Author Archives: MH Osijek
Održana predstava “Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika”
“PRIKAZANJE ŽIVOTA SV. LOVRINCA MUČENIKA” HVARSKOG PUČKOG KAZALIŠTA
Starohrvatska čakavica zablistala u melodioznom hvarskom govoru
Korizma je pravo vrijeme za martirijske teme, a kada je posrijedi vrhunski starohrvatski dramski tekst kao što je “Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika” u maestralnoj izvedbi Hvarskog pučkog kazališta, tada se dogodi idealan spoj kršćanske duhovnosti i kazališne umjetnosti, čemu su svjedočili Osječani na treću korizmenu nedjelju.
Hvaranima nije bilo teško odazvati se pozivu Udruge katoličkih intelektualaca i prevaliti dugi put praćen snijegom i ledenom kišom, te zaigrati pred oltarom osječke konkatedrale predstavu kakvu mogu samo poželjeti i kazalištarci najprofinjenijeg ukusa i običan puk.
Kada je davne 1970. legendarni Hvaranin Marin Carić režirao i dramaturški obradio starohrvatsku crkvenu dramu, bio je to avangardni iskorak, danas je to kazališni klasik i jedna od najdugovječnijih hrvatskih predstava uopće. Osobitost je Carićeva zahvata vjernost srednjovjekovnoj i pučkoj lokalnoj tradiciji i nastojanje da kazališnu umjetnost učini svima bliskom i razumljivom. Sadržaj je jednostavan. Sveti Lovro, jedan od najpoznatijih kršćanskih svetaca, zajedno sa papom Sikstom II., koji je Lovru zbog njegovih mladenačkih vrlina uvrstio u rimskog đakona, izloženi su nemilosrdnom mučenju Rimljana, ali usprkos svemu ispovijedaju svoju vjeru privlačeći sve više pogana u svoju zajednicu. Nakon mučeničke smrti pape, dolazi na red i Lovro, koji će odoljeti napastovanju i samog Belzebuba i mučeničkom smrću na lomači (na gradelama) ući u vječnu slavu. Tu su priču poduprtu jednostavnim scenskim znakovima i autentičnom kostimografijom hvarskih bratovština (Crni – Rimljani, Bili – kršćani, Crveni – đavao), uz izgovaranje didaskalija bez poteškoća razumjeli Osječani. Starohrvatska čakavica zablistala je u melodioznom hvarskom govoru.
Oduševljenje ambijentom i publikom nije krio prof. Milan Lakoš, tajnik i voditelj hvarske glumačke družine, odigravši ulogu cara Valerijana po 260. put. Predstava, kazao je Lakoš, s vremenom ne gubi na aktualnosti, igramo je diljem Hrvatske i svijeta uz oduševljenje publike i viske ocjene struke.
– Sukob dobra i zla traje i danas, a samo ustrajni pobjeđuju. Carić nije slučajno uključio u predstavu ikonografiju hvarskih bratovština – rekla je prof. Pšihistal, nositeljica organizacije.
Bratovštine su u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima sudjelovale u izvedbi crkvenih prikazanja i imale ključnu ulogu u kulturnom životu mjesta, uz uobičajene crkveno-karitativne aktivnosti. Bratovštine su kao najraniji oblik organiziranog djelovanja vjernika laika preteče današnjih „udruga“ i autentičan pokazatelj zajedništva vjere i kulture. U suorganizaciju ovog zahtjevnog kazališnog događaja s glumačkom družinom od 23 člana uključio se i Institut za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II“ i dva slavonska Matičina ogranka (vinkovački i osječki), a domaćinsku dobrodošlicu pružili su Hvaranima vinkovački župnik mons. Tadija Pranjić i osječki župnik mons. Adam Bernatović, kao i fra Ivica Jagodić, gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru, gdje su glumci bili smješteni. N.Vekić
Izvor: Glas Slavonije (utorak, 6.3.2018.)
Objavljeno na Naslovna
Poziv na predstavljanje slikovnice Nade Arbanas “Leteće priče” u Zagrebu
Pozivamo Vas na predstavljanje slikovnice Nade Arbanas “Leteće priče” u Zagrebu!
Predstavljanje će se održati u petak, 16. veljače 2018. u 18 sati u Napretkovom kulturnom centru, Bogovićeva 1, Zagreb.
Objavljeno na Naslovna
Otvoreni Dani Žepča u Osijeku
U petak, 2. veljače u Galeriji Waldinger održano je otvorenje Dana Žepča u Osijeku. Otvorena je izložba slika Kristine Ćavar “Kozmički prolaz” te je nastupila ženska klapa Emtianea i zbor mladih KŠC “Don Bosco”.
Ovime je naš Ogranak pokazao kako njeguje suradnju sa drugim ograncima Matice hrvatske, a posebno važna je suradnja upravo sa Ogrankom Matice hrvatske u Žepču.
“Osječki ogranak Matice hrvatske od samog je početka pomogao u osnivanju matičinog ogranka u Žepču u Bosni i Hercegovini. Suradnja se i dalje održava, a jedan od načina njegovanja dobrih odnosa su i Dani Žepča u Osijeku.”
Objavljeno na Naslovna
Grad Osijek u obrani hrvatskog Istoka
INSTITUT PILAR ODRŽAO ČETVRTI ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP
O Osijeku u obrani hrvatskog Istoka kompetentno i iscrpno
Tema četvrtog po redu interdisciplinarnog znanstveno-stručnog skupa u organizaciji osječkog Područnog centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, održanog u utorak, bio je “Grad Osijek u obrani hrvatskog Istoka”.
Kako je novinarima objasnio prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo, voditelj Pilarove podružnice u Osijeku, razlog sažimanja ovoga skupa na samo jedan dan jest financijske naravi. Upravo zato je tematski fokus posljednjeg u nizu ovakvih znanstvenih i stručnih okupljanja na temu Domovinskog rata i njegovih posljedica na prostoru pet istočnohrvatskih županija usredotočen isključivo na ulogu Osijeka u obrani Hrvatske. Na otvaranju u sveučilišnoj Auli moglo se čuti kako je nestankom Odjela za kulturologiju kao zasebne jedinice Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera i njegovo spajanje s Umjetničkom akademijom ovaj simpozij izgubio jednog od suorganizatora, zbog čega će u budućnosti morati promijeniti svoj dosadašnji oblik. Brekalo je dodao da se ovaj skup tradicionalno organizira zajedno sa Sveučilištem u Mostaru, Odjelom za kulturogiju i osječkim ogrankom Matice hrvatske. Prijavljeno je 14 tema, a skup je okupio 26 sudionika. Među prijavljenim su izlagačima znanstvenici i stručnjaci raznih profila, od povjesničara, ekonomista i profesionalnih vojnika do psihijatara i teologa. Govoreći o tome zašto je važno održavanje ovog skupa, Brekalo je ponovio kako onaj narod koji nema svoju povijesti nema ni svoju budućnost. Podsjetio je i na usporedni znanstveni skup koji se već 20 godina bavi ratnim temama koje se odnose na Vukovar i Vukovarsko-srijemsku županiju.
Zamjenica gradonačelnika Žana Gamoš istaknula je važnost rada Područnog centra Osijek Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar koji je 2016. nagrađen javnim priznanjem Pečatom Grada Osijeka za izniman doprinos znanstvenom promicanju našeg grada i regije.
Jedan od sudionika ovog skupa, doc. dr. sc. Ivica Šola, s Odjela za kulturologiju, u svome se izlaganju pozabavio usporedbom karakterizacije Domovinskog rata kao “oružanog sukoba” (drugim riječima “građanskog rata”), u presudi za ratni zločin osječkim braniteljima (Glavaš i ostali) Županijskog suda u Zagrebu s posve oprečnom karakterizacijom međunarodnih sudova kada je riječ o istom razdoblju. Taj je nesklad nazvao paradoksom, kritizirajući rad hrvatskog pravosuđa. D. Celing
NAŠA NAS POVIJEST OBVEZUJE
Skup su pozdravili prorektor prof. dr. sc. Dražan Kozak, dogradonačelnica Žana Gamoš i ravnatelj Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar prof. dr. sc. Vlado Šakić, koji je ovo znanstveno i stručno okupljanje i otvorio. Predstavljajući Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, prorektor Kozak rekao je kako ono ima 17 sastavnica nakon što je Odjel za kulturologiju postao dijelom Umjetničke akademije. Studenata je 16.500, treba još pribrojiti i 1000 studenata na poslijediplomskim studijima, a 2000 je sveučilišnih nastavnika i ostalog osoblja. Rekao je na kraju i da smo iz prošlosti dužni učiti, jer nas ona obvezuje.
Izvor: Glas Slavonije (srijeda, 31.1.2018.)
Objavljeno na Naslovna
Dani Žepča u Osijeku
MH Ogranak Osijek, MH Ogranak Žepče i Galerija Waldinger pozivaju Vas na otvorenje Dani Žepča u Osijeku.
Otvorenje Dana Žepča bit će 2. veljače 2018. (petak) u 18 sati u Galeriji Waldinger (Tvrđa).
Uz prigodni program:
Izložba slika Kristina Ćavar “Kozmički prolaz”
Glazbeni prilozi:
ženska klapa Emtianea;
zbor mladih KŠC “Don Bosco”
Radujemo se Vašem dolasku!
Objavljeno na Naslovna
Danijela Lovoković
Da
nijela Lovoković rođena je 1968. godine u Osijeku gdje je završila osnovnu i srednju graditeljsku školu. Diplomirala je 1993. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirala je na Građevinskom fakultetu u Osijeku 2013. godine. Trenutno radi kao Pročelnica upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode Osječko baranjske županije. Aktivna je članica Društva arhitekata grada Osijeka te je član Matice hrvatske, Ogranka Osijek, predsjednica Odjela za arhitekturu i kulturu življenja.
Objavljeno na Nekategorizirano
Stanje osječke kulture
Predsjednik Ogranka MH u Osijeku, Ivica Završki i Helena Sablić Tomić, spisateljica i dekanica Umjetničke akademije u Osijeku gostovali su u emisiji “Teme dana” Slavonske televizije u kojoj su govorili o stanju osječke kulture osvrnuvši se i na to kako Ministarstvo kulture ne želi otkupiti ni jedan primjerak Osječke čitanke – hrestomatije osječke književnosti u izdanju Ogranka MH u Osijeku.
“U Temama dana govorili smo o osječkoj književnosti, o stanju i odnosima u hrvatskoj kulturi te kulturnom položaju Osijeka i Slavonije u Hrvatskoj.
O tome razgovarali smo s Helenom Sablić Tomić, dekanicom Umjetničke akademije u Osijeku i Ivicom Završki, predsjednikom ogranka Matice hrvatske u Osijeku.”
Objavljeno na Naslovna
Zašto se Osječka čitanka smije čitati samo u Osijeku?
U nizu bombastičnih naslova kojima nas svaki dan obasipaju lokalni i nacionalni mediji, pretvarajući naše živote u svojevrsni kontinuum svakodnevnih „iznenađenja“ i „ zgražanja“, jedan je naslov, čini nam se, prilično neopaženo i tiho prošao mimo nas.
Piše: Ivica Završki, mag.iur.
Priča o tome kako Ministarstvo kulture ne želi otkupiti ni jedan primjerak Osječke čitanke – hrestomatije osječke književnosti još je jedna priča ne samo o stanju i odnosima u hrvatskoj kulturi, već ipak (prvenstveno) i o položaju našega grada i cijele Slavonije u zemlji koju toliko volimo.
Izdavačka djelatnost danas je u Hrvatskoj u ozbiljnoj krizi. S tom se tvrdnjom doista teško ne složiti i svakodnevno se u nju možemo dodatno uvjeriti čitajući o gašenju malih nakladnika i knjižara (Osijek je tu vjerojatno ponajbolji primjer). Ali, istovremeno, u knjižnicama četiriju velikih hrvatskih gradova (pa i u osječkoj) uvjeravaju nas da se nikada nije toliko čitalo kao što se čita danas. Hrvatska očito više nije zemlja u kojoj se ne čita (drugo je pitanje što se čita, no to je neka posve druga tema).
O uzrocima krize izdavačke djelatnosti moglo bi se napisati mnogo, no neosporno je da je tržište u vremenima krize (ili kako nas uvjeravaju „izlaska“ iz krize) vrlo nesmiljeno. Prodati se može samo i prvenstveno ono što je komercijalno, a mali i posebice neprofitni nakladnici u takvim tržišnim uvjetima nemaju šanse. Tako se i Osijek sveo na nekoliko malih i hrabrih nakladnika među kojima se kao najveći izdvaja osječki Ogranak Matice hrvatske kao vjerojatno najozbiljnija izdavačka kuća istočno od Zagreba.
I tu se vraćamo na priču o Osječkoj čitanci.
U izdanju osječke Matice, kao svojevrsno kapitalno djelo osječke kulture u 2017. godini, u lipnju prošle godine hrvatskoj je javnosti predstavljena Osječka čitanka. Čine ju dva dijela, Osječka čitanka: Osijek 2.0 (autora Ivana Trojana, Tatjane Ileš i Igora Gajina) s izvadcima iz djela najpoznatijih osječkih književnika od 2000. godine do danas i modernizirani reprint Osječke čitanke I: Sretne uliceiz 2000. godine (autora Helene Sablić Tomić i Gorana Rema) s pregledom osječke književnosti do 2000. godine.
Knjige su promovirane 13. lipnja 2017. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, a osim autora knjigu je promovirao i predsjednik Matice hrvatske, akademik Stjepan Damjanović. Komentari u kulturnim rubrikama bili su izvrsni – uz komentar kako su knjige ne samo lijep dar posjetiteljima Osijeka, već bi ih, razumljivo, trebala imati i svaka hrvatska knjižnica.
Kako osječka Matica ulazi u red onih neprofitnih nakladnika s početka članka, tj. cilj joj je promicati i afirmirati prvenstveno osječke mlade i etablirane autore, a svako nakladništvo itekako košta, za očekivati je bilo da će otkupom knjiga koje Ministarstvo kulture organizira svake godine i Osječka čitanka vidjeti police knjižnica širom Hrvatske. No Ministarstvo kulture nije otkupilo ni jednu knjigu! Bilo bi to samo još jedno neugodno iznenađenje za osječku kulturnu scenu da potom javnost nije upoznata i s činjenicom da već nekoliko godina Ministarstvo ne želi otkupiti ni jedan primjerak knjiga u izdanju Matice hrvatske i još nekih manjih slavonskih izdavača. Ako se poneki program ili projekt i sufinancira (poput Književne revije osječke Matice koja je postala svojevrsni nacionalni brend), to je tek kap u moru, uvjetno rečeno (i bez malicioznosti), čudnoga popisa izdanja koja se otkupljuju udoista impozantnim iznosima.
U javnom se prostoru u posljednje vrijeme često ističe kako i Osijek i Slavonija navodno nemaju sreće ni od kuknjave ni od inata, već da isključivo suradnjom s onima koji donose odluke (a raspolažu državnom blagajnom u koju svi, pa čak i Osječani, uplaćujemo) možemo početi smanjivati zaostajanje u razvoju koje je sve veće u odnosu na ostatak Hrvatske. To jest, ne prigovarajte mnogo – bit će vam bolje?! Bolje?
Znači li to da osječka sastavnica hrvatske kulture nije dovoljno vrijedna da bi osječke autore (a među autorima u Osječkim čitankama neki su od najboljih hrvatskih književnika uopće) čitali mladi u Rovinju, Dubrovniku ili, ne daj Bože, Žepču ili Mostaru? Da parafraziram vrlo poznatoga zagrebačkog kritičara: „Rat je davno prošao, a sve se bitno ionako događa u metropoli.“
Do kada?
Ivica Završki, mag.iur.
Izvor: http://www.republika.eu/novost/69634/zasto-se-osjecka-citanka-smije-citati-samo-u-osijeku (20. siječnja 2018.)
Objavljeno na Naslovna
