Monthly Archives: prosinac 2017

Blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu želi Vam Ogranak Matice hrvatske u Osijeku!

U četvrtak, 14. prosinca 2017. godine u OŠ Franje Krežme u Osijeku održano je predavanje „Kako funkcioniraju web-stranice“. Organizator predavanja bio je Ogranak Matice hrvatske u Osijeku, a održao ga je Toni Podmanicki, predavač na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Danas se web-stranice koriste u svim sferama društvenog života i možemo reći kako su postale osnovna ljudska potreba. Služenje internetom i konzumiranje sadržaja World Wide Weba osnovnoškolskoj populaciji više ne predstavlja problem. Cilj je predavanja bio da djeca shvate kako web-stranice funkcioniraju i tako dobiju poticaj da ih nauče samostalno izrađivati.

Pozivamo Vas na predstavljanje zbirke pjesama Brune Koića „VERSIONAR“. Predstavljanje će se održati u galeriji Artclub u Muzeju likovnih umjetnosti 21. prosinca 2017. (četvrtak) u 18 sati.

U promociji sudjeluju: 
Igor Gajin, moderator i recenzent zbirke
Stella Čenan, autorica ilustracija
Bruno Koić

Anđeli čuvari u gradu na Dravi

O književnom i uredničkom radu Osječanina Josipa Cvenića (r. na Novu godinu 1952.) podosta je rečeno/napisano. Utoliko, za potrebu ovoga osvrta, nije potrebnim stavljati naglasak na autorovu bogatu biografiju (više od dvadeset samostalnih knjiga proze i poezije uz također nagrađivani scenaristički rad) već se koncentrirati na novoobjavljenu zbirku kratkih priča naslovljenu Otvaranje tame, a u izdanju Društva hrvatskih književnika (DHK, Zagreb, 2017.).

Riječ je, naime, o ediciji Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika čiji je ovo 196. naslov, a koja je uključiva u odnosu na krajnju širinu poetičkih polja, strategijski koncentrirana na kvalitetu kao preduvjet objavljivanju.

Zbirka se sastoji od šesnaest kratkih priča, protočno, mjestimice i dokumentaristički ispisivanih, čiji protagonisti čine galeriju takozvanih malih ljudi (posrijedi bi inače bila prilično maliciozna sintagma), lišenih ideala te u cijelosti posvećenih kontinuiranom prilagođavanju otegotnim okolnostima svakodnevice kakvih je, kako u književnosti tako i izvan nje, svakim danom sve više. Neke iz spomenute galerije pritom muči i snažna egzistencijalna ugroza, kao u priči Slučajna okolnost, četvrtoj u nizu, gdje je otvorena i danas osobito osjetljiva tema deložacije ili u petnaestoj priči naslovljenoj Posjet bez riječi, koja progovara o susretu nakon dugo godina između uzničara Denisa te bivše mu zaručnice Ružice, a koji neodoljivo podsjeća na trenutak iz performansa Marine Abramović The Artist Is Present kada je za isti stol sjeo multimedijalni umjetnik Ulay s kojim je Marina provela, po mnogima, najplodonosnije godine svojega života.

Rukopis otvara citat britanskoga književnika i filmaša Hanifa Kureishija o ulozi mašte u pisanju, a zatim i uvodna priča naslovljena Ubojstvo vinske mušice gdje je, prateći trenutak iz života Gabrijela Mišljenovića, prvoplanski naglašen automatizam dokinuća jednostavnih životnih formi, na što se prosječno inteligentna osoba poput navedenoga protagonista uopće ne osvrće. Dakako da se pritom, između redaka, provlači pitanje granice formi postojanja vrijednih očuvanja pod svaku cijenu te onih na koje nam se nije osvrtati. Motiv je smrti, kao i u novijim proznim uradcima Mirka Ćurića, jednim od naglašenijih na rukopisnoj razini, a osobito je eksplicitne prirode u pričama Dvije sahrane i jedna obljetnica mature, Osveta, Otvaranje tame i Kao zahvaćanje vode cjedilom (podnaslova koji glasi Jedna auto/imaginarno/biografska).

Kada bismo, vodeći se Kureishijevim uvodnim citatom, nastojali kategorizirati priče s obzirom na, slobodno rečeno, udio mašte u njima, nastala bi podjela vrlo vjerojatno rezultirala trima ciklusima. Prvi bi se ciklus odnosio na priče razvidnoga udjela imaginacije kod kojih je, u pravilu, fabulativna linija jasnom i uglavnom neprekinutom. Drugi bi ciklus činile priče snažnoga biografskoga predznaka čije je pismo mjestimice dokumentarističko (najbolji je primjer tomu priča naslovljena Izlet u Rusiju koja je, kvalitetom, vjerojatno i vrhuncem čitave zbirke). Treći bi ciklus, a njega čini samo nekoliko priča (Anđeli čuvari, Možda se ponovno vratim), valjalo tumačiti kao posve defabulativne ekspresivne iskaze filozofsko-teoloških promišljanja koje je moguće čitati i kao upute za nešto što bismo, uz uvjet potpune slobode, mogli nazvati konzumiranjem transcendentalnoga – tako je, primjerice, navedena “priča” Anđeli čuvari, a što je vidljivim već na prvo čitanje, zbir uputa vezanih uz definiciju i “korištenje” bića čiji je zadatak čuvati nas realiziran intertekstualnom gestom. Naime, autor je za danu priliku kao tekstualnu matricu iskoristio upute za lijek te stoga, ne pridržavaju li se korisnici anđela čuvara navedenoga, može doći čak i do nuspojava te kontraindikacija.

Moralne se dvojbe u pričama javljaju, ali one, uz poneku iznimku, nedovoljno utječu na postupke likova na koje čitatelj nailazi. Evidentan je primjer navedenoga odstupanja zabilježen u priči Anđeli imaju više lica u kojoj dječak Jakov žrtvuje svoju tajnu vezanu uz sliku anđela Gabrijela u mjesnoj crkvi kako bi pomogao prijatelju Dominiku odnosno njegovu ocu koji je stradao u prometnoj nesreći na povratku kući iz Njemačke. Općenito uzevši, motiv je anđela čuvara možebitnim ključem čitanja zbirke, a u spomenutoj je priči jasno naznačeno kako njihovu prisutnost nije nužnim tražiti u onostranim iskustvima, dapače – stvari su završile na najljepši mogući način nakon što se nesretni Jakov izjadao prosjaku kojem je običavao dati dio novca namijenjenoga za milodar u crkvi usprkos majčinu protivljenju. Anđele je čuvare tako primijetiti i u prikazu autorove bake ili majke, kao i prijatelja s kojima je odrastao plivajući u predindustrijskoj Dravi ili se boreći s dječački tako uobičajenim mjerenjem spolovila (zgodno prikazanim sintagmom natezanje kite). Potreba za anđelima čuvarima neizravno je naznačena i u priči ratne tematike naslovljenoj Podrum, čija realizacija, što je posebno intrigantno, počiva na kombinaciji jasnoga fabularnog slijeda disciplinirane realističnosti i trenutka krajnje, pomalo i jezive metafizičnosti (dječak se, naime, nakon što mu se ugasila svijeća te je završio u mrklom podrumskom mraku pomokrio u gaće od straha da bi mu potom zacrvenjele oči te se svijeća, potpuno neobjašnjivo, ponovno upalila).

Teško je reći pripada li navedeni naslov pod same vrhunce autorova dosadašnjega književnog rada. No, bez daljnjega, zbirka je kratkih priča Otvaranje tame, zbog tematske širine te razvidne lakoće jezika, knjigom vrijednom izdvojenoga vremena, osobito u jeku rastućega beznađa koje, možda kao i nikada prije, iziskuje pojedinčevu potrebu za pronalaženjem vlastitoga anđela čuvara. Ljudi su, a to nam je ovom vrlo kvalitetnom spisateljskom izvedbom poručeno, pomalo zaboravili jedni na druge. Cijena je zaborava iznimno visoka te ju podnijeti mogu tek rijetki. Osim toga, čitatelji vezani uz Osijek s posebnim će užitkom konzumirati opisne sličice Grada na Dravi iz vremena autorova odrastanja te mladosti. U konačnici, nije isključeno kako put prema pronalaženju vlastitoga anđela čuvara započinje dobrom knjigom. Cvenićevo Otvaranje tame to nesumnjivo jest.

Pozivamo Vas na predstavljanje knjige Domagoja Tomasa “Labirint slobode”. Predstavljanje će se održati 12. prosinca (utorak) u 19,30 sati u Klubu knjižare Nova.

Sudjeluju:
Denis Njari, urednik
Ivica Šola
Domagoj Tomas

Radujemo se Vašem dolasku!

U četvrtak, 30. studenog 2017. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku održano predstavljanje knjige Vladimira Šeksa “Državni udar – kako su Mesić i Manolić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BiH”, I. i II. dio.

“Da je Stjepan Mesić svjedočio istinu u Haagu, pitanje je bi li presuda hrvatskoj šestorki iz BiH bila ovakva. On je svojim svjedočenjem bio glavni tužitelj protiv Hrvatske i na njegovu dušu ide smrt generala Praljka. Ključne dokumente kojima se vodio Haag dao je bivši predsjednik Mesić, istaknuo je Vladimir Šeks, bivši predsjednik Hrvatskog sabora i pročelnik Savjetodavnog vijeća HDZ-a, na predstavljanju svoje knjige “Državni udar – kako su Mesić i Manolić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BiH”, I. i II. dio, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku.

U svom se izlaganju pozvao i na pojedine Mesićeve izjave medijima, ustvrdivši kako je “Mesić optužio predsjednika Tuđmana i Hrvatsku da su inicirali rat radi komadanja i pripajanja dijela BiH Hrvatskoj”. Kazao je kako je u knjizi dokazao da su sve postavke ove haške presude veliki, zlokobni promašaj.

Prema Šeksovim riječima, general Slobodan Praljak svojim je moralnim činom pokazao svu apsurdnost i besmislenost nerazumne presude Haškog suda, koji je tom odlukom doživio svoj sramotan kraj. Kazao je i kako Vlada priprema političke i pravne mehanizme kojima će se pokušati oboriti bitne dijelove te presude. Njome su, upozorava, u udruženi zločinački pothvat uključeni ne samo predsjednik Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak, načelnik Glavnog stožera Janko Bobetko nego i Hrvatska, koja je, prema mišljenju suda, djelovala u okviru zločinačkog pothvata.

– Ova je knjiga obrana hrvatske državne politike 90-ih godina i pokazuje da nije postojao nikakav udruženi zločinački pothvat, da je Hrvatska republika Herceg-Bosna bila legalna i legitimna institucija, kao štit obrane hrvatskog naroda. Ona znači i osudu svih onih koji su pridonijeli pribijanju Hrvatske na stup srama – ustvrdio je Šeks, dodavši kako su u knjizi predstavljena stajališta brojnih povjesničara, političara i državnika koja svjedoče da su argumenti Haškoga suda krajnje nevjerodostojni i neuvjerljivi. “Hrvatskoj sada preostaje da nađe mudrosti i snage, jer će sada početi bjesomučno iskorištavanje te presude”, ustvrdio je Šeks.

Istaknuo je kako su Vladi u pokušaju osporavanja presude, posebice onog dijela kojim je tadašnji hrvatski državni vrh prokazan kao dio udruženog zločinačkog pothvata, na raspolaganju pravni i politički mehanizmi. “To se mora nastojati oboriti svim silama. Neće nam Haag pisati povijest i da ovakva presuda ostane, ali će ostati zapamćeni koji su za to najodgovorniji”, rekao je Šeks, spomenuvši riječi “izdajice” i “jude” kao potencijalne koji se za te ljude mogu upotrijebiti. Završavajući svoje izlaganje o knjigama, zaključio je da one govore o pokušaju državnog udara dva čovjeka – Mesića i Manolića. “Neka im to bude na savjesti, a mi ćemo se boriti i dalje”, rekao je Šeks.”

U organizaciji Matice hrvatske, HAZU-a, Instituta “Ivo Pilar” Područnog ureda Osijek te Družbe “Braća hrvatskog zmaja”, skup je moderirao Ivica Završki, podsjetivši na Šeksovu ulogu u stvaranju RH i izradi ključnih dokumenata. Miljenko Brekalo, voditelj osječkog ureda Instituta “Ivo Pilar”, kaže da su knjige izazvale veliko zanimanje te da je Šeks tu raskrinkao najveći mit – da je Tuđman dijelio BiH s Miloševićem. Povjesničar Ivica Miškulin, s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, ističe da je Tuđman samo razmatrao sve opcije sukladno s događajima, a opredijelio se za cjelovitu BiH, ali organiziranu na konfederativan način jer bi to jamčilo konstitutivnost tamošnjih naroda. Kako je rekao Dinko Čutura, ravnatelj Državnog arhiva, Šeks nastupa kao pronicav kroničar vremena. “Ova knjiga otklanja sve sumnje u ispravnost Tuđmanove politike”, zaključuje.

Izvor: Glas Slavonije (četvrtak, 30.11.2017.)

U utorak, 28. studenog 2017., u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku predstavljena je knjiga Dine Pletikapića “Seksting. Metafizika misli”.

“Pobjednik anonimnog natječaja za najbolji neobjavljeni prozni tekst u 2016. godini osječkog ogranka Matice hrvatske, Dino Pletikapić, objavio je svoj nagrađeni rukopis „Metafizika misli“.”