Studija je vrijedan doprinos proučavanju dječje književnosti i daljnjem afirmiranju dječje književnosti, posebice što dio autoričina analitičkoga promatranja čine djela koja su rijetko ili uopće nisu bila dijelom književnoteorijskog bavljenja – kaže Vedrana Živković Zebec za knjigu “Dnevnička proza u hrvatskoj knjiženosti za djecu i mlade” autorice Dragice Dragun, predstavljene u knjižari Nova. Ovo je monografsko izdanje prošle godine objavio Ogranak Matice hrvatske Osijek.
– Dragica Dragun preuzela je na sebe zadatak da, kao prva u domaćem proučavanju dječje književnosti, na temelju 22 naslova u razdoblju od 80 godina dnevničke proze za djecu i mlade pronađe modele te proze – kaže dr. sc. Peternai Andrić, dodajući kako su dnevnici zanimljivi zbog pojave sebstva kao subjekta dnevnika, sadržaja dnevnika – zapisa privatnih misli i osjećaja, što se trebaju skriti od drugih, sekularan dnevnik kao “tajni” zapis unutrašnjeg života je evoluirao, unutrašnji život (osobna razmišljanja i emocije) postaje važan aspekt privatne sfere i žene se okreću dnevniku kao mjestu gdje im je dopuštena, čak se potiče, upućenost na same sebe – istaknula je izv. prof. dr. sc. Kristina Peternai Andrić, s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku, na kojem je i autorica, doc. dr. sc. Dragica Dragun.
– Ruklić se skriva iza Darke, dnevničkog subjekta koji navodi na zaključak kako je riječ o fikcionalnome dnevniku. Memoarski zapis objavljen nakon 40-ak godina razotkriva nefikcionalnu prirodu teksta – riječ je o “pravom” dnevniku. Nefikcionalnim dnevnikom ne mogu se pohvaliti ni mnoga osvještenija društva, tj. ni razvijenije nacionale dječje književnosti. Čak ni danas, iako djeca, a napose mladi, ostavljaju tragove dnevnoga upisivanja na društvenim mrežama o svemu i svačemu, nisu spremni najiskrenije emocije i najintimnije događaje podastrijeti javnomu, a za takvim tekstom vape, zato posežu za književnim tekstom – pojašnjava autorica.
To, kaže Dragica Dragun, dokazuje velik broj fikcionalnih dnevnika, objavljenih u posljednjih 20-ak godina, “koji se tematski, s obzirom na to da bi se pubertetski, odnosno adolescentski uzrast mogao odrediti tipičnom dnevničkom populacijom bave emotivnim i socijalnim sazrijevanjem (tjelesno i seksualno sazrijevanje, žudnja, ljubav, bunt, osamostaljivanje…), aktualnim društvenim i povijesnim zbivanjima (rat, socijalna i egzistencijalna problematika), etičkim postavkama (odnos društva prema hendikepiranomu ili zlostavljanomu pojedincu) i, dakako, školskim i obiteljskim životom”. N.Vekić
