Povodom Mjeseca hrvatske knjige, u suorganizaciji Matice hrvatske Osijek i Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, u četvrtak, 22. listopada 2020. godine s početkom u 19.30 sati, održan je razgovor o predstavi i izvedba predstave “Jedna od sestara“ Kordelije Paladin i Roberta Raponje.
Autorica je okupljenima poslala poruku koja je pročitana prisutnima na događanju;
RIJEČ AUTORICE (UMJESTO NJE SAME)
Dragi prijatelji, dobro došli i hvala vam što ste došli.
Znam, i ja bih trebala biti ovdje. i voljela bih biti.. Ali to je neostvarivo.
Neki znaju za moju samo-izoliranost, ali malo tko zna odakle mi ta osobina, koja se pojavila mnogo prije COVIDA 19; istina je da ima nešto u mojoj prirodi što mi ne dopušta približavanje ljudima.
Ali, nisam nikakva misteriozna, munjena čudakinja. Ni mizantrop. Jednostavno, ja se ne mogu popeti do vaše knjižnice i većine drugih mjesta gdje se vi nalazite!
Stepenice su ono što dopušta ili ne dopušta moje uključivanje u društvena zbivanja.
Moja je kralježnica kao zašarafljena i zabrtvljena lumbalnom stenozom.
Zacementirana sam u svome tijelu kalcifikatima nakupljenim u kičmenom kanalu. To je genetska greška, kao i slabovidnost, koju nemam tako dugo kao stenozu ali i ona veoma ograničava moje kretanje. U svim pravcima. Tako slabovidnost pomaže slabohodnom penjaču da ostane dolje i uživa u životu onoliko koliko se to može na prizemnoj razini.
U prilog mi ne ide ni omiljena narodna poslovica da je u zdravom tijelu zdrav duh.
Ma nije to istina, ljudi! Nije. Zdrav mi je duh, časna riječ. Pišem suvisle i razumljive tekstove. Vidite i sami. A sada mi i samo-izoliranost ljudi lakše praštaju, jer je to, iz strahotnih razloga, postala ne omražena, nego poželjna osobina.
Hvala sam i zbog toga, što ne pridajete važnost fizičkoj nazočnosti nekog koga želite upoznati.: za to je dovoljan taj zdravi duh, koji vam se približava riječima, bez obzira na kičmu i noge.
Riječi. Logos. Preko njih postajemo i ostajemo prijatelji i da se nikad ne vidimo.
