TRAUMA I KNJIŽEVNOST NA OSJEČKOM LJETU KULTURE

Knjigom u pleksus Matice hrvatske Osijek na 20. Osječkom ljetu kulture

Osječka Matica hrvatska organizirala je vrhunske književne tribine okupljene pod nazivom Knjigom u pleksus na Osječkom ljetu kulture u večernjim satima u utorak i srijedu, 30. lipnja i 1. srpnja, u dvorištu GISKO-a. U produkciji Matice hrvatske Osijek i Grada Osijeka imali smo prigodu ne samo detaljno upoznati književne opuse Damira Karakaša, Đurđice Čilić i Tomice Ščavine, ponajboljih hrvatskih književnika srednje generacije, već i razotkriti njihove motive upuštanja u borbu s bjelinom papira, odčitati njihova promišljanja o hrvatskoj društvenoj zbilji, statusu književnika u nas, recepciji njihova djela – u konačnici – i traumama koje su obilježile njihove živote, a koje su utisnuli u svoje književno djelo i umjetnički obradili.

mf02Foto: Marin Franov

Foto album OLJK-a

Povratak Matice hrvatske Osijek nakon više od desetljeća među glavne oblikovatelje i stratege književnog i kulturnog života Grada nije mogao bolje započeti od detaljnog upoznavanja Osječana s Damirom Karakašem, elitnim hrvatskim književnikom koji je svojim impresionističkim romanima Sjećanje šume i Proslava zaintrigirao ne samo hrvatsko čitatateljstvo i povjerenstva domaćih književnih nagrada, već je njegova prozna produkcija dramatizirana i uprizorena u hrvatskim kazalištima (Sjajno mjesto za nesreću, Sjećanje šume, Blue moon), ekranizirana (Kino Lika, uskoro i Proslava), ali i predmetom interesa uglednih stranih izdavača te redovito prevođena na njemački, talijanski i francuski jezik.

U opuštenom i zanimljivom razgovoru Damira Karakaša, Nebojše Lujanovića i Ivana Trojana, autor Proslave se prisjetio tragičnih događaja iz Domovinskog rata u kojem je izravno sudjelovao, ali i boemskog života u Parizu, nategnutog odnosa i spona sa svojom rodnom Likom nakon hajkačkog čitanja Sjećanja šume i Proslave te poziciji autora-slobodnog umjetnika u našem društvenom okružju. Trojan je inzistirao na pitanjima vezanim uz dramski i scenaristički Karakašev rad te brojnim dramatizacijama i ekranizacijama njegova djela i autorovom odnosu spram tih žanrovskih transformacija. Uz taj manje poznat umjetnički izričaj Damira Karakaša, najavljen je i dovršetak novog Karakaševog romana za koji autor kaže da mu njegova izrada često provocira tupu fizičku bol s obzirom na odabranu tematiku. Zvat će se – Okretište!

mf01Foto: Marin Franov

Foto album OLJK-a

Druge večeri književne tribine Knjigom u pleksus u produkciji Matice hrvatske Osijek na ovogodišnjem Osječkom ljetu kulture gostovale su autorice Đurđica Čilić i Tomica Šćavina s kojima su razgovor vodili Nebojša Lujanović i Tatjana Ileš. Đurđica Čilić rođena je u Livnu, u BiH, odrasla u Vitezu. Docentica je na Katedri za poljski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu i izvodi kolegije iz poljske književnosti, prevođenja i teorije književnosti. Godine 2010. obranila je doktorski rad pod naslovom Oblikovanje autora u poeziji Czesława Miłosza i Tadeusza Różewicza. Piše stručne i znanstvene radove o poljskoj književnosti 19. i 20. stoljeća, književne recenzije te prevodi s poljskoga jezika, posebice poeziju. Tomica Šćavina diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se psihološkim savjetovanjem i piše kolumne za časopis Sensa. Uz tri romana (Brod za Lajku, Povratak genija i Soba na dnu mora), objavila je i zbirku poezije te dvije slikovnice za djecu. Objavljene su joj i dvije knjige psiholoških kolumni Unutarnji kompas i Koordinate sreće. Predaje psihologiju kreativnosti na veleučilištu Vern, a u Centru za kreativno pisanje u Zagrebu vodi psihološko-kreativnu radionicu S one strane pisanja.

mf04Foto: Marin Franov

Na tribini se ponajprije razgovaralo o najnovijim književnim naslovima – prvijencu Đurđice Čilić pod naslovom Fafarikul (Disput, ožujak 2020.) te trećem romanu Tomice Šćavine Soba na dnu mora (Hena com, kolovoz 2019.), o „malim“ i „velikim“ književnim temama, jakim i slabim, ponajprije ženskim likovima, isprepletenosti i utjecaju zanimanja na književnost koju pišu. O Fafarikulu se govorilo kao o zbirci stotinjak kratkih pripovijesti, crtica, anegdota i sjećanja, u kojima pripovjedni subjekt bez zadrške progovara o emocijama, intimnim slabim mjestima, o strahovima, pogreškama i krivim odabirima koje bi većina čitatelja mogla prepoznati kao svoje vlastite.

mf03Foto: Marin Franov

Soba na dnu mora predstavljena je kao intrigantan i emocionalno zapljuskujući roman u kojemu pratimo događanja unutar kraćeg vremenskog odsječka u životu protagonistice, isprekidana intimnim obraćanjima junakinje svojoj najboljoj prijateljici iz djetinjstva, a koja je u njihovim formativnim godinama počinila samoubojstvo. Pisma pisana Tei svojevrsna su metafora o pravu na izbor, o hrabrosti da se izabere i drugačiji put, o odluci da se ne prilagodimo već budemo svoji te o posljedicama tih odluka.

Tatjana Ileš i Ivan Trojan

Poveznica na tekst objavljen u Glasu Slavonije, 4. srpnja, 2020.

Leave a Comment

Objavljeno pod Naslovna

Comments are closed.