.
„Možda si nezadovoljna. Čovjek ne može uvijek biti zadovoljan… Moraš biti zadovoljna. Moraš.“, piše pred kraj romana nagovještavajući skoru (ne)mogućnost izbora. Sve uloge glavne protagonistkinje romana stapaju se u konačnici u jednu – one pobijeđene žene, koja će kratku epizodu slobode i zadovoljstva vlastitim životom nastaviti plaćati hinjenim i nestvarnim nastavkom bivanja u provinciji koja ju stavlja po strani, i opet – čini nevidljivom. Opsesivno-kompulzivnim radnjama i dalje će kratiti nesanicu i podsjećati se kako rituali koje ponavlja zapravo jesu jedino što dokazuje njezino postojanje.
Pripovijedanje u prvom licu jednine dodatno pojačava osjećaj suosjećanja s glavnom protagonisticom, a priču na okupu drži upravo njezino raspoloženje koje se kreće različitim emotivnim amplitudama (od smijeha, provokacije, tjeskobe, plača preko melankolije pa do unutarnje tišine i bijega u opsesiju). U klopku pomiješanih emocija, autor/autorica će zasigurno privući čitatelje koji će nastojati razumjeti različita emotivna stanja u koja upada glavni lik, dok će paralelna naracija o znanstvenim objašnjenjima kreiranja ljudskoga bića stajati u ulozi prizemljenja – komentara koji može i ne mora objasniti zašto je nešto baš takvo kakvo jest. Jer neke stvari veoma lako mogu promijeniti vlastito svojstvo dok je nekima to jednostavno nemoguće. Počesto će navedenu misao varirati i kombinirati autor/autorica ovoga romana, ostavljajući čitatelju prostor manevra u prepoznavanjima tih (ne)promjena.
Riječ je o svježem i vješto komponiranom, a ipak nimalo pretencioznom, rukopisu, pitkom, pametnom, a opet jetkom i oporom štivu koje se čita u jednome dahu, koje s pravom svome autoru/autorici donosi laureatsku titulu.
Čestitamo!
Molimo autora nagrađenog rukopisa da se javi sa šifrom pod kojom je rukopis prijavio te osobnim podacima na telefon Matice hrvatske – Ogranka Osijek: 031/283-499. Ujedno molimo i autore proza koje su ušle u uži izbor da se jave na isti broj telefona kako bismo dogovorili objavljivanje dijelova rukopisa u “Književnoj reviji”.
