SUSRETOM SLAVONSKIH OGRANAKA I SVEČANOM AKADEMIJOM U OSIJEKU OBILJEŽENO 175 GODINA MATICE HRVATSKE
Matica hrvatska u 175. obljetnici svoga djelovanja, uz podsjećanje na zadaće koje je imala u čuvanju nacionalnog identiteta u vremenima kada hrvatski narod nije imao pravu državnost, artikulira i one koje ima danas. U mnogobrojnosti raznolikih kultura i identiteta, posebno od ulaska u Europsku Uniju, pred Maticom hrvatskom stoji izazov da i dalje, kao i tijekom svoje velike povijesti, bude čuvarica hrvatske narodne posebnosti. Matičini ogranci udružuju se u njezinu programu brigom za baštinu mjesta i krajeva u kojima djeluju i na taj način Matica se brine za hrvatsku sveukupnost, ulazeći u svaku poru hrvatskog identiteta u svim njegovim pojavnostima. Poruka da Matica ima veliku ulogu u takvu očuvanju odaslana je susretom Matičinih ogranaka održanim u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku, i svečanom akademijom u foajeu osječkoga Hrvatskog narodnog kazališta 24. listopada. Susretu su prisustvovali ogranci Matice hrvatske iz Slavonskog Broda, Belišća, Belog Manastira, Bizovca, Našica, Osijeka, Valpova, Požege, Orahovice, Virovitice, Slatine, Iloka, Vinkovaca i Vukovara.
Činjenica da su se od odazvali gotovo svi ogranci potvrđuje snagu Matičine ideje u koju vjeruju i provode je ljudi iz svih krajeva Hrvatske. Naglasio je to i domaćin, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Osijeku Ivica Završki, rekavši da odaziv predstavnika ogranaka na susret govori da je Matica hrvatska nešto više od saveza udruga – svi u ograncima rade volonterski, promičući hrvatsku kulturu i jezik. Stoga, dok je Matice, hrvatski identitet neće nestati.
Susretu su prisustvovali članovi Matičina Predsjedništva – predsjednik akademik Stjepan Damjanović, potpredsjednici Damir Barbarić, Stipe Botica i Stjepan Sučić, gospodarski tajnik Damir Zorić, glavni tajnik Zorislav Lukić, a uz njih tajnica Predsjedništva Ana Kranjčić i tajnica za ogranke Ida Hitrec. Susret je otvorio predsjednik Stjepan Damjanović podsjetivši na povijesnu ulogu Matice hrvatske. Kazao je da su ovakvi susreti važni jer Središnjica mora znati na koji način ogranci rade i na kakve probleme u svom radu nailaze kako bi im pružala što bolju potporu i pomogla im u njihovu radu. Prezentiravši analizu ogranaka – razmještenost na geografskoj karti, stanje članstva u pojedinom ogranku, zastupljenost u Vijencu, međusobnu suradnju ogranaka, djelovanje ogranaka u cjelini Matice hrvatske, važne programe i manifestacije ogranaka, njihovo izdavaštvo kroz časopise i biblioteke glavni tajnik Zorislav Lukić pokazao je da Središnjica prati i podupire njihovo djelovanje.
Čuvarica narodnog blaga
Potpredsjednik Stipe Botica govorio je o rukopisnim zbirkama Matice hrvatske iz Slavonije i podsjetio da su od sama Matičina osnutka ilirci vidjeli vrijednost tradicijske kulture, a 1860-ih Matica je počela prikupljati književno narodno blago spriječivši prijetnju njegova zaborava i nestajanja. Prikupljanju je pridonio i Razgovor ugodni naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića, koji se čitao na cijelome hrvatskom prostoru. Tada se, naime, pretpostavljalo da su Razgovori narodna književnost. Tadija Smičiklas 1870. sastavio je poziv s popisom onoga što bi trebalo prikupljati – narodne riječi, fraze, poslovice, pjesme… Taj je poziv Matica hrvatska slala svojim pododborima na terenu. Do 1904. skupljeno je 257 zbornika s oko 65.000 listova s cijeloga hrvatskog kulturnog prostora.
S područja Slavonije bilo je 54 zbornika, a u njima 18.700 lirskih pjesama, 3000 epskih pjesama, nekoliko tisuća poslovica i zagonetki, i to blago Matica hrvatska čuvala je do 1951, kada ga je predala na čuvanje Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Potpredsjednik Botica kazao je da bi Slavonija trebala biti ponosna na svoje sakupljače narodnoga blaga naglasivši da je desetak zbirki objavljeno, a još je dvadesetak uščuvanih rukopisa iznimno dragocjeno. Pozvao je ogranke s područja Slavonije i Baranje da im posvete pozornost jer bi bili silan dobitak za hrvatsku kulturu.
Izlaganjem Ogranci Matice hrvatske – kulturna središta naših gradova i krajeva potpredsjednik Stjepan Sučić odgovorio je na pitanje zašto Matica osniva pododbore (ogranke) prizvavši misao Filipa Lukasa, koji je rekao da narod nije kulturan ako ima samo svoju elitu, nego ako je sav prožet kulturom, za što je potreban neprekidni rad. Dodao je kako su pododbori osnivani s glavnom svrhom da promiču hrvatsku knjigu, kako ju je opisao Oton Kučera kada govori što nam je sve potrebno da bismo kao narod opstali: „Natječemo se s drugim narodima i samo ćemo onda opstati ako na najizvrsniji način čitamo, pišemo i studiramo knjige iz književnosti, humanističkih znanosti i prirodoslovne knjige – to je oružje kojim će se izvojevati pobjeda.“
Damir Zorić pozvao je ogranke da obrate pozornost i proučavaju ljude koji su se kao etnolozi ili na etnološki način bavili baštinom. Velikani kao što su Matija Petar Katančić, koji je udario temelje hrvatskoj etnologiji, i Grgur Čevapović u mjestima gdje su rođeni mogu biti predmetom bavljenja ogranaka. Posebno je istaknuo nekoliko etnologa koji su poznati u svjetskim razmjerima, a u Hrvatskoj su slabo ili nimalo zastupljeni. Jedna od takvih je Jelica Belović-Bernadzikowska, hrvatska književnica, etnografkinja i sakupljačica narodnog blaga, rođena 1870. u Osijeku. Iako je svoju knjigu o običajima južnih Slavena objavila u Dresdenu 1927. (Die Sitten der Südslawen) i time nadišla hrvatske krugove, u njima je slabo zastupljena. Milko Cepelić (Vuka, 1853–Đakovo, 1920) znan je kao tajnik i kapelan biskupa Strossmayera, no malo je poznato da je prikupio golemu zbirku narodnih tkanina i vezova, darovanu Etnografskom muzeju u Zagrebu. Dva su svjetski poznata etnologa također zanemarena u hrvatskoj javnosti – rođeni Požežani Aleksandar Gahs (r. 1891) i Friedrich Salomon Krauss (r. 1859). Gahs se bavio kulturnom baštinom sibirskih naroda, magijom, ezoterijskim kultovima, šamanizmom te je objavljivao popularno pisane sintetske radove o znanosti i religiji, braku i obitelji. Dr. Krauss izgradio je karijeru u Beču istraživanjem južnoslavenskih folklora. U epskoj narodnoj književnosti južnih Slavena proučavao je erotske elemente i ta su njegova istraživanja poslužila tada novoosnovanoj bečkoj psihoanalitičkoj školi.
Razgranata aktivnost ogranaka
Predstavnici ogranaka izlaganjima su prezentirali svoj rad s naglaskom na najvažnije i najnovije projekte, uspjehe ogranaka i probleme s kojima se susreću. Nekoliko njih redovito izdaje godišnjake – OMH u Valpovu, Belom Manastiru, Slavonskom Brodu i Novoj Gradiški. Predstavnici ogranaka složili su se da su godišnjaci dobro prihvaćeni i rado čitani. Predstavnica OMH u Slavonskom Brodu Jasna Ažman istaknula je da Ogranak, uz Godišnjak, ima još nekoliko uspješnih projekata. Najopsežniji je objavljivanje kompletnih sabranih djela Ivane Brlić-Mažuranić. Ogranak aktivno sudjeluje i u manifestaciji U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić te organizira manifestaciju Sjećanje na Dragutina Tadijanovića,u sklopu koje se dodjeljuju stipendije najboljim studentima kroatistike i pjesnička nagrada Srebrne svirale.
Dodjela nagrada najboljim učenicima česta je aktivnost ogranaka, a njihova okrenutost mladima očituje se i u provođenju programa u školama u mjestima u kojima djeluju. Posebno se u tome ističu OMH u Požegi, OMH u Našicama, OMH u Slatini, OMH u Novoj Gradiški i OMH u Orahovici.
Ogranak u Osijeku, sveučilišnom gradu, ima pak izvrsnu suradnju sa studentima Filozofskog fakulteta i Umjetničke akademije. Svi ogranci surađuju i s drugim udrugama i društvima – primjerice, predsjednik OMH u Belišću Zdenko Glasovac istaknuo je da Ogranak surađuje sa svim važnim ustanovama u gradu – Muzejom Grada Belišća, Centrom za kulturu Sigmund Romberg, Župom Sv. Josipa Radnika, Gradskom knjižnicom i čitaonicom te s Turističkom zajednicom.
Knjige koje izdaju ogranci često pridonose i razvoju turizma – OMH u Belišću u tom se smislu ponosi kulturno-povijesnim vodičem Staro Belišće autora Milana Salajića (OMH u Belišću i Grad Belišće, 2012), OMH u Orahovici monografijom Ive Mažurana Orahovica – 1228.–2008: srednjovjekovna tvrđava, utvrđeni dvor, trgovište i grad (2008), a OMH u Valpovu novoobjavljenom knjigom Stjepana Najmana Valpovčice (2017), koja donosi kratke priče o zanimljivim događajima, istaknutim ljudima, kulturnim institucijama, raznim društvima i udrugama tijekom povijesti.
Budući da je na području Baranje izdan malen broj knjiga, a malo ih je i o baranjskim temama, predstavnica OMH u Belom Manastiru Kornelija Pacanović Zvečevac naglasila je da su izrazito ponosni na knjigu Dubravke Božić Bogović, dobitnicu Srebrene plakete MH Rođenje, brak i smrt – stanovništvo južne Baranje u 18. st. (OMH u Belom Manastiru i Centar za kulturu Grada Belog Manastira, 2013).
Valja spomenuti i tribinu Mikeški divani u suorganizaciji OMH u Virovitici i Gradskog muzeja Virovitica sa svrhom očuvanja starosjedilačkih mikeških govora, koji se danas gube, te agilnost OMH u Bizovcu, koji objavljuje vrijedan časopis Kvadrat, posvećen teoriji stripa te istoimenom bibliotekom pridonosi afirmaciji stripa u Hrvatskoj.
Svečanoj akademiji u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, održanoj pod pokroviteljstvom Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije, uz članove i prijatelje Matice hrvatske prisustvovali su i gradonačelnik Grada Osijeka Ivan Vrkić i zamjenik župana Osječko-baranjske županije Petar Lagator. Gradonačelnik je pohvalio skup ogranaka izrazivši zadovoljstvo njihovim radom i zaključio da će za Maticu hrvatsku uvijek biti mjesta dok je Hrvatske. Složio se s time i zamjenik župana, dodavši da Matica ima veliku ulogu u očuvanju i afirmiranju prepoznatljivosti Hrvatske, posebice danas, u doba snažnih, povijesnih kultura koje ju okružuju. I sam je tomu nastojao pridonijeti, kazao je, kao predsjednik OMH u Valpovu u dva mandata.
Stupovi narodne posebnosti
Matičina 175. obljetnica prilika je da se podsjetimo što je sve ona učinila za hrvatsku kulturu i time za hrvatski narod, uvodno je kazao predsjednik Stjepan Damjanović, naglasivši da je pritom važno propitivati što se od rezultata njezina duga i plodna djelovanja može uključiti u suvremeni hrvatski kulturni trenutak, što može pomoći da naše danas i naše sutra budu sadržajniji i ljepši. Pri ostvarenju takva cilja važno je poštivati drugo i drukčije, kazao je, a Matica hrvatska uvijek je bila toga svjesna i zbog toga je dobro primljena od većine ljudi kojima su na srcu bili kultura i narod. Tako je i danas, dodao je – kao i u povijesti – Matica hrvatska uvijek se odupirala nastojanjima ponekih hrvatskih političkih elita, dajući im do znanja da ako je njihova djelatnost usmjerena na dobro hrvatskoga svijeta, imat će u Matici potporanj. Ona želi iskreno pomoći funkcioniranje i napredak hrvatske države, ali to ne znači da će u svoje redove pripuštati strančarenje i nametanje partikularnih interesa i da se odriče prava na kritiku. Predsjednik je govorio i o Matičinoj brizi o dvama stupovima hrvatske narodne posebnosti – knjizi i jeziku. Podsjetio je da ove godine slavimo 50. obljetnicu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, nastalu u vrijeme kada se Hrvatima osporavalo pravo na jezik. Briga za hrvatski jezik od tih vremena pa sve do danas postala je trajnom odrednicom Matičina rada.
Zašto je pravo na jezik nekom narodu toliko važno razložio je izlaganjem pod naslovom Jezik i domovina Damir Barbarić. Iako nam jezik označavanjem omogućuje pristup svemu što jest i svakovrsno odnošenje spram toga, jedino o sebi šuti i prikriva se, kazao je profesor Barbarić. Usprkos teškoj dokučivosti, jezik nam se otkriva u uronjenosti čovjeka u njemu: u najranijem djetinjstvu, prije nego što se u njemu probude svijest i volja, čovjek je već zahvaćen jezičnom strujom koja ga nosi, i od rođenja do smrti određuje način njegova govora, a time i osjećanja i mišljenja. U svakoj riječi materinskoga jezika koju izgovara s njim zajedno govore bezbrojni naraštaji njegovih predaka i u njemu je čovjek udomljen, on mu je prisan prostor obitavanja, duhovni zavičaj i domovina, zaključio je profesor Barbarić.
Čuvanje te domovine, jezika, i knjige, dužnost je Matice hrvatske. Kao cesarićevske kapi, koje predsjednik Damjanović priziva u svome govoru, Matičini ogranci i svaki pojedinac koji ispunjava njezine ciljeve zajedno tkaju dugu boljega svijeta. Pritom se, dakako, trebaju usredotočiti na dugovječnu baštinu kao temelj, ali usmjeriti se i prema stvaranju novih sadržaja kao zalog za bolju budućnost i poticaj onima koji dolaze poslije nas. Za njih želimo da, kao u odjekivanju materinskog jezika koji će ih obaviti, rođenjem budu uronjeni i u ljepotu svijeta koju ćemo za njih stvoriti kao što su ga naši preci stvarali za nas.
* * *
Vjekoslav Đaniš, OMH u Bizovcu
Susret ogranaka opravdao svrhu
Po mišljenju većine sudionika s kojima sam razgovarao i po mom osobnom mišljenju sastanak slavonsko-baranjskih ogranaka Matice hrvatske u cijelosti je opravdao svoju svrhu. Ovakva druženja potrebno je organizirati svake ili barem svake druge godine. Na taj način svaki bi ogranak predstavio svoj rad te upoznao ostale ogranke sa znamenitostima kraja u kojem djeluje. Druženjima se na najbolji način dogovara i moguća suradnja među ograncima kao što smo mi ovom prigodom dogovorili suradnju, osim s ograncima s kojima smo dosad surađivali, i s ograncima Matice hrvatske u Iloku i Vukovaru. Središnjica treba koordinirati djelovanje ogranaka te nam pružati stručnu i organizacijsku pomoć u budućim projektima.
Vesna Vlašić, OMH u Požegi
Priznanje volonterskom radu
Obradovao me poziv na sastanak predstavnika slavonsko-baranjskih ogranaka sa Središnjicom. Osim što smo se neki prvi put vidjeli i upoznali, što je meni osobito važno, bilo je poticajno slušati što sve ogranci rade, razgovarati o problemima s kojima se susrećemo, kako ih možemo riješiti. Posebice me se dojmio entuzijazam i upornost kolega koji uz veće ili manje napore dovode kulturu u svoju sredinu. Ima nas aktivnijih i manje aktivnih, no svi smo usmjereni zajedničkom cilju, velikoj ljubavi prema Matici. Susret Središnjice s nama na terenu je, osim namjere da nam se pomogne, i iskaz priznanja našem volonterskom radu. Zahvalna sam i smatram kako se susreti trebaju nastaviti jer nas oni još više povezuju.
Zorislav Milković, OMH u Orahovici
Više medijskog prostora za ogranke
Sastanak u Osijeku bio je višestruko koristan. Prije svega, ovakvi susreti pokazuju brigu Središnjice za ogranke, daju im poticaj za rad i motiviraju ih za dalje aktivnosti. Susret je bio nadasve srdačan, prijateljski, ali i radni. Čuli smo što rade naši članovi Matice u susjednim ograncima i dogovorili zajedničke aktivnosti u budućnosti. Sastanak će poslužiti da u svoj rad uvrstimo neke od aktivnosti koje dosad nismo imali, a uspješno se provode u drugim sredinama. Isto tako, pozivamo uredništvo Vijenca da pokuša dati više prostora radu ogranaka. Ovakve susrete treba organizirati češće i načelno smo dogovorili idući susret u Orahovici. Treba pohvaliti i gostoljubivost naših domaćina u Muzeju likovnih umjetnosti.
Izvor: Vijenac: književni list za umjetnost, kulturu i znanost XXV, broj 618 (2017). Zagreb: Matica hrvatska