Josip Cvenić rođen je 1. siječnja 1952. godine u Osijeku. Studij filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1976. Nekoliko godina radio je kao profesor u gimnaziji, a 1980. zaposlio se kao urednik u Izdavačkom centru u Osijeku. 1990. godine izabran je za glavnog urednika časopisa za književnost i kulturu Revija (Književna revija). Danas radi kao tajnik i urednik u Ogranaku Matice hrvatske u Osijeku te je organizirao na stotine književnih večeri i drugih kulturnih događanja, a kao urednik priredio je stotinjak brojeva časopisa Književna revija te uredio nekoliko stotina knjiga. Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva dramskih umjetnika, Družbe Braće Hrvatskog Zmaja. Objavio je 22 književna djela za koja je primio brojne nagrade. Dobitnik je priznanja “Pečat Grada Osijeka” za doprinos u književnosti.
Monthly Archives: siječanj 2017
Josip Cvenić
Objavljeno na Nekategorizirano
Promocija knjige Vanje Zanze “Svemirske tuge”
Ogranak Matice hrvatske u Osijeku
poziva Vas na promociju knjige
SVEMIRSKE TUGE
Vanja Zanze
25. siječnja 2016. (srijeda)
u 19 sati
Knjižara Nova Osijek
Sudjeluju:
Kristina Peternai Andrić
Nevenka Špoljarić
Josipa Oršolić i Antonia Mrkonjić, studentice glume
te Vanja Zanze
Objavljeno na Naslovna, Odjel za izdavačku djelatnost
Promovirana knjiga Sanje Nikčević “Mit o Krleži”
U organizaciji osječkog ogranka Matice hrvatske u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, na kazališnoj večeri “Mit o Krleži!?” u povodu izlaska istoimene knjige, govorila je prof. dr. Sanja Nikčević.
Brojni znanstvenici, književnici, novinari godinama pišu i govore o Miroslavu Krleži i njegovu djelu. Mnogi među njima veličajući sebe počesto neargumentirano hvale ili napadaju književni rad, analiziraju Krležin rad i njegov utjecaj na hrvatsku književnost. Kako bi potvrdila ili opovrgla njihova naklapanja, Sanja Nikčević nabrojila je sve dostupno joj o Krleži te citirala i analizirala brojne, gotovo sve, tekstove o Krleži, posebice uprizorenja njegovih djela. Osječki ljubitelji književnosti od brojnih činjenica i komentara gotovo da sat vremena nisu disali, upijajući ih i stvarajući svoj sud o Krleži. Nevelika knjiga svakako će postati obvezan priručnik svima koji se usude pisati o Krleži bez obzira na to bili krležofili ili krležofobi, krležoduli ili krležoklasti.
Večer su počeli, odigravši na svoj način “Adama i Evu”, studenti glume i lutkarsta UAOS-a Stipe Gugić i Tena Milić Ljubić, a koreodramu “Krležina Saloma” izvela je mlada glumica Selma Mehić. D.Kć.
Objavljeno na Naslovna, Odjel za književnost
Kazališna večer
Ogranak Matice hrvatske u Osijeku
i
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku
pozivaju Vas na
kazališnu večer
„MIT O KRLEŽI!?“
povodom istoimene nove knjige Sanje Nikčević u izdanju Matice hrvatske.
19.01. 2016. (četvrtak) u 20 sati
u svečanom foajeu Hrvatskog narodnog kazališta
Županijska 9, Osijek.
PROGRAM VEČERI:
INTERAKTIVNO PREDAVANJE
prof. dr. sc. Sanja Nikčević: Krležoduli i krležoklasti u medijskom ratu ili kako preživjeti buku i dalje voljeti umjetnost?
Miroslav Krleža je u Hrvatskoj prerastao u mitsku figuru oko koje se godinama lome koplja. No zadnjih godina sukob oko lika i djela Miroslava Krleže je kulminirao u medijskom prostoru a ovo interaktivno predavanje će odgovoriti na pitanja poput:
- Tko su krležoduli, a tko krležoklasti?
- Je li njihov sukob temeljen na poetici ili politici?
- Je li Krleža 90-ih bio gotovo zabranjen i kazališno zanemaren u Hrvatskoj?
- Kako u tom sukobu prolaze drugi hrvatski pisci?
KAZALIŠNI FRAGMENTI
- Miroslav Krleža Adam i Eva, izvode Stipe Gugić i Tena Milić Ljubić, dio ispita iz Govora 6, pod mentorstvom izv. prof. art. Tatjane Bertok Zupković, UAOS.
- Krležina Saloma /Rekvijem za mladog umjetnika/, dio diplomskog ispita, monokoreodrame u izvedbi Selme Mehić, pod mentorstvom izv. prof. art. Maje Đurinović, UAOS.
uz potporu: Osječko baranjske županije, Grada Osijeka
Objavljeno na Naslovna, Odjel za književnost
Putovima Sv. Martina – kult sveca u kontekstu hrvatske glagoljaške baštine
U četvrtak 12. siječnja 2017. na Filozofskome je fakultetu u Osijeku gostujuće predavanje pod nazivom Putovima Sv. Martina – kult sveca u kontekstu hrvatske glagoljaške baštine održala prof. dr. sc. Antonija Zaradija Kiš. Predavanje je organizirala Katedra za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju Odsjeka za hrvatski jezik i književnost pri Filozofskome fakultetu u Osijeku, i to u suradnji s Odjelom za hrvatski jezik Ogranka Matice hrvatske u Osijeku. Gošću predavačicu predstavila organizatorica aktivnosti prof. dr. sc. Milica Lukić, voditeljica Katedre za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju i voditeljica Odjela za hrvatski jezik Ogranka Matice hrvatske u Osijeku. Svoje je predavanje o hrvatskoj svetomartinskoj baštini i njezinu glagoljaškome karakteru započela slikovitim opisom životnoga puta Sv. Martina. Upisan u temelje benediktinske kulture, kult Sv. Martina proširio se diljem zapadne Europe kao prepoznatljiva kulturna vrijednost njezinih naroda izražena ponajprije u oblicima nematerijalnoga, duhovnoga stvaralaštva – jeziku, književnome izričaju, liturgijskoj i pučkoj svetkovini te folklornim običajima i tradicionalnim pučkim vrednotama. Martinska svetišta, s druge strane, predstavljaju materijalnu martinsku baštinu koja iz duhovne proizlazi. Kult Sv. Martina, zaštitnika Francuske, u 10. stoljeću doživio je procvat u zemljama središnje Europe. Više od dvjesto martinskih svetišta podignutih na hrvatskome kulturnom prostru od 6. do 21. stoljeća najbolji su pokazatelj raznolikosti i slojevitosti martinskoga kulturnog dobra u nas. Zainteresirani su slušatelji u središnjemu dijelu predavanja mogli čuti izražajno pročitane dijelove iz legende o životu Sv. Martina koju čuvaju sanktorali čak šest hrvatskoglagoljskih brevijara iz 14. i 15. stoljeća. Himan sv. Martinu izLjubljanskoga/Beramskoga brevijara predavačica je potom predstavila kao prethodnicu pučkoga stvaranja tradicijske martinske književne kulture sve da bi, nakon prikaza martinske likovnosti na glagoljaškome prostoru u koji se, s punim pravom, upisuje i Slavonija, predavanje zaključila određivanjem mjesta i važnosti hrvatske martinske (glagoljaške) tradicije u europskim okvirima. U tome je smislu neizostavno djelovanje Kulturnoga centra Sv. Martin – Hrvatska, ogranka Europskoga kulturnog centra sv. Martin iz Toursa, koji već deset godina pod budnim okom prof. dr. sc. Antonije Zaradije Kiš, cijenjene svetomartinske znanstvenice i zaštitnice, njegove utemeljiteljice, vrijedno radi na revalorizaciji i promoviranju tradicije Sv. Martina na hrvatskim prostorima.
Objavljeno na Naslovna, Odjel za hrvatski jezik
Nagrađeni tekstovi natječaja za neobjavljeni tekst iz 2016. godine
U prostorijama osječkog ogranka Matice hrvatske jučer je promovirana nova Književna revija (broj 3-4 2016.) čiji je veći dio posvećen najuspješnijima na tradicionalnom natječaju Ogranka Matice hrvatske u Osijeku za neobjavljeni prozni tekst. Uz predsjednika Ogranka Ivicu Završkog novinarima su se obratili i glavni urednik Revije Ivan Trojan i njegova zamjenica Tatjana Ileš, ujedno i članovi prosudbenog povjerenstva, te stručni suradnik za likovnost Anđelko Mrkonjić, koji je uputio na likovne događaje iz pera Vlastimira Kusika, Daniela Zeca, Valentine Radoš i Igora Loinjaka. U Reviji su i Izabrane pjesme Valentine Stantić.
Pobjednik natječaja je Dino Pletikapić s romanom Metafizika misli, a pohvaljeni su za zbirke kratkih priča Denis Vidović (Normalni ljudi), Edgar F. Smith (Julije Knifer – Crno, bijelo, meandri, sjaj, beskraj) i Paula Rehm (Zlatna hrvatska mladež). Osim dijela nagrađenog romana, koji će uskoro u cjelini biti objavljen u izdanju Matice hrvatske Osijek, u novoj Književnoj reviji su i po jedna kratka priča pohvaljenih autora.
Autor Dino Pletikapić, zahvalivši na nagradi, objasnio je SMS poruke na mobitelu, koje su bile osnova njegova romana te na pitanje novinara odgovorio da nastavlja pisanje, ovaj put romana na engleskom jeziku.
“Metafizika misli naslov je njegova romana u rukopisu koji je pobijedio na Matičinu Anonimnom natječaju za najbolji neobjavljeni prozni tekst na hrvatskom jeziku u 2016. godini. Riječ je o prozi struje svijesti s idejno-misaono-filozofskim preokupacijama unutar koje je okidač smješten u poprilično začudnoj vrsti komunikacije – SMS porukama, i to, u našem slučaju, prjetećeg sadržaja. Vulgarne SMS-poruke nepoznatog pošiljatelja u autora razvijaju težnju za rekonstrukcijom dana, životne situacije ili određenog događaja koji ga nagoni da pošalje točno određenom primatelju kratki, prostački i uvredljiv tekst. Nepoznavanje identiteta nasilnika ili nasilnice projicirat će autorovo konstruiranje asocijativnog mozaika misli i osjećaja na desetke likova koji će u prvom licu jednine pristupiti pojašnjenju situacije koja ih je dovelo do čina slanja SMS-poruke. Pripovjedač je u cijelosti isključen iz teksta kako bi se događanja prenijela čitatelju što izvornije i realnije, katkada i začudno i nerazumljivo, bez izlišnog autorskog komentara, upravo u skladu s najboljim produktima proza koje čitatelja izravno suočavaju s vizijom životnih situacija i procesa, i to – prije procesa racionalizacije”, napisao je u obrazloženju Ivan Trojan.
“Metafizika misli autorski je rukopis koji već na prvu ostavlja dojam zrelog literarnog pisma, autorskoga promišljanja svjesnog, ponajprije duhovnog stanja u kojemu se nalazi današnje društvo u cjelini. Kako je metafizika stvar dubljeg promišljanja, a ne razumskog odnosa, autor nas već naslovom upućuje kako jedino mislima možemo povezati realno i irealno, ponekad i nadrealno. Riječi su pak materijalnost u kojoj se ogledaju čovjekove misli, a mudri su ljudi oduvijek upozoravali kako treba voditi računa o tome što se govori, jer su riječi snažne i posjeduju gotovo magičnu moć. Sve češće se i znanosti bave odnosima jezika, riječi, misli i uma. Autor ovoga rukopisa spomenute odnose propituje u svakodnevici svojih likova, jednoga u realnosti, a drugoga onkraj. S one strane žice – u ovom slučaju ljudskoga uma, pokušavajući proniknuti u misli onoga (ili one) čije stanje duha može tek pretpostaviti, ogledano samo u jeziku, odnosno riječima koje svakodnevno prima.
Riječ je, naime, o SMS porukama uvredljivog sadržaja koje glavni protagonist ovoga romana svakodnevno prima s nepoznatoga broja mobitela. Kondenzirana negativna energija, gorčina i očaj koji se iščitavaju u toj suvremenoj kratkoj formi međuljudske komunikacije, pa bila ona samo jednosmjerna, u stanju je oblikovati svijest koja cjelini bića daje i formu i sadržaj. Kako se oduprijeti tom mogućem eho-efektu? Treba li upoznati, pokušati spoznati um iz kojega se emitiraju takve negativne frekvencije? I što će se time postići? Razvoj metafizičke misli na europskim je prostorima u filozofiji uvijek bio usmjeren doprinosu razumijevanja ljudske osobe, tzv. personalizmu iz kojega razumijevamo tezu da se etički problemi suvremenog društva ne mogu riješiti, ako se čovjeka ne promatra prvenstveno kao osobu, nositelja dostojanstva i odgovornosti. Nadalje, kaže se i kako nije moguće izgraditi pravedno i dobro suvremeno društvo, ako se ne poznaje metafizička specifičnost osobe, ako se ne spoznaju posebne vlastitosti iz kojih proizlazi njezino dostojanstvo i etička odgovornost. Možemo reći kako se autor ovoga književnog djela uvelike vodio rečenim postavkama, pokušavajući konstruirati fiktivni svijet u koji postavlja likove, nositelje osobina razumnoga i nerazumnog, dobra i zla, pozitiva i negativa, misli i riječi ili riječi i misli. Detektirajući jedan od temeljnih problema ljudskoga društva u cjelini, prepoznajući ga u međuljudskoj (ne)komunikaciji, postavljajući ga u virtualni prostor komunikacije dvaju strojeva – zlih mobilnih telefona – autor donosi slijed dinamičnih slika iz svakodnevice koje čas gledamo licem u lice, čas u zrcalnom odrazu ekrana, čas u mjehurićima mineralne vode, ili iz perspektive potpune izmještenosti iz narativnoga tijeka. Takvim pripovjednim tehnikama, zanimljivim grafičkim rješenjima i rečenicom nepretencioznog filozofijskog karaktera autor svoju priču veoma uvjerljivo predočuje čitatelju. Sav svoj literarni napor autor tako usmjerava u pokušaj odgonetanja metafizike misli, odnosa dobra i zla, slobode i/ili neslobode pojedinca, odbacujući shvaćanje čovjeka kao sredstva, kao onoga bez slobode, onoga kojega se može zloupotrijebiti, a na čemu mu danas možemo iskreno čestitati”, napisala je Tatjana Ileš.
Objavljeno na Naslovna, Odjel za izdavačku djelatnost
