Osječki ogranak raste PORTRET MATIČARA: Ivica Završki, pravnik, potpredsjednik Ogranka MH u Osijeku

38_ivica_zavrski-1

Snimio MIRKO CVJETKO

Razgovarala IDA HITREC

Uspjeli smo Matičin osječki ogranak brendirati kao jedan od zaštitnih znakova grada. Danas smo najveći preostali relevantni nakladnik istočno od Zagreba

U jednome od najvećih ogranaka Matice hrvatske, osječkom, 12. srpnja održana je izborna skupština na kojoj je izabran novi predsjednik Ivan Trojan, profesor novije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku i dugogodišnji glavni urednik časopisa za književnost i kulturu Književna revija osječkog ogranka. Na tom je mjestu naslijedio Ivicu Završkog, predsjednika Ogranka u dvama mandatima, od 2011, a sada potpredsjednika. S obzirom na veličinu i važnost Ogranka u Osijeku ponudili smo prostor za razgovor novom i bivšem predsjedniku. U osječkom ogranku dogovorili su se da će prvo dosadašnji predsjednik Završki rezimirati rad Ogranka u proteklim dvama mandatima, a u sljedećem će broju novi predsjednik Ivan Trojan predstaviti svoj program i viziju.

Kakvo je stanje u Ogranku bilo 2011, kad ste imenovani predsjednikom, a kakvo je danas?

OMH u Osijeku ima doista dugu, časnu i burnu povijest. Čini mi se da je te 2011. trebalo dodatne energije i poticaja da se financijski stabilizira stanje Ogranka. Danas sa zadovoljstvom možemo konstatirati da smo u svih tih osam godina uspjeli ne samo sanirati glavninu obveza već i poslovati pozitivno, organiziravši pritom i jednu Glavnu skupštinu Matice hrvatske u Osijeku, prvi put u povijesti u Slavoniji. Prošlu smo poslovnu godinu završili u skromnom plusu te s godišnjim prihodima od gotovo pola milijuna kuna. Čini mi se, iz današnje perspektive, da je to tada članove Ogranka motiviralo da me, iako izvornog matičara, no ipak čovjeka koji se bavi gospodarstvom i pravom, a ne kulturnjaka po vokaciji, dvaput izaberu za tu časnu i odgovornu dužnost.

Što biste istaknuli kao najveće rezultate svoga rada i rada kolega?

Prije svega činjenicu da smo uspjeli osječku Maticu hrvatsku brendirati kao jedan od zaštitnih znakova grada. Danas smo, usprkos svim gospodarskim i političkim turbulencijama i teškoj demografskoj i društvenoj krizi u kojoj se Osijek i Slavonija već godinama nalaze, uspjeli opstati kao najveći preostali relevantni nakladnik istočno od Zagreba, ali i kulturna udruga građana koja je u tom razdoblju organizirala desetke i desetke javnih tribina, promocija knjiga, izložbi, koncerata, znanstvenih skupova i javnih natječaja… I u tom skromnom i gotovo isključivo volonterskom radu formirao se i tim vrijednih osječkih matičara koji je, danas to mogu reći, Osijeku kao sveučilišnom centru osigurao mnoštvo besplatnih, a izvrsnih kulturnih i inih sadržaja. Glavni su suradnici u tom projektu brojni i nezahvalno je nekog posebno isticati, no ipak i prije svega ističem rad našeg dugogodišnjeg tajnika prof. Josipa Cvenića, dopredsjednika i poznatoga hrvatskog književnika Stjepana Tomaša, akademika Antuna Tucaka te voditelje naših odjela i ujedno najbliže suradnike: za hrvatski jezik – pokojnog Branka Kunu, Milicu Lukić i Loretanu Farkaš, za povijest – Zlatu Živaković-Kerže i Domagoja Tomasa, za književnost Ružicu Pšihistal, za kazalište Božidara Šnajdera i novu tajnicu Jasminku Mesarić, za kulturu zdravlja Tomislava Mišira i Josipa Galića, sociologiju Miljenka Brekalu, za izdavaštvo urednika Revije Ivana Trojana i njegov tim, za arhitekturu i kulturu življenja Danijelu Lovoković, za školstvo Borka Barabana, ali i druge koji su nam u stručnom smislu pomagali, i to još čine, kao Jasna Horvat, Zvjezdana Tuma Pavlov. A itekako nam je dobro došao i svaki savjet živućih bivših predsjednica i predsjednika Ivice Vuletića, Josipa Vrbošića i Helene Sablić Tomić.

U predstavljanjima Ogranka često ste isticali zavidnu nakladničku djelatnost Ogra­nka. Kakav je izdavački profil Ogranka?

U prostorijama Ogranka prije nekoliko smo mjeseci, nasuprot zidu na kojem se nalaze brojna gradska, županijska i nacionalna priznanja, postavili vitrinu sa svim našim izdanjima u proteklih dvadesetak godina. I vjerujte da smo morali nabaviti ozbiljan ormar. Godišnje osječka Matica, uz četiri broja Revije, izdaje osam do petnaest novih naslova. Osijek je sveučilišni centar, a osječka Matica ima respektabilan broj članova koji u stručnom i znanstvenom smislu mogu jamčiti za kvalitetu naših izdanja. Većina danas poznatih hrvatskih književnih imena koja su potekla iz naše sredine prva ili neka od svojih djela izdali su u osječkoj Matici.

Stjepan Tomaš, Jasna Horvat, Josip Cvenić, Goran Rem, Ivana Šojat, Helena Sablić Tomić i brojni drugi pisali su, djelovali i djeluju i u osječkoj Matici. Ponosni smo na našu Hrestomatiju osječke književnosti, monografiju o zgradi HNK, ili primjerice zbornike radova s vrlo uspješna znanstveno-stručnog skupa o hrvatskom istoku u Domovinskom ratu koji se, već nekoliko godina za redom, održava i u našoj organizaciji u Osijeku te na brojna djela mladih slavonskih i hrvatskih autora.

Što biste još izdvojili iz programa?

Osječki je ogranak velik i brojan, jedan od najbrojnijih sa, čini mi se, ovog časa više od 400 članova. Svi ti ljudi nemaju jednake interese, no svatko od njih može, ukoliko želi, pomoći radu Ogranka. Zato smo 2012. započeli s osnivanjem odjela, iako smo neke, primjerice za hrvatski jezik, imali i prije tog datuma. Novina su bili odjel za arhitekturu i kulturu življenja (prvi u cjelokupnoj Matici) u koji se uključilo nekoliko najrespektabilnijih osječkih arhitekata, odjel za sociologiju, za školstvo, kulturu zdravlja, povijest, književnost, kazalište, interdisciplinarnu kulturu. Cilj nam treba biti uz doista stručne voditelje u odjelima barem pokušati okupiti i timove vrijednih novih i starijih članova, jer bez članstva i ti odjeli gube smisao. Ne smijemo biti zatvoreni u nekakav ekskluzivni klub za odabranu elitu ili osobnu samopromociju jer to, po mom skromnom sudu, ne bi smjela biti funkcija Matice hrvatske!

Pokrenuli ste suradnju s mnogim institucijama u Osijeku i šire.

Da, kao što sam već rekao, i nama koji Maticu doživljavamo na ponekad iracionalan način vezujući ju za svoju mladost kao simbol otpora jugoslavenskom totalitarizmu, zbog koje se i robijalo, i mladim i novim članovima koji nemaju to iskustvo Matica treba biti i mislim da to, usprkos ponekad disonantnim tonovima, i jest, temeljna nacionalna institucija. To isto treba biti i u svakoj sredini gdje djeluje na cjelokupnom hrvatskom etničkom prostoru, pa i u Osijeku. A to je težak, nezahvalan, ponekad i uzaludan posao. I zato smo u Osijeku krenuli u formalnije oblike suradnje s HAZU, sastavnicama osječkog sveučilišta kao što su Akademija za umjetnost i kulturu, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti i Filozofski fakultet. No isto tako odlično surađujemo i s primjerice Braćom Hrvatskog Zmaja, pojedinim udrugama sudionika i žrtava Domovinskog rata, Udrugom katoličkih intelektualaca.

Osječani su zainteresirani za kulturu i počesto im se nudi niz zanimljivih i sadržajnih događanja. Za hrvatske smo prilike, još uvijek, velik grad. Primjerice osječko je Hrvatsko narodno kazalište proteklih godina redovito osvajalo najvažnije nagrade hrvatskog glumišta, a brojnih kulturnih sadržaja ima, možda baš krizi usuprot. No i ovdje smo, kao i drugdje, iako to ovdje posebno boli, izloženi diktaturi turbofolk kulture uz naglašen trend bijega na Zapad, prvenstveno u Zagreb.

Kako je došlo do vaše ljubavi prema Matici hrvatskoj i uključenja u njezin rad?

Još kao dječak, kao i dobar dio moje generacije, Maticu smo, uz Katoličku crkvu, doživljavali kao jedine nacionalne institucije koje su nam pružala nadu u našim snovima o slobodi. Pa i danas pamtim skupštinu Matice u Osijeku 1971. za koju je moj pokojni dobri otac, koji me na nju vodio, stavio kravatu (a kravate nije volio). Njegovu iskaznicu čuvam i danas. Zbog Matice se dobila i poneka pljuska na informativnim razgovorima u osječkom SUP-u i prijetnja isključenjem iz gimnazije, majčine suze i očeva smjena. To je za mene Matica bila tada i sada. Kao i svi i ja sam članstvo obnovio 1990, kad smo to i prvi put mogli. Moja priča slična je pričama tolikih još živućih matičara širom Hrvatske i BiH.

Kako biste ocijenili ulogu Matice hrvatske u hrvatskom društvu danas?

Biti upravo to što joj i ime govori – Matica hrvatska. Matičina je uloga u hrvatskoj kulturi, ali i za razvoj hrvatskog jezika i identiteta, nemjerljiva, no tim je veći teret na leđima današnjih matičara. I nije uvijek lako, velik je to organizam, asocijacija samostalnih udruga, a ne jedna udruga, što često zaboravljamo. Ne živi Hrvatska samo u Zagrebu. Iako se iz perspektive glavnog grada ponekad tzv. provincija tako doživljava. U svakom slučaju, iako se mogu čuti i drukčiji sudovi, mislim da je uloga Matice hrvatske u hrvatskom društvu itekako važna. Ona se u silnoj svakodnevnoj ponuda svakakvih sadržaja možda i ne vidi, no Matica godinama djeluje i izdaje i u središnjici i u ograncima, i to prvenstveno djelovanjem članova. Imamo dobra iskustva u suradnji sa središnjicom, današnjim i bivšim predsjednicima, i svim onim tihim i vrijednim ljudima u ograncima i središnjici s kojima smo surađivali i surađujemo. Na zadnjoj se skupštini spominjao pojam i potreba resetiranja rada i djelovanja Matice. Da bi ona bila bolja, suvremenija, ali i da bismo nadišli vlastite slabosti i propuste, resetiranje je uvijek potrebno. A to je zahtjevna zadaća i vjerujem da ćemo je obaviti dobro i pošteno, kako to Matica zaslužuje, pritom ne ugrožavajući zajedništvo.

OMH u Osijeku pomogao je osnivanje ogranaka MH i izvan Hrvatske. Što je Ogranak potaknulo na taj angažman?

I to nam je zadaća i kao ogranaka. Da širimo Maticu i ne čekamo samo neku imaginarnu središnjicu. A izvanredni kolega Perica Jukić iz Žepča nakon što smo mu doveli HNK iz Osijeka u Žepče vratio nam je Danom Žepča u Osijeku, koji još po njegovoj sadržajnosti spominjemo. To je to, jedan smo narod kakvim god nas umjetnim granicama u glavama ili zamišljenim linijama mletačkih, austrijskih i turskih geodeta po ozemlju dijelili. Moram reći da nam u donacijama knjiga ograncima u susjedstvu, u BiH, Vojvodini i Mađarskoj godinama pomažu i Grad i Županija, ali i dobri ljudi, i to ćemo pokušati činiti i dalje.

Kako ćete surađivati s novim predsjednikom Ivanom Trojanom?

Vjerujem dobro kao i dosad. Uostalom velika većina dosadašnjih članova predsjedništva i nadzornog odbora ponovo je izabrana na nedavnoj skupštini jer tim koji pobjeđuje ne treba mijenjati. Ja sam uostalom i član glavnog odbora središnjice pa premda djelujem u Ogranku, i dalje bit ću i osječka veza sa središnjicom.

Možete li nešto reći o svom osobnom životu, obrazovanju, radnom iskustvu?

Dragi me Bog nagradio s četvero dobre i pametne djece, koja su to očito na mamu, a dvije su i članice Matice. Pravnik sam s pravosudnim ispitom i cijeli sam život posvetio struci koju volim, a radio sam doista mnogo toga. Počeo kao mladi odvjetnik, potom radio u koncernu Belje od pravnika do člana uprave i direktora zajedničkih poslova, niz godina, do trenutno savjetničkog mjesta u odjelu za gospodarstvo Osječko-baranjske županije. Sudionik sam Domovinskog rata i o ratu u Osijeku sam ponešto i napisao. A afiniteti… Hrvatska i svjetska povijest i Matica hrvatska. Jedan prijatelj nedavno mi je rekao da sam u životu specijalizirao trgovačko pravo i ganjanje sredstava za rad Matice. E ovu drugu specijalizaciju ne bih nikomu poželio.

665 – 666 – 12. rujna 2019. | Arhiva

Izvor: Vijenac (četvrtak, 12.09.2019.)

Leave a Comment

Objavljeno pod Naslovna

Comments are closed.