Category Archives: Naslovna

Radionice dramskog pisanja / koncertno čitanje / produkcija monodrame

(svibanj i lipanj 2021., Osijek, online/uživo)

PRIJAVA

Prijave do 20. svibnja 2021. u 17 sati
ili do popune broja polaznika (max. 12)

Voditeljica radionice: Vedrana Klepica

Tema radionice: Vilma Vukelić (radni naslov: Četvrta žena); monodrama

Raspored radionica:

a) online radionice (od 20. do 28. svibnja 2021.; detaljan raspored nakon prijave sudionika; 3-4 radionice, već prema procjeni voditeljice)

b) radionice uživo:

31. svibnja (ponedjeljak)
radionica od 10 do 14 sati – Stara pekara, studio br. 4

1. lipnja (utorak)
radionica od 10 do 14 sati – Stara pekara, studio br. 4

2 lipnja (srijeda)
radionica od 10 do 14 sati – Stara pekara, studio br. 4

Vedrana Klepica djeluje kao autorica i dramaturginja. Drame su joj izvođene u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Austriji, Njemačkoj, Australiji i Argentini, te su prevedene na engleski, njemački, francuski i španjolski.

Sudjelovala je na nekim od najbitnijih festivala za dramske i kazališne autore (Theatertreffen Forum Berlin, Neue Stucke Aus Europa, Wiesbaden, Festival Internacional de Dramaturgia Europa + América, Buenos Aires, Autorenlabor Theater Konstanz, Interplay Australija, Women’s Playwrights International, Stockholm i Cape Town), te je surađivala na više međunarodnih razvojnih projekata i rezidencija – What is Third, La Casa Encedida, Madrid, The Conspirators & National Theatre Studio London, Tinderbox Theatre, Belfast, Six person singular Priština – Beograd itd.

Dosad izvedene drame uključuju J.A.T.O,  Radio Kundera, To Fuck Because We Want To, Tragična Smrt Ekonomskog Analitičara, Nebo je sivo i vidi se ispušni dimnjak tvorničkog postrojenja, Moby play, Bijeli bubrezi, Naš odgoj.

Biografska crtica preuzeta sa: http://www.mala-scena.hr/home/biografije/v/vedrana-klepica.aspx

Vukelić, Vilma (rođena Miskolczy), hrvatska književnica (Osijek, 8. II. 1880 – Zagreb, 20. III. 1956). Školovala se u privatnom internatu u Beču. Javila se u osječkom listu Die Drau 1896. feljtonima i prijevodima hrvatskih pjesnika na njemački. Udavši se za književnika Milivoja Vukelića, živjela je u Budimpešti i Pečuhu, a od 1923. u Zagrebu. Na njemačkom je napisala sedam opsežnijih djela, koja su pretežito ostala u rukopisu. Za života joj je objavljen samo roman o Židovima u Madžarskoj uoči I. svjetskog rata – Ljudi bez domovine (Die Heimatlosen, 1923). U rukopisu su ostali roman-kronika o ratnoj 1941. u Zagrebu Okruženje (Der Kreis, datiran 1947), roman o političkim previranjima u Hrvatskoj 1913–21. Sjetva (Aussaat, 1950), odgojni roman s vremenom radnje u međuratnom Zagrebu Čovjek na mostu (Der Mann auf der Brücke, 1955) te Dvanaestorica za stolom (Zwölf um den Tisch, 1955), o političkim izbjeglicama u Parizu. Na hrvatski jezik prevedeni su joj 1994. memoari Tragovi prošlosti (Spuren der Vergangenheit, oko 1948), u kojima je autoreferencijalnost pomiješana s kulturnim, povijesnim i političkim reminiscencijama na srednjoeuropski prostor u kojem je autorica odrastala, te 1997. romaneskna kronika U stiješnjenim granicama (In engen Grenzen, 1951), u kojoj je panoramski prikazan osječki građanski stalež u bidermajerskom i političkom ozračju.

Enciklopedijska natuknica sa: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=65632

CIJENJENOM ČLANSTVU,
PARTNERSKIM UDRUGAMA I ORGANIZACIJAMA
TE INOM ZAINTERESIRANOM GRAĐANSTVU

S radošću vas obavještavamo kako u prostor Ogranka Matice hrvatske Osijek možete doći svakoga utorka i/ili petka od 18 do 20 sati na adresu Stare pekare, ured br. 4 (Trg Vatroslava Lisinskoga 11), uz obveznu prethodnu najavu na eadresu: maticahrvatskaosijek@gmail.com ili na telefon tajnice Ogranka gđe. Jasminke Mesarić +385 91 206 4425.
Veselimo se susretu!

KNJIŽEVNA REVIJA
Časopis za književnost i kulturu
God. 61., br. 2-3, 2021.

Tema: hrabrost

Poštovani suradnici, čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, pripremamo dvobroj 2-3 za 2021. godinu, a s obzirom na okolnosti u kojima živimo, zaključili smo kako termin hrabrost, kao tema ovoga dvobroja, simbolički predstavlja sadržaj koji ćemo ponuditi u novome broju našega časopisa.
Naime, nakana je ovim brojem obilježiti i 50. godišnjicu hrvatskog proljeća te 30. godišnjicu od osamostaljenja Republike Hrvatske. I za jedno su i za drugo bili potrebni ponajprije politička hrabrost, državnička mudrost, ali i zajedništvo i neustrašivost hrvatskoga naroda. Vjerujemo da će tekstovi pristigli na temu obilježavanja ovih dvaju, za cjelokupno hrvatsko društvo, značajnih obljetnica dodatno doprinijeti poznavanju, razumijevanju te poštovanju spram aktera i događaja iz suvremene nacionalne povijesti, a na korist ponajprije mladim generacijama koje danas odrastaju u slobodnoj i neovisnoj zemlji.
Temu hrabrosti time ne iscrpljujemo već otvaramo časopisni prostor za raznorodna ostvarenja, prve „hrabre“ pokušaje književnoga stvaranja, tekstove koji nas sve mogu ohrabriti u ovim nesigurnim i po zdravlje i život opasnim vremenima, a ovim vas pozivom zovemo na suradnju u novom dvobroju Književne revije.
Unaprijed zahvaljujemo na vašim prilozima!

Rok za predaju priloga: 1. 6. 2021.

Tekstove do roka za predaju možete slati na: maticahrvatskaosijek@gmail.com ili na tatjana.iles@gmail.com

Uredništvo zadržava pravo izbora primljenih tekstova za konačnu objavu.

Tatjana Ileš,
glavna urednica časopisa Književna revija

Osijek, 26. travnja 2021.

Za nastanak romana zaslužna je moja dugogodišnja prijateljica, doktorica S. koja mi je ne samo otkrila ključnu pojedinost opisanih događaja, nego me i poticala na pisanje.
Roman je nastao s nadom da će biti koristan onima koji ga pročitaju. Koristan u onom jednostavnom i lako shvatljivom smislu po kojem svaki čovjek treba biti koristan drugim ljudima. Kako ovima u sadašnjosti, tako i onima u budućnosti. Pa čak i onima koje nećemo nikada sresti.
Nošen tom mišlju, nadam da će roman spasiti barem jedan život, spriječiti barem jedno zlodjelo, osvijestiti barem jednog zločinca.
To bi bilo dovoljno.
U pisanju romana znatno je pomogao veliki majstor karatea i veliki majstor pisanja, Kristian Novak. Oss, sensei!
Marljivim čitanjem pomogla je i studentica nastavničkog smjera engleskog jezika i književnosti, Valentina Markasović kojoj se najtoplije zahvaljujem.
Sav prihod od prodaje namijenjen je Centru za nestalu i zlostavljanu djecu
Knjiga je besplatno dostavljena svim knjižnicama u Hrvatskoj. Navedeno su omogućili Grad Osijek, Lions klub Gea, Karate klub Osijek i Fond Hipokrat zaklade Slagalica.
U ime svih budućih čitatelja, najiskrenije im zahvaljujem.

U Osijeku 27. ožujka 2021.

Dražen Gorjanski

Ono što posebice drži čitatelja posve navučenog na ovaj tekst zasigurno je lakoća pisanja i domišljata duhovitost natopljena emotivnošću kojom se komentiraju prepoznatljive dnevne situacije bilo da je riječ o obitelji, politici, društvu, ljubavnom odnosu.
Gorjanski se pokazuje kao onaj pisac koji čitatelja odmah izvijesti što se zbilo i tko je žrtva kako bi tijekom naracije vodio priču prema razotkrivanju krivca, pronalaženju dokaza koji bi trebali biti što vjerodostojniji i autentičniji ne oblikujući pri tome površnu priču već onu punu života, strasti, suza, nedoumica, natopljenu svakodnevnim problemima i pokojom šetnjom uz opatijsko more.

Helena Sablić Tomić

Bez obzira što se temeljno na ovaj roman gledalo kao na krimić, njegov je tekst znatno složeniji. Izborom tematike autor ukazuje na nekoliko značajnih društvenih problema koji počesto ostaju na marginama širega društvenog interesa, barem dok se ne dogodi tragedija, pa čak i tada.
Za reći je na ovome mjestu kako Slučaj Laure D. nikako nije samo krimić, štivo koje će se brzo zaboraviti nakon čitanja.

Tatjana Ileš

Marin Balaić rođen je 1980. u Osijeku. Diplomirao je grafički dizajn na Studiju dizajna u Zagrebu. Nakon završetka studija počinje profesionalno djelovati u dizajn studiu mit, u Osijeku. U suradnji s kolegama pokreće niz međunarodno nagrađivanih projekata u područjima dizajna, oglašavanja i društvene odgovornosti.
U svom radu vodi se snažnim uvjerenjem u efikasnost dizajna kao alata za rješavanje problema, kao načina prepoznavanja i oblikovanja odnosa između ideja i stvarnosti te kao metode za poboljšanje veza između ljudi i proizvoda koje koriste.
U 15 godina iskustva razvio je uspješna rješenja u gotovo svim kategorijama vizualnih komunikacija, od produkt dizajna, brendinga i publikacija do tržišnih komunikacija, tv reklama i
dizajna pakiranja. Od 2017. godine predaje na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i redovito sudjeluje u radu niza udruga koje promoviraju vizualnu kulturu i dizajn.

Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

Matica hrvatska Ogranak Osijek

POZIVAJU NA SUDJELOVANJE U PRIPREMI

Zbornika radova u čast akademika
Stjepana Damjanovića

Akademik Stjepan Damjanović u studenome 2021. godine navršava 75. godina. Rođeni Slavonac, u svoju je “matičnu zemlju”, u svoj zavičaj duboko ukorijenjen ne samo rođenjem nego i neumornom znanstvenoistraživačkom posvećenosti slavonici; utemeljiteljskim, predavačkim i mentorskim radom, podupiranjem znanstvenih i kulturnih ustanova na prostoru Slavonije, promoviranjem knjiga…

Kao podsjetnik na rečeno prilažemo zavičajnu biografiju akademika Damjanovića i pozivamo Vas da sudjelujete u pripremi slavonskoga odvjetka svečarskoga zbornika u čast njegova 75. rođendana.

Potvrdu sudjelovanja s (radnim) naslovom rada, molimo, pošaljite do 1. travnja 2021. godine, a radove do 1. srpnja 2021. godine na mlukic@ffos.hr i mzagar@ffos.hr (u CC vladimir.dugalic1@os.t-com.hr, itrojan@ffos.hr). Radovi usmjereni na Svečara u bilo kom slavonskom kontekstu, ali i slavonski općenito, mogu biti esejskoga tipa ili u nekom obliku znanstvene proze. Radovi koji budu znanstveno opremljeni dobit će kategorizaciju na temelju recenzija.

STJEPAN DAMJANOVIĆ – ZAVIČAJNA BIOGRAFIJA

Stjepan (Stipa) Damjanović rodio se prije sedamdeset i četiri godine, 2. studenoga 1946. godine u Strizivojni, selu nadomak Đakova, u samom srcu Slavonije i u staroj šokačkoj obitelji Mušulinovih. Osnovnu je školu pohađao u rodnom selu i u obližnjem Vrpolju, a u Požegi – »slavonskoj Ateni« – tamošnju uglednu gimnaziju. Njegovu je humanističku i slavističku formaciju potaknuo, raspirujući »ljubav prema knjizi i pisanoj riječi«, dugogodišnji strizivojnski župnik – vlč. Mitar Dragutinac (Srijemska Mitrovica, 1920. – Strizivojna, 1989.), proslavljeni hagiograf, liturgičar i crkveni povjesničar kojega se akademik Stjepan Damjanović uvijek rado i dojmljivo sjeća, pisanom i govorenom riječju.

Još otkako je 1970. godine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti te ruski jezik i književnost, postavši ubrzo asistentom profesora Eduarda Hercigonje, Stjepan Damjanović uporno se zalagao za književno i kulturno uzdizanje zavičaja – ostvarujući istodobno značajne pomake u svojoj primarnoj paleoslavističkoj i paleokroatističkoj struci.

Rodnoga kraja spominjao se kao znanstvenik – filolog, posvetivši njegovim fenomenima Slavonske teme, knjigu objavljenu 2006. godine koja je, odmah po otilasku u svijet, svoga autora upisala u niz reprezentativnih kontinentalnih pisaca, koji slavonski zavičaj, njegovu kulturno-knjišku prošlost i sadašnjost, ne samo da izvrsno znaju nego i srcem osjećaju.

Slavonija je u Stipi Damjanoviću budila i pjesnika koji je zavičaju – još kao akademski mladac – ispjevao dojmljive, slavonskim dijalektom sročene stihove.

Kako se u svojoj akademskoj karijeri prihvaćao svakovrsnih zaduženja – bivši akademikom, pročelnikom sveučilišnih i fakultetskih ustrojbenih jedinica, tajnikom a najzad i (pot)predsjednikom Matice hrvatske, voditeljem i suradnikom projekata koji su na različite načine promišljali boljitak slavonskih kulturnih i odgojno-obrazovnih ustanova i djelatnosti – tako je novim idejama i praksama bogatio javni život svojih slavonsko-srijemskih gradskih i seoskih centara, pomažući najprije akademsku formaciju osječkih znanstvenika kroatista još otkako je – zajedno sa svojim mentorom akademikom Eduardom Hercigonjom – na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Osijeku udarao temelje buduće Katedre za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju.

Stjepan Damjanović na raznovrsne je načine podupirao – što i dalje čini – znanstvenu i stručnu djelatnost osječkoga Filozofskog fakulteta, ali i drugih sastavnica Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, kao uostalom i svih slavonsko-srijemskih ogranaka Matice hrvatske. Spomenimo se ovom zgodom podrške koju je pružio aktiviranju Matičina ogranka u Feričancima u rujnu 2020. godine, ili pak održavanju Znanstvenoga kolokvija o fra Marku Japundžiću koji je u prostorijama Općinske narodne knjižnice u Drenovcima upriličen 22. veljače 2019. godine.

Osim toga, Stjepan Damjanović rado se – u svojstvu katoličkoga intelektualca i vrsnoga poznavatelja života i djelovanja biskupa Josipa Jurja Strossmayera – odaziva raznovrsnim akademskim i duhovnim pozivima Osječko-đakovačke nadbiskupije. Sudjeluje u popularno-znanstvenim predavanjima i manifestacijama, promocijama, dodjelama nagrada i memorijalnim slavonskim susretima.

Nije ga usporila ni zaslužena mirovina u kojoj je od 2017. godine.

Slavonija mu je oduvijek nastojala primjereno zahvaliti pa se nizu Akademikovih nagrada i priznanja pridaju i zavičajno značajne crtice: primjerice, Damjanovićeva knjiga Filološki razgovori (Zagreb, 2000.) 2001. godine nagrađena je nagradom »Ivan i Josip Kozarac« za najbolje znanstveno djelo znanstvenika iz Slavonije, a 2004. godine na vinkovačkoj znanstveno-kulturnoj manifestaciji Šokačka rič 2 dodijeljen mu je veliki dukat s pratećom poveljom za vrijedna postignuća te izuzetan doprinos znanstvenom udjelu Slavonije u hrvatskom jezikoslovlju, 2011. godine nagrađen je nagradom za životno djelo u okviru manifestacije 17. Dani Josipa i Ivana Kozarca u Vinkovcima. Pod okriljem spomenute manifestacije, no 20-e po redu, 2014. godine njegovi su Novi filološki prinosi osvojili nagradu za najbolju znanstvenu knjigu godine, i to autora koji je rođenjem i djelovanjem vezan za Slavoniju.

Studenti hrvatskoga jezika i književnosti diljem Republike Hrvatske, a i izvan njezinih granica, uče se snalaziti u svojoj novoj životnoj ulozi i budućoj struci družeći se sa zapaženim udžbenicima akademika Damjanovića. Spremajući se za kolokvije i ispite iz Staroslavenskoga jezika, temeljnoga kolegija s prve godine studija, prolaze kroz gradivo Profesorovih priručnika (Slova iskona, gramatike Staroslavenski jezik i Maloga staroslavensko-hrvatskoga rječnika), upoznaju se s njegovim pitkim i jednostavnim stilom tumačenja zahtjevnih nastavnih sadržaja (upoznaju i – slobodno možemo reći – u njeg se zaljubljuju). Ne treba nas stoga čuditi što su mu njegova kroatistička djeca – novi i stari studenti hrvatskoga jezika i književnosti – podarila najljepše i najposebnije među svim priznanjima kada su mu 2017. godine, povodom Profesorova odlaska u mirovinu, na zagrebačkome Filozofskom fakultetu pripremili spektakularan oproštaj. Ispunivši dvoranu broj 7 do posljednjega mjesta, izgovorili su (i ove) riječi s kojima njegov zavičaj i njegovi (su) zavičajnici duboko suosjećaju:

Skidamo Vam titule akademika i profesora i proglašavamo Vas Učiteljem jer je tako nježnije, toplije i iskrenije. Rekli ste da je ovo zadnje predavanje, ali kako to mislite otići?

Zar je moguće da čovjek ode s mjesta u koje je, kao stablo, tako duboko ukorijenjen?

Časopis za književnost i kulturu

God. 61., br. 1., 2021.

Tema: obljetnička

POZIV NA SURADNJU

Poštovani suradnici, čitatelji i prijatelji časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkoga Ogranka Matice hrvatske, čast mi je podsjetiti vas da je 1. broj 1. godišta Revije – književnosti, kulture i društvenih pitanja objavljen u ožujku-travnju 1961. godine te da će prvi broj 61. godišta biti OBLJETNIČKI, s tematom posvećenim početcima časopisa čiji smo danas ponosni slijednici, ali i svima onima koji su doprinijeli njegovu pozicioniranju kao jednoga od najznačajnijih književnokulturoloških časopisnih izdanja na našim prostorima.

U prvom su broju Revije svoje književne priloge objavili Miroslav Slavko Mađer, Dubravko Jelčić, Milivoj Polić, Dionizije Švagelj, Ivo Bogner, Fedor Vidas i drugi, o kulturnim prilikama pisali su Julije Njikoš, Pavle Blažek i Ljubomir Stanojević, o društvenima Zdenko Jurašek i Geza Stantić, a likovnim je prilozima prvi broj obogatio vinkovački akademski slikar i scenograf Joza Mataković.

Uređivački odbor tada su činili: Ivo Bogner, Vojislav Pelajić, Slobodan Kovačević, Nada Pivac, Ive Mažuran, Nada Murat, Dragutin Savin, Stjepan Brlošić, Stanka Pavuna, Pavle Blažek, Ljubomir Stanojević, Franjo Hegeduš i Geza Stantić. Odgovorni urednik bio je Branko Božić, a glavni urednik Milivoj Polić.[1]

Ovim vas pozivom zovemo na suradnju u obljetničkom izdanju Književne revije te potičemo na oblikovanje (raznorodnih) tekstova čija je zajednička nit vodilja upravo tradicija i višedesetljetna opstojnost ovoga časopisa u izdanju Ogranka Matice hrvatske Osijek. Kvaliteta priloga, vidljivost i značaj takvoga časopisa u lokalnom, regionalnom, ali i nacionalnom prostoru te njegovo kontinuirano objelodanjivanje rezultat su napora mnogih generacija urednika, autora i suradnika, grafičkih i likovnih dizajnera, lektora i korektora, a na koje biste nas, i na njihovu povezanost s Revijom, željeli svojim tekstovima podsjetiti.

Unaprijed zahvaljujemo na vašim prilozima!

Rok za predaju priloga: 1. 3. 2021.

[1] Gospodinu Ljubomiru Stanojeviću zahvaljujem na vrijednim informacijama o prvome broju Revije.

Tekstove do roka za predaju možete slati na: maticahrvatskaosijek@gmail.com ili na tatjana.iles@gmail.com

Uredništvo zadržava pravo izbora primljenih tekstova za konačnu objavu.

Srdačno,

Tatjana Ileš,

glavna urednica časopisa Književna revija

Osijek, 28. siječnja 2021.

Članovima i svim prijateljima Matice hrvatske