Ivan Trojan, sveučilišni profesor novije hrvatske književnosti na osječkog Filozofskom fakultetu i dugogodišnji urednik časopisa Književna revija osječkog Ogranka Matice hrvatske na Skupštini u srpnju izabran je za novoga predsjednika Ogranka. U razgovoru za Vijenac novi predsjednik otkriva zašto se kandidirao i koji su mu planovi.
Snimila Lana Šuster
Gospodine Trojan, možete li se ukratko predstaviti čitateljima Vijenca?
Osječanin sam, izvanredni profesor na Katedri za hrvatsku književnost osječkog Filozofskog fakulteta na kojem studentima predajem Noviju hrvatsku književnost te niz kolegija vezanih uz znanstvenu granu teatrologiju i dramatologiju. Moj znanstveni rad velikim je dijelom vezan uz proučavanje hrvatske drame i kazališta pa mi i deveta autorska knjiga koja će u listopadu biti objelodanjena nosi posvetni naslov jednom od najvećih hrvatskih književnika, Milutinu Cihlaru Nehajevu, odnosno njegovoj programatskoj jednočinki koja je najavila najstrastvenije, stilski najheterogenije i, osobno, znanstveno najprovokativnije razdoblje u hrvatskoj književnosti – hrvatsku (dramsku) modernu. Dakle, taj naš prijelom koji je neovisno o različitim funkcionalnim stilovima proklamator individualizma, artizma i autorske slobode s razlogom spominjem baš na ovome mjestu. Inspiraciju i motiviranost za svoj znanstveni rad i napredovanje koji se realizirao u pet znanstvenih projekata i šezdesetak objavljenih članaka, ponajprije pronalazim u svojim studentima, koje pokušavam kroz odabrane književne predloške navesti na argumentirano, seriozno, kritičko, vrazovsko-matoševsko plijevljenje korova u osječkom i hrvatskom, baštinskom i recentnom književnom i kazališnom vrtu, a da pri tom sumnjaju u svaku rečenicu koju pročitaju, koja dopire s katedre, u konačnici – i koju sami izgovore.
Novi broj Književne revije
Možete li nešto reći o svom dosadašnjem radu u Ogranku?
Navršilo se dvadeset godina moga aktivnog djelovanja u osječkoj Matici hrvatskoj, kojoj moram zahvaliti za veliki dio svoje profesionalne afirmacije i javne prepoznatljivosti kao stručnjaka iz područja humanističkih znanosti. Uredničkom brigom za brojna knjižna izdanja osječke Matice hrvatske, promocije knjiga i časopisa te petnaestogodišnjim vođenjem Odjela za nakladništvo pokušavao sam slijediti visoke estetske, no ponajprije etičke standarde koje sam spoznao unutar svoje obitelji, ali i tijekom dodiplomskog studija književnosti na osječkom i poslijediplomskog na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Nakon obranjene disertacije (Dramska, kazališna i kulturno-politička djelatnost Milana Ogrizovića i bečka moderna) kanio sam usvojeno znanje i vrijednosti prenijeti ne samo svojim studentima, već i svim ljudima do kojih može doprijeti moja misao. Pritom mi je uvelike pomogla osječka Matica hrvatska, kada me 2009. odabrala za glavnog urednika Književne revije, danas jednog od najcjenjenijih hrvatskih književnih časopisa, koji je u više od trideset svezaka pod mojim vodstvom postao glasnogovornik osječke kulturne scene u posljednjem desetljeću, ali i kritičkim komentatorom recentnih hrvatskih umjetničkih zbivanja.
Na izbornoj skupštini Ogranka MH u Osijeku 12. srpnja izabrani ste za njegova predsjednika. Što vas je motiviralo da se kandidirate?
Osjećaj da se kroz našu prastaru i prevrijednu, za realizaciju i očuvanje hrvatskoga kulturnog sadržaja i misli presudnu kulturnu organizaciju, koja je odigrala jednu od vodećih rola i unutar sama procesa hrvatske državotvornosti, može unutar osječkoga kulturnog prostora učiniti mnogo više. Dijelio sam taj senzibilitet s kolegama članovima osječke Matice hrvatske, koji su uspješni unutar svojih strukā, vrsnim predstavnicima srednje i mlađe generacije humanistički i društveno orijentiranih obrazovnih institucija te kulturnih udruga u Osijeku s kojima sam surađivao na mnogobrojnim projektima tijekom moga dosadašnjeg profesionalnog rada, i kao sveučilišnog profesora, ali i jednog od aktivnijih članova osječke Matice hrvatske i glavnog urednika Književne revije. Upravo su ti moji prijatelji i kolege zaslužni da se nakon dva mandata moga prethodnika, za kojeg držim da je imao dostatno vremena uspješno realizirati svoje ideje, na mjestu predsjednika nalazi osoba koja je upućena i na trenutke opčinjena vrhunskim estetskim dosezima hrvatske književnosti i umjetnosti za koje je Matica hrvatska u prošlosti bila mecena i mentor, koja je svjesna i upoznata s trenutnim položajem Matice hrvatske unutar hrvatskog društva i njezinim recentnim kredibilitetom, ali – najvažnije – koja zuri u budućnost i idealistički je uvjerena kako se s obrazovanjem, inteligentnošću, mudrošću, inventivnošću temeljenom na priznavanju različitosti, demokratičnosti i etičnosti može pridonijeti repozicioniranju humanističke poruke i vrijednosti u središte svih budućih društvenih aktivnosti u nas. Pritom dakako nismo nimalo inventivni. Oko sličnih misli bili su okupljeni Draškovićevi prijatelji i kolege u veljači 1842.
Iskreno, već duže vrijeme osjeća se nedostatak inicijative i kreativnosti ljudi upletenih u rad osječke Matice hrvatske, što se može opravdati izrazito skromnim financijskim sredstvima na raspolaganju članovima odjelā osječke kulturne udruge. Pritom kao temeljni uzrok vidim preveliku usmjerenost vodstva Ogranka Matice hrvatske na gradski i županijski proračun, i to bez kvalitetno osmišljenih kulturnih projekta koji bi se nudili tijelima javne uprave pa život osječke Matice ovisi o donacijama. Izostaje zapravo zdrava suradnja, koja posljedično provocira problem prevelike političke određenosti i ovisnosti osječke Matice hrvatske. Naime, smatram kako je za boljitak osječke Matice hrvatske prijeko potrebno minorizirati spomenutu praksu, ustaljenu u proteklom razdoblju, jer integritet Matice hrvatske uvelike nadilazi lokalne političke obračune. U konačnici, i Pravila Matice hrvatske u uvodnim člancima pozivaju na suzdržavanje odbornika od povezivanja svoga angažmana u Matici hrvatskoj sa stranačkim djelovanjem ili radom u tijelima izvršne vlasti i jasno daju do znanja kako su unutar Matice ravnopravni svi demokratski politički programi i uvjerenja koji promoviraju nacionalni i kulturni identitet u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života te skrbi za društveni razvitak.
Koje su glavne odrednice vašega programa rada Ogranka?
Program je temeljen na revitalizaciji postojećih i stvaranju novih odjela osječke Matice hrvatske modeliranim po uzoru na sektore kreativne industrije o kojima u nas znanstveno promišljaju Jasna Horvat i Josipa Mijoč, ali su prilagođeni zahtjevnostima naše kulturne institucije. Stoga će osječka Matica hrvatska djelovati u odjelima: 1. Nakladništva, 2. Baštine, 3. Izvedbenih umjetnosti, 4. Glazbe, 5. Vizualnih umjetnosti, 6. Dizajna, 7. Arhitekture, 8. Medija, 9. Audiovizualnih umjetnosti i 10. Primijenjene umjetnosti. U suradnji s potpredsjednicima, tajnicom i predsjedništvom biramo vrhunske stručnjake iz svakog pojedinog sektora, koji će u sljedećem razdoblju biti srž djelatnosti Matičina osječkog ogranka. Prednost će dakako zadržati, u skladu s poslanjem, nakladnička djelatnost i brend ne samo Matice hrvatske nego i grada Osijeka – Književna revija, koja će nagodinu ući u šezdeseto godište neprekinuta objavljivanja!
Cilj je redovito nuditi suradnju tijelima javne uprave putem prijava na natječaje za potrebe u kulturi inovativno osmišljenih programa svakog oformljenog odjela, od kojih će nakon realizacije profitirati upravo građani Osijeka i Osječko-baranjske županije koji posjeduju senzibilitet za kvalitetan kulturni proizvod. Neumorno ćemo provocirati suradnju s Gradom Osijekom, Osječko-baranjskom županijom, Ministarstvom kulture i rijetkim gospodarskim subjektima koji cijene i potpomažu kulturnu djelatnost. Uz iskustvo dugogodišnjeg vođenja nacionalnoga književnog časopisa, koji zahvaljujući ustrajavanju na vrhunskim prilozima unatoč velikim financijskim poteškoćama i nepodilaženju provincijskim zahtjevima niz godina maksimalno sufinancira Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, te je time u prethodnom razdoblju potpomagao i mnoge druge aktivnosti osječkog ogranka Matice hrvatske, kao svojevrsni forte pri vođenju cijenjene kulturne udruge vidim i u sudjelovanju ili vođenju pet znanstvenih humanističkih projekata te jednog međuregionalnog hrvatsko-mađarskog projekta u kulturi. Naime, ako želimo osigurati financijsku stabilnost Ogranka Matice hrvatske u Osijeku, moramo se usmjeriti fondovima Europske Unije za razvoj kulture te redovito aplicirati kvalitetne programske sadržaje na međunarodne i domaće privatne izvore – zaklade, fondove i sponzorstva tvrtki. A sustav prijave i rada na znanstvenom projektu sličan je onomu u kulturi. Kada tomu pridodamo humanističko-znanstvenu i umjetničku elitu grada Osijeka, koja je, uz inteligentno osmišljenu i funkcionalnu logistiku, spremna realizirati svoje ideje pod okriljem osječkog ogranka Matice hrvatske, bojazan za budućnost Ogranka, i prethodno prisutan defetizam, u potpunosti mine.
Izvor: Vijenac (četvrtak, 26.9.2019.)
