U Svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku predstavljen je “Pretisak glagoljskoga Misala hruackoga iz 1531.” (s transliteracijom i komentarima). To kapitalno djelo glagoljaštva predstavili su prof. dr. sc. Mateo Žagar, urednik izdanja; doc. dr. sc. Tanja Kuštović, suautorica, i prof. dr. sc. Milica Lukić, a skup su organizirali Ogranak Matice hrvatske u Osijeku i Odjel za hrvatski jezik Filozofskog fakulteta Osijek.
Skup je u ime domaćina Filozofskog fakulteta u Osijeku pozdravio prof. dr. Krešimir Šimić, voditelj Odjela za hrvatski jezik istaknuvši veliko značenje objavljene knjige te je podsjetio na dosadašnja pisanja o Misalu. Opaska da je taj značajan materijal još neistražen, ova knjiga pomalo opovrgava, reko je Šimić. Predsjednik osječkog ogranka MH Ivica Završki izrazio je zadovoljstvo mogućnošću predstavljanja ovakove knjige osječkim profesorima i studentima u sklopu Dana Matice hrvatske. Izlagače je zanimljivim kratkim opaskama najavljivala moderatorica Vera Blažević Krezić.
Tanja Kuštović govorila je o životu i radu modruškog biskupa Šimuna Kožičića Benje, koji je u vihoru previranja u 16. stoljeću u nekoliko navrata putovao u Rim, gdje od Svete Stolice traži pomoć za hrvatske župe i krajeve, no kako pravi odgovor nije dobio, pod pritiskom Osmanlija bio prisiljen napustiti Modruš. Put ga je 1529. doveo do Rijeke, gdje je samo dvije godine poslije ostvario jedan od najvećih hrvatskih tiskarskih pothvata. Zahvaljujući iskustvu boravka u Veneciji 1530., tadašnjem središtu svjetskog tiskarstva, Benja je pokrenuo vlastitu tiskaru u svojemu novom, riječkom domu. U manje od godinu dana na glagoljici je dao otisnuti šest važnih knjiga: Oficij rimski, Misal hruacki, Knjižice krsta, Knjižice od žitija rimskih arhijereov i cesarov, Od bitija redovničkoga knjižice i Psaltir.
Milica Lukić u svom je izlaganju potvrdila da je Šimun Kožičić Benja najznačajniji glagoljaš svoga vremena. Rekla je da Misal hruacki ima 365 listova (dakle 730 stranica), tri drvoreza te na kraju obiteljski grb Šimuna Kožičića Benje te da je sačuvano 15 primjeraka, od kojih su tri u Hrvatskoj, a jedan od njih je u Nacionalnoj i sveučilišnjoj knjižnici te je od njega pripremljen pretisak.
Mateo Žagar upoznao je nazočne kako je bilo (pet godina) raditi na ovom projektu. Posebno je zahvalio svima koji su pomogli izdavanju – Nacionalnoj i sveučilišnjoj knjižnici, Sveučilišnoj knjižnici Rijeka i Ministarstvu kulture, koji su izdvojili sredstva, a posebice akademkinji Anici Nazor i akademiku Stjepanu Damjanoviću na pomoći. Zaključio je da je tiskan u samo 120 primjeraka, ali i to je dovoljno za nastavak znanstvenih istraživanja.
